NE ŽELIM BITI "ZASEBAN", JA SAM "JAKA SNAGA MUP-a

12.09.2021. 19:38:00

I sad uoći obilježavanja 30 obljetnice "Bitke za Vukovar"  nije zgorega ponoviti gradivo, te Vam donosimo svjedočanstvo hrvatskkog branitelja, policajca PU Varaždinske upučenog na rad u PU Vukovar u jesen 1991.  

 "Uoči obilježavanja 28. godišnjice upućivanja policajaca PU Varaždinske na rad u PU Vukovarsko srijemsku, PP Vukovar, primio sam i to putem HP pismo jednog mog prijatelja radnog i ratnog kolege iz devedesetih godina prošlog stoljeća u kojem mi iznosi sjećanje na dan 11. rujna 1991. godine i vremena provedenoga na obnašanju postavljenih mu zadaća.

Uz sve napisano moli me da obradim tekst, te da ga objavim javno, kako bi bilo zauvijek po istini barem negdje zapisano!
Kako sam dobio odobrenje ovaj ću tekst pisati u prvom licu i da bi se iz činjenica u njemu iznesenih, taj dragi moj prijatelj mogao prepoznati i opovrgnuti me ako bi ja nešto dodao što on nije napisao u svom svjedočanstvu.
Dan prije samog odlaska od neposrednog rukovoditelja obaviješten sam da se spremim za teren i da od opreme za obnašanje zadaća ponesem borbeni komplet: dugo i kratko naoružanje sa pripadajućim streljivom koje će se pojačati sa još jednim kompletom, radna odora, transportna vreća, šatorsko krilo, vreća za spavanje, pribor za održavanje higijene, donje rublje, pod odijela i sl, a da bude ironija veća rečeno mi je da ponesem, ako dužim i blokove za mandatne kazne, te stop tablicu, sredstva za vezivanje i gumenu palicu.
Po okupljanju u prostorima PS Čakovec 11. rujna 1991. godine i nakon pregleda opreme i zaduživanja dodatnog streljiva određeni su nam zapovjednici grupe, te su nam svima podijeljena "Rješenja o premještaju na rad u PU Vukovarsko srijemsku, PP Vukovar", a dobro se sjećam da je na njima pisalo kako se zbog ukazane potrebe premještam se sa radnog mjesta policajca u PP Varaždinska, PP Čakovec, na radno mjesto policajca u PU Vukovarsko-srijemsku, PP Vukovar .
Ukrcali smo se sa opremom u autobus pa put Varaždina gdje smo se priključili kolegama iz PP Varaždin, PP Novi Marof, PP Ivanec i PP Ludbreg, krenuli u koloni put Vukovara. Moram priznati bilo je problema, neki su odustali, neki odbili otići na put, a neki su se samo ranili - ozlijedili kako bi ih se oslobodilo, no bili smo već na prvi pogled neka čudna skupina. U grupi od nešto više od 180 policajaca bilo je kolega koji su se dragovoljno javili, bilo je kolega koji su već prošli po nekoliko borbenih terena, a velika većina, a mislim i većina rukovodećeg kadra bile su kolege koje su na ovaj teren upućene prvi put i to pod prijetnjom nečasna otpusta iz službe.
No kako bilo da bilo stigosmo mi u Vukovar, izvršili smjenu kolega koji su pak krenuli put Varaždina, a mi odmah preuzeli njihove zadaće. Mogu reći da u samom početku nije bilo nešto strašno ni stresno, normalno smo odrađivali svoje zadaće koliko je u onim uvjetima to bilo moguće. Dani su odmicali u gradu je sve mirisalo na zlo, rat, te smo se svi skupa pripremali za ono naj gore za koje smo se nadali da se neće dogoditi, no sve su nam se nade srušile na dan kad smo mi trebali dobiti smjenu koja nikako nije dolazila, a najave su bile svakodnevno što je sve više demoraliziralo kolege, a boga mi i mene sve do trenutka dok nisam shvatio da je tu sad ozbiljan rat i da nema smjene, da se sprema klaonica i kako je najbitnije obraniti ovaj prostor na kojem se nalazim i po mogućnosti ostati čitav. Prolaze dani, rat bijesni ginu kolege, gine garda, ginu civili, samo smrad, krv, leševi, svakoga dana sve nas je manje među ruševinama koje su nekada bile grad. Prolazi jesen, rasulo, postaje mi jasno da polako ova priča završava, a kraj iste niko ne može ispričati. U jednom sam trenutku osjetio da sam, sam, da nema nikoga, mir, samo tišina gluha? U strahu se spuštam u duboki vinski podrum za koji su rekli da tamo stoluje zapovjedništvo grada i tek tu šok, otriježnjenje i bijes, podrum bez ljudi samo hrpetina Američkih cigareta, sanduci viskija i kvalitetna Vupikova vina, priberem se, uzimam par šteka cigareta, dvije boce vina i flašu viskija, te dva borbena kompleta streljiva i izlazim na trg kojeg više nema. Osvrćem se oko sebe biram zaklon i nailazim na grupu gardista i domaćih civila koji me obavještavaju da grad pada, da zapovjedništva duže vrijeme nema u gradu, te me zovu da im se pridružim i krenem s njima u pokušaj proboja. Odlazim do naše baze kako bi pozvao kolege da nam se pridruže, a ponajviše da sa mnom krene i moj sumještanin koji je to na žalost odbio, dok mi se nekoliko kolega pridružila. Krenuli smo u neizvjesnost, u nepoznato, bilo je gadno, strah, krv, suze, blato, smrt, ali uspjelo se - barem sam ja i moje kolege koji su krenuli s nama uspjeli.!
Nakon nekoliko mjeseci oporavka, vračam se na svoje staro radno mjesto u PU Varaždinskoj, PP Čakovec gdje radim sve do umirovljenja koje baš i nisam želio, ali uzeo sam ono i po onoj staro "DAJ ŠTO DAŠ"! Kako su prolazile godine polako se istina počela iskrivljavati i tamo 2000. godina, ja u mirovini i netko me službeno obavijesti da sam od sada pripadnik 204. Vukovarske brigade, za koju sigurno znam da 1991. nije postojala, te da su tada postojale samo JAKE SNAGE MUPA-a, ZBOR NARODNE GARDE I HOS! Dobro mislim si, valjda je to zbog toga da nas sve koji smo bili tamo u ono vrijeme imaju popisane na jednom mjestu, ali kroz vrijeme se pokazalo da to nije tako i kako se iza toga krila prljava rabota rješavanja statusa onih koji s tim gradom i tim vremenom veze nemaju. Ok mislim si, neka, nije to moja briga, ima tko o tome vodi računa, sve do trenutka dok nisam dobio obavijest nekakve udruge, kako nisam više ni 204 -ti, nego sam od danas "ZASEBAN"????
Lijepo sam se oporavio od ratnih trauma i sredio obiteljski mirnodopski život, prilagodio sam se na svečanosti i obilježavanja godišnjica JAKIH SNAGA MUP-a i HRVATSKE POLICIJE IZ DOMOVINSKOG RATA, a sada su neki likovi u želji da dobiju na važnosti koja im ne pripada, koju ničim nisu zaslužili, mene i moje kolege prozvali ZASEBNI, pa koji je njim vrag, što to oni sada sa odmakom vremena lažu sebe, mene, nas, Hrvatski narod, što im to treba, ako ne za opet pridobivanja nekih sinekura i lažnih časti i počasti. Draga moja gospodo, ne igrajte se poviješću, ne igrajte se s istinom, jer moglo bi vas stići prokletstvo lažnog svjedočanstva, jer sve je zapisano, postoje evidencije, postoji arhiva što i ne ne treba dok ima mene i nas iskrenih pošteni policajaca iz RATNOG SASTAVA MUP-a - JA samo želim biti i ostati "JAKA SNAGA MUP-a" i proklinjem vas ispravite perfidnu laž, budite konačno pošteni prema sebi, svojim pokoljenjima i prema Hrvatskom narodu, te im recite ISTINU.
Ovom čovjeku vjerujem, pošten je, častan i sada ja vas molim, drage kolege, okanite se toga i pustite ga s mirom, kako bi mogao biti samo HRVATSKI RATNI POLICAJAC IZ SASTAVA JAKIH SNAGA MUP-a i ništa više!!!!"
Opis fotografije nije dostupan.

Izvor: Hrvatska policija - fb/Foto: Facebook

Autor: