Krajem srpnja 1991. godine došlo je do prvih oružanih sukoba između Hrvata i Srba na širem šibenskom području. Prve čarke počele su se dogadati u okolici Skradina gdje srpski pobunjenici iz sela Gorice pokušavaju prekinuti komunikaciju Skradin — Bribirske mostine, a glavna im je meta bilo susjedno selo Vaćani . Hrvatske snage na tom području bile su organizirane kroz policiju , skradinsku satniju u sastavu novoosnovane 113. šibenske brigade i Narodnu zaštitu . Dio domaćih Srba iz sela Bratiškovci odlazi na obuku u Golubić kraj Knina te se priključuje sastavima milicije SAO Krajine. Upravo je u tom i susjednom selu Plastovo na današnji dan, 24. srpnja 1991. godine , došlo do otvorenog sukoba. U ranim jutarnjim satima pobunjeni Srbi zaustavili su policijsku patrolu na barikadi u Plastovu te su na nju otvorili vatru uslijed koje su ranjene četvorice hrvatskih policajaca. lako lakše ranjeni uspjeli su odbiti napad te im uskoro dolazi pojačanje , dvojica policajaca iz zaseoka Sladići te skupina policajaca iz Dubravice koju je predvodio Krešimir Škugor. S izvidnicima iz skradinske satnije 113. brigade stiglo je i vozilo hitne pomoći koja je pružila pomoć lakše ranjenima, a teže ranjene prebacila se u šibenske bolnice.

Situacija se nakon toga dodatno zaoštrila, u pomoć hrvatskim snagama dolazi specijalna policija iz Šibenika, a uskoro pristiže i  JNA  koja transporterima izvlači teže ranjene s druge strane te postavlja tampon zonu između pobunjenika i hrvatskih snaga. U popodnevnim satima dogovorena je s JNA  evakuacija civila  iz hrvatskih zaseoka u Plastovu. Nakon napete noći s 24. na 25. srpnja sukob se nastavio u jutarnjim satima kada su hrvatske snage krenule u napad na selo. U njemu je ranjen pripadnik 113. brigade  Duško Strunje  koji se za Novi tjednik - glasilo Šibensko-kninske županije jednom prilikom spomenuo tog teškog trenutka:  "S 24. na 25. srpnja dobili smo zapovijed o oslobađanju hrvatskog sela Plastovo koje su uz potporu JNA zauzeli. Ujutro smo došli u Dubravice i svatko je otišao na svoj zadani pravac sve 'gorjelo', jer tu su bili naši ljudi, i jedva smo čekali da nešto poduzmemo. tri sata, negdje do 11.30 sati, a onda je uslijedila borba o prsa mi je bljesnulo u očima, kao munja. Nisam znao da sam ranjen, to sam saznao tek kad su mi to rekle kolege. Tada sam vidio da su mi hlače i čizme izrešetane i krvave. U međuvremenu su četnici započeli i topnički napad iz sela Eraković kod Bratiškovaca. Za to vrijeme kolege Mile Marasović i pokojni Bore Bratić su me onako ranjenog izvukli do jednog puta gdje nas je čekalo sanitetsko vozilo s doktorom Alujevićem i njegovom ekipom i zahvaljujući njihovoj brzoj intervenciji noga mi je spašena."  U sukobu se kao i dan ranije umiješala JNA. nakon čega su se hrvatske snage vratile na početne pozicije. "Ovi događaji koji su obilježili krvavi srpanj u skradinskom zaledju početak su stradanja branitelja šibenskog kraja, ali i dokaz da su snage MUP-a i ZNG-a bile složene i spremne za obranu." , prisjetio se jednom prilikom  Ivica Ajduković , zapovjednik specijalne policije koja je u napadu na Plastovo odigrala značajnu ulogu.

Autor teksta — Borna Marinić lzvor — Novi tjednik - glasilo Šibensko-kninske županije "Napad četnika na Plastovo 24. i 25. srpnja 1991. godine"