(NE)STRUČNI ISPIT: Pitanja su na internetu, a položilo ga je više 60 tisuća ljudi. I još ima onih kojima treba veza?

31.08.2020. 11:14:00

Bivša ministrica, državni tajnici, ravnatelj Carine, bivši ravnatelj policijske akademije i jedan zlatar od Rimac su tražili ‘pomoć‘

Tako to valjda u životu mora biti - taman kad čovjek pomisli da se stanje u državnoj i javnoj upravi, nakon godina degradiranja, ne može još više poniziti, pojavi se kakva nova pikanterija.

Ovaj put iz USKOK-a, koji je, prenose mediji, istragu protiv bivše državne tajnice Josipe Rimac odlučio proširiti - i na bivšu ministricu Gabrijelu Žalac.

Neslužbeni navodi otkrivaju tajnu akciju od kakve većini jezik odmah padne do poda: nisu tu u pitanju milijuni od vjetrenjača, pronevjera ili mito u vidu skupocjenih nekretnina.

Ne, Gabrijeli Žalac dovoljno je bilo da Rimac, navodno, pomogne srediti prolaz njezinu bratu na državnom stručnom ispitu.

Kako, molim?

Baš tako - prolaz na državnom stručnom ispitu.

Znate ga - to je onaj test od kojeg klecaju koljena, a u apotekama raste prodaja tableta za koncentraciju. Njega prolaze samo najnačitaniji, od njih trema lovi najhrabrije, pred pritiskom pucaju i najstaloženiji, a tko ga prođe, ime mu zapisuju među zvijezdama. Koliko je stvar teška i nepoloživa bez pomoći malo novca i politike, najbolje svjedoči činjenica da je državni stručni ispit obvezno položiti oko 60.000 osoba koje u ovom trenutku rade u državnoj službi, kao i nešto lokalnih službenika, a cijeli im je postupak potom olakšan na stranicama Ministarstva uprave.

Tamo se, naime, nalaze stotine primjera pitanja i tema koje mogu biti predmet razgovora pismenog ili usmenog djela ispita, za čiju se pripremu potom još dobije i plaćeni dopust garantiran kolektivnim ugovorom jednako kao i plaćen slobodni dan za svaki položeni ispit po predmetu, a dodatno ga službenik polaže već mjesecima nakon što je zaposlen.

S obzirom na to da pad državnog stručnog ispita pretpostavlja i otpust iz državne službe, ne čudi što je dobar dio ispitivača pod priličnim pritiskom na ispitu da propusti i one najslabije, a da povijest medija, koji rad državne službe ocjenjuje apotekarskom vagom, ne pamti slučaj izgona iz državne uprave kojemu je kumovao pad ovog teškog ispita.

Doista, odakle onda uopće ideja da bi neka žena, koja god ona bila, nekom bratu, tko god on bio, evidentno već zaposlenom u bespućima državne uprave, namještala vezu da položi ispit za koji su pitanja udaljena tek dva klika mišem i koji je prije njega položilo najmanje 60.000 individua?

Povijest državnog stručnog ispita, pojašnjava stručnjak za javnu upravu Ivan Koprić, u Hrvatskoj seže još u razdoblje socijalizma, a u naprednim je europskim demokracijama vezan uz ključni trenutak: onaj u kojem su europske politike odlučile stati na kraj s praksom političkog napredovanja i zapošljavanja te državnoj službi namijenile dugoočekivanu profesionalizaciju, jedini pravi put koji državnu i javnu službu, koja god zemlja bila u pitanju, može staviti u korist građana, učiniti efikasnijom, boljom i naprednijom.

Selekcijski postupak

- Na žalost, državna i javna služba u Hrvatskoj i dalje pate od problema politike koja smatra da se osobno treba baviti kadroviranjem umjesto da takve stvari prepusti kvalitetnim selekcijskim postupcima te strukama koje su osposobljene za head-hunting i odabir kadrova - pojašnjava Koprić.

Dio toga djelomično se ogleda i u vrsti državnog stručnog ispita kakav je Hrvatska odabrala primjenjivati.

I dok dio europskih demokracija, poput Velika Britanije, državni stručni ispit provodi kao dio selekcijskog postupka, tako da je njegovo polaganje preduvjet da bi se osoba uopće smatrala kandidatom za posao, Hrvatska je, uz još dobar dio zemalja, ovaj ispit odlučila pretvoriti u test usvojenog znanja koji se provodi tek nakon početnog rada u službi, što se u praksi pokazalo kontraproduktivnim za kvalitetu radnog kadra.

O težini prolaska ovog stručnog ispita dodatno svjedoči činjenica da je on, logično, koncipiran kao minimum, a nikako maksimum znanja koji bi državni službenik trebao moći primijeniti u svakodnevnom radu.

Evo, može se to zorno predočiti i primjerom nekih pitanja.

“Što se uređuje Pravilnikom o unutarnjem redu?”

“Koja je razlika između trajnog i privremenog premještaja državnog službenika?

“Što je pisarnica?”

“Što podrazumijeva termin proširenje EU?”

No dobro, cijelu priču možda nije najpravednije ilustrirati baš najtežim pitanjima namijenjenima osobama s viskom stručnom spremom.

Recimo, srednja stručna sprema dobit će malo lakše zadatke.

“Što je Hrvatski sabor?”

“Što sastavlja inspektor pri inspekcijskom pregledu?”

“Što je javna isprava?”

“A očevid?”

Na stranicama internetskih foruma, na kojima neki korisnici razmjenjuju informacije o državnom stručnom ispitu, pronalazim i komentar jednog anonimnog autora: “Državni stručni ispit je jedan od najlakših ispita. To je mačji kašalj. Vozački ispit barem je 20 puta teži od DSI-ja. Zato ne odgađajte taj ispit”, piše kolegama.

Dobro, to je sada već stvar pretjerivanja, ali i sam Koprić priznaje da je državni stručni ispit daleko od nekakve nesavladive prepreke, posebno nakon što je tijekom godina, nažalost, zadržao ponajviše formalnu, a sve manju stvarnu vezu s ciljem zbog kojeg je uspostavljen.

Formiran je od dva dijela - općeg, koji podrazumijeva poznavanje osnovnih načela sustava državne uprave, službeničkih odnosa, ustavnog uređenja te funkcioniranja EU, i posebnog, kojim se provjeravaju znanja specifičnih radnih mjesta, no Koprić upozorava kako već način njegova provođenja pokazuje da državna uprava pretjerano ne mari za blagodati koje bi ostvarila profesionalizacijom svoje službe.

- On se polaže pred komisijom u Ministarstvu uprave, no pritom je propušteno detaljno propisati koji bi to, konkretno, ljudi trebali biti zaduženi za njegovo provođenje i ocijenjivanje znanja, kakve bi oni trebali imati kvalifikacije ili koje su njihove prednosti za obavljanje ove vrste posla. U novije vrijeme neki su koraci ipak napravljeni. I dok u bližoj prošlosti dobrom dijelu kandidata nisu bili dostupni materijali po kojima bi mogli učiti, danas je to ipak riješeno s obzirom na to da za polaganje ovog ispita postoje udžbenici i primjeri pitanja, a službenicima su dostupne čak i edukacije i seminari kako bi se mogli što bolje pripremiti.

Groteskni sustav

Ipak, svim tim koracima usprkos, državni stručni ispit i dalje je manje alat profesionalizacije državne službe, a više tek formalan proces koji sa svojom inicijalnom svrhom ima sve manje veze. Po meni je ključna činjenica da se on polaže nakon što je čovjek već zaposlen, umjesto da ga iskoristimo kao neki filtar već pri odabiru ljudi za državnu službu - kritičan je Koprić, koji se, ironično, kroz povijest prisjeća prilične količine nepripremljenih kandidata koji su jedva prolazili i tako okljaštrenu inicijaciju u državnu službu čiji kriteriji, napominje, nikad nisu bili posebno visoki.

Dio napretka, nastavlja, ostvaren je i osnivanjem Državne škole za javnu upravu, koja je trebala biti ključno mjesto edukacije novih službeničkih kadrova.

Ipak, i ovdje se pokazalo da stvar u praksi ne može u cijelosti zaživjeti ako ne postoji stvarna volja da se prostor državne službe profesionalizira, a onda i počne zapošljavati obrazovani kadar koji bi državnu i javnu službu napokon trebao transformirati prema potrebama građana.

Ima stoga malo stvari u životu koje plastičnije mogu pokazati kako se baš u procesu polaganja državnog stručnog ispita najbolje ocrtavaju groteskne osobine kompletog sustava na kojem počiva provedba državne politike. Evo, u odgovoru na jedno od pitanja na testu stoji da je svrha državne uprave, između ostaloga, zakonito, svrhovito, djelotvorno i učinkovito neposredno provođenje zakona. Kako to gdjekad izgleda u praksi, sada zorno možemo vidjeti na primjeru Rimac i Žalac, a posebno prve od njih dvije, koja je u Ministarstvu uprave kao državna tajnica bila zaposlena od 2017. godine. USKOK je sada sumnjiči da je za neke kandidate na državnim ispitima urgirala kod ispitivača da ih puste iako nisu zadovoljili prolaz, drugima je pak sredila da unaprijed dobiju pitanja. Ona komplicirana - poput što je to Ustav, koje su vrste jedinica lokalne i regionalne samouprave ili koji gradovi imaju status velikih gradova. Doduše, teško da je baš prva unutar državne uprave koja je posegnula za ovim spornim mehanizmima, ali ne bi bilo loše kad bi netko odlučio da je zadnja.

Doista, treba li u službu primati ljude koji su lijeni naučiti što je to Europska unija?

Izvor: jutarnji.hr/Foto: jutarnji.hr

Izvorni autor: Dora Koretić

Autor: