Američka središnja banka Savezne pričuve (FED) povisila je prošlog tjedna ciljanu kamatu na novac koji poslovne banke posuđuju jedna drugoj unutar FED-a za održavanje obvezne pričuve za 0,25 posto, na 5,00 do 5,25 posto, i tako je dosegnula najvišu razinu svoje kamate iz vremena koje je prethodilo globalnoj Velikoj recesiji 2008.-2009. Ujedno je brzina kojom je FED dizao svoju kamatu u 2022. i 2023. bila najveća u američkoj, ako ne i u svjetskoj povijesti.

FED je i prošloga tjedna deseti put uzastopno od početka 2021. povisio svoju kamatu, odnosno nastojao poskupiti međubankovne pozajmice, želeći suzbiti rast maloprodajnih cijena koje su u ožujku ove godine bile 5,2 posto više nego godinu dana ranije, a učinio je to unatoč šokantno naglom bankrotu triju velikih američkih štedno-kreditnih, poslovnih banaka.

Isto što i FED istoga dana učinila je i Europska središnja banka (ESB): svoje tri ključne kamatne stope za transakcije s poslovnim bankama odlučila je povisiti za 0,25 posto jer su u prošlom mjesecu prosječne maloprodajne cijene (inflacija) u području eura u prosjeku bile sedam posto više nego prije godinu dana, pri čemu je hrana bila čak 13,6 posto skuplja nego u travnju 2022.

No kakve to ima veze s Hrvatskom?

Ne samo da ima veze, nego se u cijelosti i izravno odnosi na Hrvatsku.

Drastične odluke

Naime, otkako je 1. siječnja ove godine područje eura prošireno na teritorij Hrvatske, a hrvatska nacionalna valuta zamijenjena europskom supranacionalnom monetom eurom, sve odluke Europske središnje banke izravno se odnose i na hrvatsku ekonomiju i financije.

Već četiri puna mjeseca prava monetarna središnja banka Republike Hrvatske je Europska središnja banka, dok je Hrvatska narodna banka, prema Sporazumu iz Maastrichta, njezina podružnica u Hrvatskoj, zadužena da na hrvatskom teritoriju provodi njezine naputke i posreduje u međudržavnim bankovnim plaćanjima. “Nacionalne središnje banke djeluju u skladu sa smjernicama i napucima Europske središnje banke”, stoji u članku 14.3 Protokola broj 4 Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

To je ogromna razlika u odnosu na ono što je Hrvatska u monetarnoj sferi imala do 31. prosinca prošle godine, pravi kopernikanski obrat (hrvatske monetarne financije ne “vrte” se više oko bivše zgrade burze u Zagrebu, nego oko sjedišta ESB-a u Frankfurtu), ali to ni hrvatskoj javnosti ni hrvatskoj politici još nije posve doprlo do svijesti.

Statut Eurosustava, Protokol broj 4 Sporazuma iz Maastrichta Europske unije, koji je i Hrvatska potpisala, međutim, kaže da Hrvatska narodna banka više nije ni samostalna ni neovisna, nego je u potpunosti podređena Europskoj središnjoj banci, da “djeluje u skladu sa (njezinim) smjernicama i napucima”.

Premda je to da HNB kao svoj “cilj” ima “održavanje stabilnosti cijena” vrlo maglovito i neodređeno (ne piše da HNB “ima zadaću da” ili “treba” ili “odgovoran je”), svatko tko to pročita zaključit će da HNB, valjda, ima i načina za postizanje tog “cilja”. Ali ne samo da ga nema, ni teoretski ni praktično, nego je “cilj održavanje stabilnosti cijena” u Hrvatskoj 1. siječnja ove godine pao na pleća Europskog sustava središnjih banaka, tako da su brojni djelatnici

Sve mjere i potezi koje poduzima Europska središnja banka za područje eura ujedno su i mjere i potezi za Hrvatsku. U eurozoni ne postoji neka posebna, odvojena, a pogotovo ne “neovisna i samostalna” monetarna politika ekskluzivno skrojena samo za neku tako malenu članicu kao što je Hrvatska.
(Za neke puno veće i problematične članice eurozone, poput Italije ili Grčke, dakako, nisu isključeni i posebni, dodatni alati “za bolju i učinkovitiju transmisiju ESB-ove monetarne politike” u njihova gospodarstva.)

Nemaju ovlasti

Kako se to i čime Europska središnja banka 4. svibnja ove godine odlučila suprotstaviti inflaciji u Hrvatskoj koja (bez energije i hrane) u travnju nije samo visokih 9,3 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine (4,4 puta veća od one koju ESB cilja) nego je i porasla za gotovo jedan posto u odnosu na ožujak ove godine? Europska središnja banka o tome je objavila opširno priopćenje.

Europska središnja banka je, dakle, i za Hrvatsku, sedmi put zaredom, povisila svoje tri ključne stope, ovaj put za 25 tzv. baznih poena (0,25 posto).

Neovisni stručnjak i rotirajući član Upravnog vijeća ESB-a iz Hrvatske Boris Vujčić (koji ni od koga ni u Hrvatskoj ni bilo gdje drugdje ne smije primati nikakve upute ni naloge za svoj rad, pa stoga Hrvatsku niti predstavlja niti zastupa) rekao je u Saboru prošlog mjeseca da su “u ESB-ovu Vijeću raspravljali trebaju li dići kamate za 25 ili 50 baznih bodova”.
Rasprava se o tome, dakle, nije vodila u Hrvatskoj narodnoj banci u Zagrebu, nego u središnjoj banci eurozone u Frankfurtu.

Prema onome što piše na mrežnim stranicama Europske središnje banke, njezina kamata za glavne operacije refinanciranja banaka, kojima banka osigurava najveći dio novca (likvidnosti) i bankama u eurozoni, pa tako i u

Hrvatskoj, sada iznosi 3,75 posto. Kamata na prekonoćne depozite banaka u Eurosustavu je 3,25 posto, a kamata na tzv. marginalno, prekonoćno kreditiranje banaka je 4,0 posto.

Treba li nas iznenaditi da te iste kamate stoje i na mrežnim stranicama Hrvatske narodne banke? Naravno da ne, jer HNB provodi ESB-ovu politiku u Hrvatskoj, nije ni samostalan ni neovisan.

Osim dizanjem svojih kamata, odnosno poskupljivanjem novca (kredita), što znači i dizanjem prinosa, odnosno snižavanjem cijena državnih, a potom i korporativnih, municipalnih i ostalih obveznica, Europska središnja banka potvrdila je da očekuje kako od srpnja ove godine više uopće neće reinvestirati vrijednosne papire (državne obveznice) koje je kupila u sklopu svog programa borbe (APP, asset purchase programe) protiv Velike recesije, pandemije i ostaloga u Europi ekspanzivnom monetarnom politikom (poznatom i kao količinsko popuštanje, eng. quantitative easing).

Drugim riječima, kad neka državna obveznica koju ESB posjeduje dospije, i država izdavatelj je od ESB-a iskupi (isplati), ESB će dobiveni novac “sterilizirati”, neće ga vraćati u optjecaj. Tako će smanjivati količinu novca u optjecaju, odnosno iznos novca kojim kupci raspolažu za plaćanje robe i usluga, što znači da im ni prodavatelji neće moći naplaćivati sve više cijene jer ih kupci neće imati čime platiti. Bit će to “količinsko stezanje”.

Manjak novca

Taj (engl.) quantitative tightening pogodit će i Hrvatsku, ali vrlo blago jer Hrvatska narodna banka za račun Europske središnje banke ima u posjedu vrlo malu količinu obveznica Republike Hrvatske.
Hrvatske državne dužnosnike, poduzetnike i građane nakon četvrtka 4. svibnja trebaju brinuti dvije stvari.

Prva, koliko brzo i u kojoj će mjeri rast kamata Europske središnje banke povisiti kamate na zaduživanje na svjetskim tržištima državnih dugova te kod hrvatskih poslovnih banaka i ostalih kreditora i pozajmitelja (npr. leasinga automobila, faktoringa…) Druga, hoće li povlačenje eura iz optjecaja biti tako snažno da neće navesti ljude samo da kupuju jeftinije stvari i usluge, nego i da posve odustanu od kupnje, što znači pad u recesiju?

To je za Europsku središnju banku vrlo sklizak teren na kojem se dosad pokazala samo ograničeno uspješnom.

Prvo, kamate i u Hrvatskoj već rastu, nešto sporije zbog ogromnog viška likvidnosti u bankama, ali rastu, i to nezaustavljivo. Država na svoje obveznice već plaća dvostruko veći prinos nego do 2019. i ne čini se da je taj rast stao. A inflacija je u eurozoni i dalje triput veća od prihvatljive i u travnju se još i povećala u odnosu na ožujak, unatoč drastičnom pojeftinjenju energenata i vozarina te obnovi opskrbnih lanaca.
Recesija eurozonu nije pogodila, ali ju je promašila “za dlaku”: prema preliminarnoj brzoj procjeni Eurostata, stopa gospodarskog rasta u europodručju u prvom je tromjesečju 2023. iznosila samo 0,1 posto – bila je, dakle, na razini statističke pogreške.

Prema tome, Europska će središnja banka za Hrvatsku najvjerojatnije još dizati kamate i sterilizirati eure u optjecaju, ali manevarskog prostora više nema. Svako i najmanje daljnje monetarno stezanje ili zaoštravanje vodi eurozonu i Hrvatsku iz stagflacije u recesiju, a onda možda i u deflaciju i depresiju.

Mračne prognoze

Kad ćemo doznati što će biti? Teško je prognozirati, osobito budućnost, ne kaže se bez razloga, ali o budućnosti puno toga govori i prošlost. Utoliko vrijedi pogledati kad je započelo nekoliko prijašnjih recesija povezanih s epizodama velikog i brzog dizanja stopa središnjih banaka, primjerice u Americi 2008. i 2020. Ne, nije se to dogodilo kad su kamate bile na vrhuncu, kako bismo mogli očekivati, nego jedan do dva kvartala nakon toga, nakon što je FED tri ili četiri puta svoju kamatu – snizio!

Iz toga možemo zaključiti da će odluke nove hrvatske središnje banke, Europske središnje banke u Frankfurtu, koje će Hrvatska narodna banka samo transferirati, u Hrvatskoj pokazati zube potkraj ove ili početkom sljedeće godine. Do tada, navodne rezultate izračuna makroekonomskih modela prema kojima je vjerojatnost recesije u Hrvatskoj ove godine samo 30 posto možemo objesiti mačku o rep.