‘NE OSJEĆAM SE KAO HEROJ’ Stipe iz 1. bojne 4. gardijske: ‘Moja djeca su moja najveća pobjeda’

STIPE POLJAK

O tome zašto se na dan osnutka svoje bojne ne osjeća svečano, kaže nam:

“Nisam ravnodušan, ali ja se borim za život, nisam bio na obljetnici jer nisam imao vremena”, kaže dva puta ranjeni branitelj, prvi puta u Dubrovniku, a drugi put ispod brda Lisac. Ovo drugo ranjavanje, kaže, nije ni prijavio, a za ono u kojem je dobro izrešetan procijenjen je 40%-tnim invalidom:

Rješenje po obrascu iz JNA?!

“Bio sam dva puta ranjen, ali mirovina mi iznosi 2.300 kuna jer sam rješenje dobio i prije ustroja Ministarstva branitelja. Tako da… Meni je mirovina obračunata po obrascu iz JNA gdje su kriteriji bili rigorozni, točnije, dobio sam invalidsko rješenje po obrascu sekreterijata boračkog pitanja”, doznajemo od Poljaka koji kaže da nikada nije ni želio u mirovinu jer je bio “u punoj snazi” i jer ga je bilo “sram”:

“Bio je otkaz ili mirovina, a nudili su mi i mjesto portira”, priča branitelja koji je teško ranjen u opkoljenom Dubrovniku u koji su došli iz Sinja:

Djeca najveći uspjeh

“Došli smo do Stona i gliserom su nas ubacivali…  Ranjen sam u obrani Sustjepana i ostao sam među četiri mrtva. Tada su poginuli Šaban Islamovski, Miroslav Buntić Tigar, Mario Zelenika i Marko Bitunjac Pop“, kaže Poljak koji je odbio stambeno zbrinjavanje i sam sa, sada preminulom, suprugom napravio kuću u kojoj je podigao troje djece.

“To smatram svojim najvećim uspjehom… Moja dva sina i kćer su odrasli u dobre ljude, iako im je majka preminula prije 14 godina. Za veliki dio svog mentalnog opstanka i očuvanja psihičkog stanja mogu zahvaliti upravo njoj”, sjetno završava heroj koji se tako baš i ne osjeća…