Gdje je njezin otac Mijo Radić, pitanje je to na koje je Iva Radić odgovor tražila više od tri desetljeća. Ivin je otac naime nestao 1991. godine u Vukovaru. Mijo Radić bio je civil i osoba sa invaliditetom, a njegova Iva tih je teških, ratnih dana imala svega osam godina. Kao djevojčica, Iva je svjedočila kako njenog oca poznanik odvodi u nepoznato.
Taj joj se prizor trajno urezao u sjećanje. Osmogodišnja djevojčica u međuvremenu je postala odrasla žena koja nikada nije odustala od traganja za istinom. Sa čovjekom koji je njenog oca odveo u smrt susretala se u nekoliko navrata pokušavajući od njega doznati kamo ga je odveo.
Godine Ivine borbe za istinom, ovih su dana napokon urodile plodom. Posmrtni ostaci Mije Radića pronađeni su na Petrovačkoj doli, smetlištu koje se nalazi nedaleko od Ivine obiteljske kuće u Vukovaru. Svoje osjećaje nakon ovog otkrića teško može definirati, kaže nam Iva odmah na početku razgovora o ovoj po nju iznimno potresnoj temi.
Iva je godinama tragala za ocem
”Kako ću se osjećati? To je jako teško pitanje. Toliko sam tragala za njim. Bilo mi je jedino važno da ga nađemo i da ga pokopamo. Htjela sam doći do te istine, ali istina je i sada došla samo djelomično. Napokon ću dobiti priliku i moći ću ga pokopati. Ali svakako sada nakon što je prošlo nekoliko dana otkako sam bila na identifikaciji u Zagrebu, i otkako mi je rečeno na koji mi je način otac ubijen- samo saznanje da je bačen na smetlište- razumijete”, kaže nam Iva nakon čega na trenutak ostaje bez riječi.
Njenu šutnju nakon takve rečenice nemoguće je ne razumjeti jer ona uistinu govori o razini Ivinih osjećaja, ali i o razini nečovječnosti onih koji su počinili ovo stravično djelo. U svojoj spoznaji Iva međutim ipak pokušava pronaći trag utjehe. ”Bojala sam se da je bio mučen prije samog ubojstva. Plašila sam se, tko zna što su mu sve radili, on je bio bespomoćan, vezan za invalidska kolica i nepokretan. Međutim, sada su mi u ponedjeljak rekli da isključuju svaku drugu mogućnost jedino da su ta oštećenja na kostima posljedica pucanja iz više vrsta oružja. Isključili su svaku mogućnost da su mu na drugačiji način lomljene kosti, i da je udaran nekim hladnim oružjem ili nečim drugim”, navodi naša sugovornica.
Bolna spoznaja
Koliko je bolna sama spoznaja o načinu na koji je život skončao njen otac, toliko je za Ivu bolno i to što u ova protekla tri desetljeća pravno gledano nitko nije odgovarao ne samo za smrt njenog oca, već i za sve one čiji su posmrtni ostaci ovih dana pronađeni nadomak Vukovara.
”Na sve moguće načine pokušala sam doći do počinilaca. Jedino što sam mogla sa sigurnošću tvrditi jest da ga je Jovan Radan odveo u nepoznato. Rečeno je da ga vodi u Negoslavce. Tada sam ja posljednji put vidjela svojeg oca živog. Svo ovo vrijeme sam ja pokušavala doći do Jovana Radana. Nekoliko puta sam uspjela u tome, pitala sam ga u oči o tome, međutim on je poricao sve ono što sam ja govorila i za što sam živi svjedok, za što mogu stati pred Bogom, pred ljudima i na detektor.
Krivo mi je što nitko nakon toliko godina za ovo nije odgovarao”, priča nam Iva koja kaže da je i sada donijela odluku kako na ovome neće stati. ”Nakon očeva ukopa tražiti ću sastanak s glavnim državnim odvjetnikom. Zatražiti ću informacije koje oni o tome posjeduju. Dati ću sve od sebe da njegovi ubojice, i njegovi zlotvori odgovaraju za svoje zločine, jer zaista mislim da on to nije zaslužio nikako”, najavljuje Iva, koja je ključni faktor za otkrivanje sudbine koju je doživio njen otac.
Mučno joj je kako nam otkriva gledati i slušati pokušaje politizacije ovog slučaja, a najzaslužnijima za pronalazak istine o svojem ocu smatra medije.
Najzaslužniji su mediji
”Najzaslužniji su mediji zato što smo stalno bili medijski prisutni, ja sam bila jako uporna, išla sam pred Dragana kad god sam mogla. Došla sam do one silovane žene i nju sam izmolila da da izjave za Provjereno i moju dragu sada već prijateljicu Anu Malbašu. Mislim da su moj najveći saveznik za pronalazak ostataka moga oca bili mediji”, naglašava Iva koja poprilično izravno napominje da je politika ni najmanje ne zanima, baš kao što nije zanimala ni njezina pokojnog oca.
”Vidim i sada komentare ispod Provjerenog da kako ja to pričam, zašto pričam ekavicom, zašto živim u Beogradu. Moja majka je bila pravoslavka, moje polusestre su svo vrijeme bile uz mene. Ja sam imenom i prezimenom navela one koje smatram odgovornim, a moj dom je tamo gdje je moja obitelj i gdje mogu da opskrbim za naše troškove, i gdje mogu zaraditi neku pristojnu plaću. Ne bih željela nacionalističke osude.
Moj otac nije želio taj rat, nadao se da ga neće biti. I kada je počelo nadao se da će to završiti kroz par dana. Igrom slučaja kada je to počelo morali smo se skloniti u Srbiju. Moj otac ni u tome nije vidio nikakav problem zato što je zaista bio čovjek koji je vjerovao u ljude, u prijateljstva i zdrav razum”, zaključuje Iva Radić koja smatra da političari ratne okolnosti i danas koriste za skupljanje jeftinih poena, u čemu ona ni na koji način ne želi sudjelovati.
Veze s Marijem Radićem
S Mijom Radićem, obiteljski je povezan i čelnik Domina Mario Radić. ”Moj djed i njegov djed su dva brata. Moj otac i on su bratići. Živjeli smo u istoj ulici”, kaže nam Radić na kojega je ovo otkriće emotivno utjecalo. ”I za mene je ovo značajan događaj. Imao sam informacije da bi tu mogao biti i moj otac i još jedan rođak kojeg tražimo- Nediljko Buljubašić koji je isto ubijen u Veleprometu.
Samim time što je riječ o tri bliska rođaka teže je identificirati DNK jer treba biti još veća podudarnost nego u ostalim slučajevima”, objašnjava naš sugovornik koji je suglasan sa Ivom Radić u tome da je ovo slučaj koji se definitivno ne bi trebao politizirati. ”Tu lokaciju je prvenstveno pronašla SOA u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja. To je tako prema svim mojim informacijama. I ja sam imao nekakve informacije za tu lokaciju i sva sam svoja saznanja o tome davao nadležnim organima”, kaže Radić dodajući da se godinama u tom kontekstu nije želio eksponirati, jer smatra da se žrtve ne trebaju stavljati u dnevno-političke svrhe.
O braniteljima iskopanima ispod tona smeća ovih je dana progovorio i DP-ov Stipo Mlinarić Ćipe koji je u kontekstu ovog slučaja spomenuo i izmjene Zakona o grobljima.
”Ukloniti ćemo sve četničke spomenike na teritoriju Republike Hrvatske da ne zagađuju hrvatsku zemlju”, rekao je Mlinarić koji smatra da zasluge za ovaj zakon uživa njegova stranka. ”Ovo je zadovoljština za hrvatske branitelje koji su godinama gledali ovo ruglo na grobljima- Od Slavonije, Banovine, Like, Korduna do Dalmacije. To su teroristi. Da apsurd bude veći- ovdje su teroristi nagrađeni spomenicima, a hrvatski branitelji iskopani su ispod tona smeća”, kazao je Ćipe koji je ujedno i čelnik Centra dr. Ivan Šreter o čijem je djelovanju također nedavno progovorio naglašavajući da je taj Centar odradio mnoge kaznene prijave za operaciju Vukovar, zapadnu Slavoniju, Zadarsko i Šibensko zaleđe.
Zasluge Centra
”Centar radi dvije i pol godine, osnovao sam ga da se uhvatim posla kojeg je država trebala odraditi u ovih 34 godine od agresije na Republiku Hrvatsku i JNA- na žalost nije”, kazao je uz ostalo Ćipe pozivajući DORH i sve institucije da odrade svoj posao kako treba sankcionirajući one koji su počinili ratne zločine. U Centru se kako je rekao bavi i nestalima u kontekstu čega je progovorio i o Petrovačkoj doli sa čijim je postojanjem obavijestio institucije hrvatske države.
”Sada je Petrovačka dola zatvorena na minimalno dvije godine. Vukovar sada svoje smeće vozi u Županju, jer će trebati minimum dvije godine da se otkopa tone, i tone smeća da bi se došlo do drugih branitelja, a velike su indicije da ih tu postoji jako puno”, rekao je Mlinarić. S druge strane Radić o ovome ima nešto drugačije stajalište.
”Koliko ja znam ta udruga je samo jednu lokaciju prenijela SOA-i i Ministarstvu branitelja kod Bobote i pokazalo se da tamo nema ništa”, kaže Mario Radić koji više od tri desetljeća traži svojeg oca. ”Nama je u ovom trenutku najvažnije da nađemo kosti i da sahranimo članove svoje obitelji. Ovim putem molim sve one koji imaju saznanja o tome da nam pomognu u tome, neovisno o tome koje su nacionalnosti kako bi zatvorili jednu stranicu u svojim životima. Vjerujem da ima jako puno ljudi koji znaju nešto o tome, koji su bili na tim mjestima”, ističe Radić.
Nada u pronalazak oca
Ne smatra da su svi u tome sudjelovali, ali su i danas živi mnogi koji su viđeni na stratištima, a koji bi mogli pomoći u potrazi za nestalima kako bi članovi njihovih obitelji mogli zatvoriti tu stranicu svojeg života.
”Ja sam prije par mjeseci tim povodom bio u Ministarstvu branitelja. Postojala je mogućnost da je među tim ljudima moj otac. Međutim, pokazalo se da je toj moj stričević Mijo Radić. Drago mi je da su njegove kosti pronađene, a mi ćemo svoju borbu nastaviti”, zaključuje Radić koji smatra da i udruge u ovom slučaju mogu puno doprinijeti kada bi radile na adekvatan način, no u konačnici su institucije te koje bi kod ovakvih slučajeva morale odigrati ključnu ulogu.
Da institucije ipak djeluju može se naslutiti i iz toga što je prije nekoliko dana provedena završna identifikacija 16 osoba nestalih i smrtno stradalih 1991.godine, od kojih je devet hrvatskih branitelja i sedam civilnih žrtava, među kojima i tri žene. Žrtve su starosne dobi od 22 do 68 godina, i svi su ekshumirani iz masovne grobnice koja je na vukovarskom odlagalištu otpada na Petrovačkoj doli pronađena u svibnju 2024.godine.
Uz ministra branitelja Tomu Medveda, identifikaciji su nazočili glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, državni tajnik Zlatan Bašić, saborski zastupnik Ante Deur, o.d. ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ana Filko, voditelj DNA laboratorija na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu prof. Milovan Kubat kao i ravnatelj Nacionalne memorijalne bolnice Dr.Juraj Njavro Vukovar dr. Anto Blažanović.
Među pronađenima i Slavko Batik
Uz obitelji žrtava bile su i predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljana ALvir kao i predsjednica Udruge Vukovarske majke Manda Patko, koja je nedavno identificirala svojeg supruga. Svi koji su identificirani početkom travnja nestali su u jesen 1991. godine tijekom velikosrpske agresije na Vukovar, a posljednji su put viđeni na nekoliko lokacija- u hangarima Veleprometa i Negoslavcima, gdje su dovedeni iz vukovarske bolnice.
Neki među njima odvedeni su s Farme Jabokovac i Ristićevog salaša kao i iz svojih domova na Sajmištu. Među identificiranima je i Vukovarac Slavko Batik, snimljen na jednoj od najpoznatijih fotografija koje prikazuju patnju Vukovara. Batik je imao svega 48 godina kada je snimljena fotografija koja je poznata cijelom svijetu, i koja predstavlja svojevrsni simbol Vukovara.
”To su teške ljudske sudbine koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnima, ali i jasni pokazatelji razmjera počinjenih zločina. I zato je s nama i danas glavni državni odvjetnik, koji otpočetka prati istraživanja na Petrovačkoj doli”, rekao je ministar branitelja Tomo Medved dodajući da masovna grobnica na Petrovačkoj doli zorno pokazuje svu brutalnost i bešćutnost velikosrpskog agresora. ”Žrtve koje tamo pronalazimo ubijene su na drugim lokacijama, a potom su premješteni na to smetlište, s jasnim ciljem prikrivanja zločina”, kazao je nadalje ministar obraćajući se obiteljima.
Među pronađenima i Slavko Batik
Uz obitelji žrtava bile su i predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljana ALvir kao i predsjednica Udruge Vukovarske majke Manda Patko, koja je nedavno identificirala svojeg supruga. Svi koji su identificirani početkom travnja nestali su u jesen 1991. godine tijekom velikosrpske agresije na Vukovar, a posljednji su put viđeni na nekoliko lokacija- u hangarima Veleprometa i Negoslavcima, gdje su dovedeni iz vukovarske bolnice.
Neki među njima odvedeni su s Farme Jabokovac i Ristićevog salaša kao i iz svojih domova na Sajmištu. Među identificiranima je i Vukovarac Slavko Batik, snimljen na jednoj od najpoznatijih fotografija koje prikazuju patnju Vukovara. Batik je imao svega 48 godina kada je snimljena fotografija koja je poznata cijelom svijetu, i koja predstavlja svojevrsni simbol Vukovara.
”To su teške ljudske sudbine koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnima, ali i jasni pokazatelji razmjera počinjenih zločina. I zato je s nama i danas glavni državni odvjetnik, koji otpočetka prati istraživanja na Petrovačkoj doli”, rekao je ministar branitelja Tomo Medved dodajući da masovna grobnica na Petrovačkoj doli zorno pokazuje svu brutalnost i bešćutnost velikosrpskog agresora. ”Žrtve koje tamo pronalazimo ubijene su na drugim lokacijama, a potom su premješteni na to smetlište, s jasnim ciljem prikrivanja zločina”, kazao je nadalje ministar obraćajući se obiteljima.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.