NAJTRAGIČNIJA RATNA PRIČA: Na današnji dan ubijeni su svi stanovnici sela Kostrići

Neslavnu titulu “najtužnijeg sela u Hrvatskoj” nose Kostrići, selo u kojem su za vrijeme agresije na Hrvatsku pobijeni svi stanovnici. Od najstarijeg koji je imao 93 godine do onog najmlađeg od samo dvije. Samo tri dana prije pada Vukovara, na današnji dan 1991. srpske paravojne postrojbe ubile su 16 stanovnika sela Kostrići kraj Hrvatske Kostajnice. Devet žena i sedam muškaraca. Od toga je devet žrtava bilo starije od 60 godina. Svi su ubijeni u svojim kućama ili u neposrednom susjedstvu. Nakon što su pobili koga god su zatekli, zapalili su sve kuće.

Selo suza

To malo, pitoreskno selo na Banovini je tada već bilo pod okupacijom pobunjenih Srba koji su očito odlučili Banovinu skroz očistiti od “ustaša”.

Pripadnici srpske pobunjeničke paravojne postrojbe “Kaline” iz kostajničkog sela Komogovine s područja Dvora kojom je zapovijedao Stevo Borojević zvani Gadafi, nekadašnji vozač cisterne u petrinjskom Slavijatransu, imali su iskustva s pokoljima nevinih civila.

Oni su bili banovinski eskadron smrti koji je napravio cijeli niz likvidacija na području Banovine. Mjesec dana ranije u selu Volinje ubili su 7 Hrvata. Zaslužni su i za pokolj 56 civila u Baćinu i za ubojstva mnogih Hrvata na Banovini…

Gadafi i njegov zamjenik Milan Zec okupili su najekstremnije pripadnike jedinice s kojima su krenuli u Kostriće.

Djeca ubijena u krevetićima

Među ubijenim civilima u Kostrićima je i dvoje djece. Dva dječaka, dva brata. Tomislav i Dario Jurić. Jedan je imao 4, a drugi dvije godine. Oni su ubijeni u svojim krevetićima. Ubijena je i njihova majka Vera.

Zlatko Jurić, suprug i otac ubijenih nije bio u selu kad su mu likvidirali ženu i djecu. Ušao je i u kući našao ih mrtve. Šokiran, izbezumljen i očajan krenuo je prijaviti zločin. Naišao je upravo na one koji su pokolj i počinili. Nakon mučenja je likvidiran.

Zatrti u jedno jutro

Najstarija žrtva masakra bio je Petar Bašić. U trenutku kada je ubijen imao je 93 godine. Selo je zapaljeno, baš sve kuće su zapalili zajedno sa žrtvama u kućama. Prije nego su ga zapalili, uzeli su  dragocjenosti iz kuća. Jedan od ubojica jednoj je ženi zabio nož u grlo i tako je vukao.

Ostatke žrtava nakon Oluje nalazila je i rodbina čisteći ognjišta.

U Kostrićima je 18. svibnja 2011. otkriveno spomen-obilježje masovne grobnice. Povjesničar Jakša Raguž, autor monografije o Kostrićima, kazao nam je svojedobno u razgovoru da je stravični zločin u Kostrićima gdje su, ističe, svi mještani poubijani u jedno jutro samo jedna od niza epizoda uništavanja hrvatskog stanovništva preostalog u dubini okupiranog teritorija.

– Takvi su slučajevi Baćin (gdje je poubijano sve preostalo hrvatsko stanovništvo Hrv. Dubice i Cerovljana), Joševica( gdje je masakriran 21 civil) Bruška (poubijan cijeli zaseok Marinovića u jednom masakru), Široka Kula i Glinsko Novo Selo (ubijeni i spaljeni u podrumima svi zatečeni Hrvati), Lovas itd. Povodi za provedbu uništavanja stanovništva su mogli biti različiti, no cilj je uvijek bio isti – potpuno uništenje svih nesrba, genocid, kako bi se dobila potpuna etnička homogenost teritorija koji se namjeravalo uključiti u Veliku Srbiju. Tako su i mještani Kostrića postali žrtve provedbe genocidnog projekta stvaranja velike srpske nacionalne države – smatra Raguž.

Ubojice su zločin i proslavile. U svojoj bazi u partizanskome Spomen-domu ‘Kaline’, koji se nalazi u krugu manastira Srpske pravoslavne crkve u Komogovinama održano je slavlje, na kojem su se hvalili tko je što napravio u Kostrićima.

U studenom 2017. godine DORH podiže optužnicu protiv devetorice državljana Republike Srbije za strašan zločin u Kostrićima, iako nitko od okrivljenika nije dostupan hrvatskom pravosuđu. Stevo Borojević Gadafi ubijen je još 1992.godine, a ubio ga je  pripadnik vlastite postrojbe, a njegov zamjenik Milan Zec također više nije živ.

U svibnju prošle godine je na Županijskom sudu u Zagrebu započela rasprava u kaznenom postupku protiv opt. Steve Džakule i dr. za zločin u Kostrićima. Suđenje se odvija u odsutnosti optuženika koji mahom prebivaju u Republici Srbiji.