Županijski sud u Splitu nepravomoćno je osudio Zorana Zorića (58) na pet godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Presuda je donesena u njegovoj odsutnosti.

Prema optužnici, Zorić se 1991. godine u Smilčiću pridružio srpskim paravojnim postrojbama, nakon što je prihvatio velikosrpsku ideju vojnog osvajanja dijelova Hrvatske i stvaranja tzv. Krajine radi njezinog pripajanja tzv. Velikoj Srbiji. Nakon što je zadužio oružje i uniformu, sudjelovao je u zastrašivanju i protjerivanju hrvatskih civila.

Tijekom tih događaja nasilno je ulazio u kuće preostalih Hrvata u Smilčiću. U kući Mile A. pljusnuo je vlasnika i zahtijevao predaju lovačke puške. Također je razbio vrata druge kuće te pucao u garažu Ike A., uz prijetnje i povike: "Što čekate, odlazite iz sela tu vam nije mjesto." U strahu za svoje živote, civili su napustili svoje domove i Smilčić.

Optužnica protiv Zorića podignuta je još 1994. godine od strane Vojnog tužilaštva u Splitu, a preinačena je dva puta, konačno 2004., kada je formalno optužen za ratni zločin nad civilnim stanovništvom. Zorić se tijekom cijelog procesa nije odazvao sudu niti iznio obranu, jer je nedostupan hrvatskim vlastima.

Svjedoci su potvrdili da je upravo Zorić u uniformi Martićevaca dolazio u njihove domove, prijetio im i prisiljavao ih na odlazak. Jedna svjedokinja svjedočila je da su Zorić i pripadnici Martićevaca jednom prilikom iz kuće odnijeli 100 kilograma šećera, dok su inače tražili oružje.

Sud je pri odmjeravanju kazne uzeo u obzir protok vremena kao olakotnu okolnost, kao i činjenicu da je riječ o blažem obliku ratnog zločina. No, kao otegotne okolnosti uzeti su ustrajnost i bezobzirnost u počinjenju djela, kojim je provodio ciljeve velikosrpske politike te činjenica da je Zorić i dalje nedostupan vlastima.