NENAD PISKAČ: U RETROVIZORU 2022. GODINE S POGLEDOM U 2023.

Kraj godine uvijek je prigoda za, makar letimičan pogled u retrovizor. Za nabrajanje događaja kronološkim redom nemam vremena ni volje. Preostaje mi samo navesti neke koji spadaju u kategoriju paradigmatičnih. Pritom pod paradigmom ovdje podrazumijevam uzor ili model koji služi kao glavni način dospijevanja do nedvojbenih spoznaja i nužnih rješenja.

Covid – agresija – covid…

Najveći globalan uspjeh u 2022. godini jest prestanak tvrdog modela covid terora! Taj je uspjeh ostvaren i uz pomoć središnjeg globalnog neuspjeha u 2022. godini, a to je agresija Rusije na Ukrajinu. Agresija je narušila „svjetski mir“, zaprijetila opstanku čovjeka stvorenoga na sliku i priliku Božju, te u veljači pod tepih pomela globalno covidarenje. Istina, pred kraj ove godine, covidancija se ponovo podgrijava, opet u Kini, i polako širi svijetom, baš nekako usporedno sa sramaželjivim najavama mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine. Putin je u prosincu navodno popustljiv, usporedno „broj zaraženih“ opet raste. 

U kakvim su međusobnim relacijama na globalnoj sceni covid terorizam i ruska agresija? Za globalnu razinu ne znam, osim sa stajališta dobra i zla, da su i biološki rat i klasična agresija izrazi čistoga zla u svijetu. No, za hrvatsku razinu mogu reći da su oba ova zla smislila imena za svoje neistomišljenike. Tako su građani koji su u doba covid terorizma ostali pri zdravoj pameti etiketirani „antivakserima“. A one pak kojima je i u pitanju ruske agresije na prvom mjestu nacionalni interes, režim je nazvao „putinofilima“. Aktualna vlada uspješno je nastavila kontinuitet prethodnih u poslu stvaranja umjetnih podjela hrvatskoga naroda.

Nogometno ujedinjenje nacije

Umjetnu podjelu nacije prekrio je najveći hrvatski uspjeh u ovoj godini. Osvojeno je treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Bravo naši nogometaši! Suprotivo najvećem hrvatskom uspjehu ustali su s jedne strane jugovići svih vrsta i boja, a s druge, međunarodna nogometna zajednica. Prvi su, mimo zdrave pameti, u hrvatskoj igri, uspjehu i momčadi prepoznali „ustaše“, „Jasenovac“ i druge starojugoslavenske etikete namijenjene unutarnjem pokoravanju Hrvata i hrvatske države u cjelini i bez ostatka.

Drugi su pak talijanskoga nogometnog sudca Daniele Orsatoa proglasili najboljim sudcem Svjetskoga prvenstva, što je također, izvan zdrave pameti. Izabrali su ga „športski novinari, predstavnici iz sudačkog svijeta, bivši poznati sudci i rukovoditelji“. Orsato je sudio tri utakmice. Među njima i polufinalnu utakmicu između Hrvatske i Argentine. Svojim je suđenjem tijekom utakmice na štetu Hrvatske prekrojio nogometna pravila igre s očitom namjerom pomaganja Argentini da uđe u finale. Tek sad se vidi koliko je veliko, visoko i zasluženo treće mjesto! Naime, na nogometnom terenu nije moguće pobijediti jugoviće, kamoli međunarodnu nogometnu zajednicu i njezin zajednički zločinački pothvat.

Dva velika uspjeha Vlade

Hrvatska vlada ove godine ostvarila je epohalne uspjehe. Pokazalo se da je ozbiljno zagrizla u oporavak države i nacije, te da unatoč uspjesima, demonstrira vlastitu armiranobetonsku konstrukcijsku otpornost. Oporavak se ponajviše očitovao kroz uspješnu obnovu potresom postradale Banovine. Sve porušeno je obnovljeno, a ono što nije bit će kad-tad. Otpornost je pak pokazala u nedvojbenoj činjenici, da je ni taj sramotni „uspjeh“ ne može izbaciti iz sedla. Vlada je otporna i na uspjehe i na neuspjehe! Ništa je ne može iznenaditi, pa ni ona samu sebe.

Drugi vladin veliki uspjeh odnosi se na bezbučno uklanjane hrvatske valute – kune. Vlada je ostala na tragu prakse svih dosadašnjih nedemokratskih, više-manje totalitarnih zamjena hrvatskih valuta od 1918. godine do 2022. Iako živimo u demokratskoj državi, demos, Hrvate nitko nije izveo na referendum s pitanjem: „Jeste li za ukidanje kune i uvođenje eura?“. Iako je izbjegavanjem referenduma pokazala demokratski deficit i elementarno nepovjerenje u hrvatski narod, vlada se zbog toga nije morala oporavljati niti vježbati otpornost. Što god poželi bilo koji sastav vlade u proteklih dvadeset i dvije godine može učiniti bezotporno i bezbučno. U sporedni uspjeh aktualnog režima spada i obećanje da će Hrvatima, globalnoj nogometnoj sili, ipak dopustiti izgradnju velikih športskih borilišta s gledalištem, dakle, veleigrališta (u gulaš jeziku poznatim kao – „stadion“). I to čak, najmanje, dva. Kakav dar državi i naciji!

Djed Mraz iz hrvatske bajke i čarolije

Kad smo već kod darova, treba primijetiti da godinu 2022. ispraćamo u pravoj „božićnoj bajki“, čak i „božićnoj čaroliji“. Božićna bajka i čarolija poznati su po tome da umjesto Sina Božjega afirmiraju, nameću i promoviraju stanovitoga „Djeda Mraza“ s punom torbom darova i paketa. U hrvatskoj inačici božićne bajke i čarolije ulogu nepostojećega i izmišljenoga Djeda Mraza preuzeo je glavom i bradom predsjednik Vlade Republike Hrvatske, mr. Andrej Plenković. Na kraju Adventa, priprave za rođenje maloga Boga, Božića, istresao je hrvatskoj politdječici punu torbu darova i paketa mjera. Najviše su zadivljeni darovima Andreja Mraza bili i ostali meglolisci, kipočastiteli i černiložderilci.

Evo nekih karakterističnih naslova koji oslikavaju hrvatsku bajku i čaroliju: „Evo kome točno ide paket pomoći težak 718 milijuna kuna“; „Plenković objavio – ‘Isplatit ćemo 700 milijuna kuna, mjerom je obuhvaćeno gotovo milijun ljudi, evo tko će sve dobiti novac i koliko’“; „Cilj je da određene uštede u proračunu sada preusmjerimo onima kojima je pomoć najpotrebnija. Obuhvatit ćemo gotovo milijun naših sugrađana, a bit će isplaćeno 700 milijuna kuna, istaknuo je premijer“; „Plenković časti milijun građana s 300 do 1200 kuna“. 

Blagoteleći pogled u 2023. godinu

Bilo bi dobro u godini 2023. iz navedenih uzora i modela, a i onih brojnijih nenavedenih, doći do onih spoznaja koje mogu rehabilitirati posrnulu hrvatsku politiku i ponuditi rješenja za oporavak i otpornost hrvatske države i nacije. No, to nije realno očekivati. Većina je rezignirala. Dio se klanja Djedu Mrazu, tko god i ma gdje bio, na Pantovčaku ili na Trgu sv. Marka. Stoga je pretežit pogled u 2023. godinu blagoteleći, kao i onaj u 2022. 

U državi u kojoj se slave nepostojeći uspjesi, paketi i darovi, u kojoj vlada radi svoje otpornosti časti preostale građane koji se još nisu iselili, u kojoj se ne opraštaju stvarni uspjesi, u kojoj promjenu valute diktira uža strančarska klika, u kojoj je kršćanski Advent pretvoren u čaroliju i bajku, a predsjednik vlade u Djeda Mraza, u kojoj od 4 milijuna stanovnika čak milijun spada u „najpoptrebnije“ – jedino teleći pogled može bezbrižno gledati u budućnost.

Poštovani čitatelji, želim vama, državi i naciji, ma, gdje bila, uspješnu 2023. godinu!

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**