Nebo je dobilo anđela, a mi smo izgubili osmijeh

Draga naša Paula,

teško je pronaći riječi kada srce boli više nego što može podnijeti.
Teško je prihvatiti da borba u kojoj si bila toliko hrabra, toliko snažna i toliko dostojanstvena – danas ima tišinu umjesto nade.

Borila si se ZA ŽIVOT onako kako se rijetki znaju boriti.
Bez galame. Bez odustajanja.
S osmijehom koji je skrivao bol, s pogledom punim nade i s vjerom da će dobro ipak pobijediti.

Tvoja borba nije bila samo borba protiv bolesti.
Bila je to borba za svaki novi dan, za svaku sitnicu koju mi zdravi često uzimamo zdravo za gotovo.
Bila je to borba koja je ujedinila obitelj, prijatelje, nepoznate ljude, cijele zajednice.
Zbog tebe su se srca otvorila, ruke pružile, molitve uzdignule.

I zato, Paula, nisi izgubila.
Jer izgubiti znači odustati – a ti nikada nisi odustala.

Ostavila si iza sebe neizbrisiv trag.
U očima onih koji su te voljeli.
U suzama onih koji su vjerovali u tvoje ozdravljenje.
U svakom koraku, svakom kilometru, svakoj donaciji, svakoj molitvi izgovorenoj za tebe.

Tvoja snaga bila je tiha, ali snažnija od ičega.
Tvoja prisutnost bila je blaga, ali nezamjenjiva.
Tvoj život, iako prekratak, bio je neizmjerno vrijedan.

Danas se opraštamo od tebe slomljenih srca, ali s jednom sigurnošću –
da si bila i ostala čista ljubav, hrabrost i svjetlo.

Neka te sada čuvaju anđeli, draga naša Paula.
Neka te primi mir koji si zaslužila.
A mi ćemo te nositi u svojim mislima, u molitvama i u svakom sjećanju koje nikada neće izblijedjeti.

Počivaj u miru.
Tvoja borba je završila, ali tvoja priča živi zauvijek.

Svima ožalošćenima iskrena sućut!