OPERACIJA ALFA

Akcija Alfa  bila je sastavni dio drugog dijela velike vojne operacije  Orkan '91.  a završila je  potpunim porazom hrvatskih snaga . Ova akcija trajala je  od 26. do 29. prosinca 1991.  i planira joj se osloboditi mjesta istočno i jugoistočno od Pakraca te nastaviti dalje prema Okučanima, no  završila je pogibijom 35 hrvatskih vojnika, a 62 ih je ranjeno.

Daljnja su djelovanja prekinuta sve do “Bljeska” kada će biti oslobođena čitava zapadna Slavonija, no hrvatski branitelji te 1991. godine ni u snu nisu mogli zamisliti da će se na oslobađanje čekati tako dugo i da će operacija Alfe od samog početka krenuti niz brdo, piše  Povijest.hr .

Hrvatski branitelji koji su prethodnog dana oslobodili jaka četnička uporišta u pakračkom kvartu Gavrinica, Japaga i dio Šeovice, u jutarnjim satima 28. prosinca 1991. očekivali su prema dogovoru topnički napad na rubne položaje iu dubinu neprijateljskih položaja, te nastavak čišćenja terena i proboj prema rijeci. Savi.

Zašto topništvo nije djelovalo?

Iz potpuno neobjašnjivog razloga, naše topništvo nije djelovalo. Umjesto toga, JNA i TO izvršila je protunapad, prvi artiljerijski napad na naše položaje u Šeovici, Japagi, a potom i po samom Pakracu i Lipiku i ostalim našim položajima. Našim snagama stiglo je pojačanje s pripadnicima HV-a, u samom središtu Šeovice i krajnjeg dijela oslobođenog područja. Dovezeni su s dva kamiona, a prilikom iskakanja iz kamiona, među njima su ispaljene četiri minobacačke mine, od kojih su poginula četiri pripadnika HV-a i jedan pripadnik MUP-a, a više od 20-ak vojnika je ranjeno.

Umjesto napadne akcije, sve se pretvorilo u kaotično izvlačenje ranjenih i mrtvih, a sve pod artiljerijskim paljbom neprijatelja. Jedan dio postrojbi bio se prisiljen povući prema Japagi, te dalje prema Gavrinici iu sam Pakrac: “Cijelu noć nisam spavao, razmišljajući o sutrašnjem danu. Omanovac (planinarski dom), nepoznavanje terena, nismo imali informaciju o prilikama gdje su agresorske snage. Ujutro 28. prosinca umjesto naše artiljerijske pripreme, koja je izostala, iskoristile su srbočetničke snage pa su počele sa svojim djelovanjem. Umjesto da se krene s daljnjim čišćenjem terena, od pobjede smo izgubili dosta naših suboraca i neočekivano se morali vratiti na početni položaj”, prisjetio se dramatičnih trenutaka sudionik ove akcije  Dražen Šemovčan .

On naglašava kako je za zapovjednika cjelokupne postrojbe u Bjelovaru određen policijski službenik iz Čazme, čovjeku kojem je to bio prvi teren i prisjeća se kako je tada uslijedio potpuno nepotreban potez zapovjedništva:

Foto: Tony Hnojčik

Branitelji za poraz krive zapovjedništvo

“U Šeovicu dolaze dva kamiona naših suboraca, pripadnika 76. samostalnog bataljuna. Ni danas mi nije jasno zašto su poslani pod takvim okolnostima jer Šeovicu nije trebalo čuvati i nije nam trebalo pojačati. Ipak, netko je poslao naše suborce u smrt. Napravili su katastrofalnu grešku što su stali na raskrižju, iskočili iz kamiona i nisu se maknuli s čistine. Uslijedile su mislim 4 minobacačke mine, popadale su po asfaltu, baš kao rascvjetala ruža.  Pet mrtvih i 20 i nešto ranjenih.  Peti poginuli bio je iz moje postrojbe,  Željko Begović – Plata , dobio je jedan jedini geler ravno u srce.”

U Brusniku su, kaže, pripadnici 127. virovitičke brigade ušli u četničku zasjedu, a  njih 12 je masakrirano : “Bolje da ne pričam kako su izgledali. Tog dana, 29. prosinca 1991. godine smijenjen je i zapovjednik Nail Brulić Babo. Iz Bjelovara su došli novi zapovjednici Vladimir Valenta – Baja, Mirko Kirin i pokojni Tihomir Trnski, jer je u Pakracu vladao potpuni kaos. Od činjenice da smo mogli u potpunosti odraditi vojnu zadaću, morali smo se povući… Tko je tome kriv? Odgovor se zna, zato se o ovoj operaciji ne govori i ne piše puno”, zaključuje sudionik operacije Dražen Šemovčan.

U operaciji Alfa hrvatske snage imale su 35 poginulih i 62 ranjena vojnika, od čega je sedam poginulih i 38 ranjenih bilo iz 3. satnije pakračkog 76. bataljuna. U toj akciji poginuo je  Marijan Kulhavi – Foka , jedan od najhrabrijih pakračkih branitelja, a zapovjednik 3. satnije 76. bojne  Stipo Hodak  tada je teško ranjen.  Branitelji koji su bili u akciji i danas za gubitke drže odgovorno zapovjedništvo.