Najteže bitke je naš narod dobivao upravo – krunicom, molitvom. Težak je ovaj naš put prema Obećanoj zemlji nas Hrvata.
Ona je već tu, velikom žrtvom hrvatskih branitelja i civila – dobivena. Ali… nije gotovo. Ona je tu fizički, u materiji. Mnogi su na nju položili svoje šape. Mnogi su je isisali. Uzeli ono što najljepše što je imala – da bi sebi punili džepove, sebe uzdizali, a na narod zaboravili, piše Marin Miletić.
Puna su im usta i naroda i domoljublja, samo prije izbora ili nekada – prigodno. Ali, oni ne žive za Hrvatsku, nego oni žive od Hrvatske.
Ja nisam došao u Hrvatski sabor, nisam ušao u Most da bih dimio. Nego da gorim i izgorim. Do kraja. A kraja ionako nema. Sve počinje tamo gdje On hoće i sve završava tamo gdje On dopusti završiti da bi i to završeno – započelo.
Mene zaustaviti neće niti će me ušutkati itko. Kada napravim ono što osjećam u srcu da moram – sam ću krenuti za svojom sudbom dalje.
Hrvatska, ljubavi moja, napisao je Marin Miletić.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.