‘NAŠ PRAVI NEPRIJATELJ JE JUGOSLAVENSTVO’, govori Jonjić i dodaje: ‘Ono je instrument širenja velikosrpstva!’

“Srpska pravoslavna crkva bila je i ostala politička, a ne crkvena organizacija, u funkciji stvaranja velike Srbije” izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, dr. Tomislav Jonjić, ugledni povjesničar, poznati odvjetnik i zastupnik nacionalne oporbe u Skupštini Grada Zagreba.

Dr. Jonjić se na početku osvrnuo na protuhrvatske poruke srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, izrečene tijekom oproštaja od Irineja, na koje službeni Zagreb nije reagirao: “Takve izjave jasno demonstriraju simbiozu srpske crkve i države, simbiozu koja nije od jučer – i zbog koje, ne samo pripadnici okolnih naroda – ne samo Hrvati, već i jedan dio Srba, SPC ne nazivaju evanđeoskom i crkvenom ustanovom nego prije svega, političkog organizacijom jer ona to jest.”

“Taj duh je dominantan u pravoslavlju već duže od stoljeća i po’ i zbog njega stradavaju narodi, koji se nalaze u okolini, a mi Hrvati smo samo jedna od žrtava,” nastavio je Jonjić demaskirati politiku SPC-a: “Pravoslavci u hrvatskim zemljama sve do druge polovice 19. stoljeća, uopće se nisu osjećali Srbima nego su bili pravoslavne vjeroispovijesti, a kada su govorili o svom jeziku i narodnosnoj pripadnosti, govorili su o hrvatskome jeziku i hrvatskoj narodnosnoj pripadnosti. To se u nekim područjima i u nekim slučajevima, proteže i u 20. stoljeće.”

Jonjić se osvrnuo i na Vučićevu izjavu o “avnojevskim šavovima” te učestalo spominjanje Dalmacije, Like i Slavonije, ali nikako ne Hrvatske, od strane SPC-a: – Govori se i o “vasceloj” Italiji… To je klasična velikosrpska priča, prema kojoj su AVNOJ-ske granice podijelile srpstvo. Činjenice su zapravo obrnute jer je upravo u Jugoslaviji Srbija bila najveća. Sve do nastanka Jugoslavije, ona je bila u granicama Beogradskog pašaluka i bila je teritorijalno i politički slabija nego što je bila u Jugoslaviji. To je izdanak klasične srpske postavke da oni pobjeđuju u ratu, a gube u miru.

Vučić je u beogradskom Hramu sv. Save, Oluju ponovo nazvao “zločinačkom”, a preminulog patrijarha pohvalio zato što je blagoslivljao komemoracije po Srbiji, zadnjih nekoliko godina: “Dovođenja patrijarha Irineja u kontekst Oluje i srpskih žrtava, žalopojki zbog sloma velikosrpskog projekta na području RH, za Vučića je potpuno normalna stvar… Prije više od desetljeća, general tzv. JNA Milisav Sekulić, koji je bio delegiran kao stručna pomoć u Vojsku tzv. Republike Srpske Krajine, objavio je knjigu ‘Knin je pao u Beogradu’ i u njoj jasno potvrdio da je jedna, jedina društvena snaga, koja je uvijek i bezrezervno podupirala velikosrpski imperijalistički projekt na području Republike Hrvatske – Srpska pravoslavna crkva.”

Sve je započelo 1918. godine, odnosno 1920. godine, podsjeća dr. Jonjić: “SPC tada postaje jedinstvena organizacija za područje cijele Kraljevine Jugoslavije. Tada se stvaraju pretpostavke za potpunu integraciju srpstva i pravoslavlja u jedan svetosavski amalgam. Hrvati su time izgubili jedan dio pravoslavnih vjernika, koji bi se u drugačijim okolnostima izjasnili kao Hrvati i politički sazreli kao Hrvati. S druge strane, to je značilo gušenje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, a upravo su u Crnoj gori Srbi i SPC poslužili kao instrument rastakanja crnogorske nacije i države, što traje do danas.”

Dr. Tomislav Jonjić posebno je prokomentirao zadnju želju patrijarha Amfilohija, koji je oporučno zahtijevao da ga se prekrije “srpskom zemljom” iz Crne Gore, Kosova i Jasenovca: “Ustrajanje na jasenovačkom mitu dio je crne legende koju su Srbi protiv Hrvata širili i još uvijek šire po svijetu, uz pomoć tzv. hrvatskih antifašista. Nikada jugoslavenska država nije ništa učinila, ali ni Hrvatska od ’90. na ovamo, ne računajući uzak krug oko Franje Tuđmana, da se doista ozbiljno potkopa taj mit. To nam govori koliko je taj satelitski, taj ropski duh, još uvijek duboko ukorijenjen u hrvatskome političkome životu i establishmentu.”

I tu Jonjić dolazi do, po njemu, ključnog problema: “Naš pravi neprijatelj je jugoslavenstvo, a ono je instrument širenja velikosrpstva! To što je jedan dio hrvatske nacionalne elite prihvatio ugoslavenstvo, to je naša katastrofa. Nisu naš problem Srbi ni sa svojim imperijalizmom, kada smo mi svjesni da on postoji… Međutim, mi smo ga bili spremni progutati u jugoslavenskome obliku, kao što ga danas gutamo u obliku hrvatsko-srpske koalicije, tzv. kozmopolitizma ili regionalizma.”