ODVJETNIK KOJI JE PROGOVORIO: Logori za Hrvate u Srbiji bili su državni projekt

Ekskluzivno svjedočanstvo potpukovnika JNA Lakića Đorovića: sustav logora, mučenja i unaprijed pripremljenih priznanja

Logori za hrvatske branitelje i civile na području Srbije tijekom Domovinskog rata nisu bili slučajnost niti improvizacija – bili su dio organiziranog državnog projekta. O tome svjedoči Lakić Đorović, bivši potpukovnik JNA koji je po službenoj dužnosti branio zarobljene vukovarske branitelje u logoru u Srijemskoj Mitrovici, prenosi Večerni list

U razgovoru za medije Đorović otvoreno govori o sustavu logora, ulozi vojne službe bezbednosti i brutalnom postupanju prema zarobljenicima. Njegovo svjedočanstvo potvrđuje ono o čemu hrvatski logoraši govore već više od tri desetljeća – logori u Srbiji bili su organizirani, vođeni i kontrolirani od vrha tadašnje vojne i političke strukture.

Logori kao dio državnog sustava

Prema riječima Đorovića, odluku o osnivanju logora donio je tadašnji ministar obrane SFRJ Veljko Kadijević, dok je operativni sustav vodio general Aleksandar Vasiljević, šef Kontraobavještajne službe JNA.

„Otmice, zlostavljanja i ubojstva zarobljenih hrvatskih branitelja i civila provodili su se u sklopu državnog projekta Srbije“, tvrdi Đorović.

Posebno zabrinjava njegova tvrdnja da je nestalo čak 17 tisuća dokumenata koji su sadržavali ključne podatke o organizaciji logora i postupcima prema zarobljenicima – uključujući i odluku o njihovom osnivanju.

Pet poznatih logora u Srbiji

Đorović navodi da je na području Srbije djelovalo najmanje pet logora za hrvatske zarobljenike, koje su vlasti eufemistički nazivale „sabirnim centrima“:

U tim su objektima zatočeni hrvatski branitelji i civili prošli teška mučenja, brutalna premlaćivanja i sustavna ispitivanja, često uz optužbe za navodne zločine protiv srpskih snaga.

Sustav mučenja i „četničke trojke“

Đorović opisuje kako je sustav logora bio organiziran po principu tzv. „trojki“ – strukture sastavljene od jednog višeg oficira vojne bezbednosti, jednog oficira i jednog podoficira.

Takve skupine vodile su ispitivanja, a podoficiri su najčešće provodili fizičko zlostavljanje zarobljenika.

„Operativni dio ispitivanja najčešće je obavljao podoficir. Ako je slučaj bio važniji, ispitivanje su preuzimali viši oficiri, često potpukovnici“, kaže Đorović.

Posebno su pozivani oficiri podrijetlom iz Slavonije, jer se smatralo da bolje poznaju mentalitet ljudi koje su trebali ispitivati.

Svjedočanstva o brutalnom mučenju

Kao branitelj po službenoj dužnosti u logoru Srijemska Mitrovica, Đorović je izravno svjedočio stanju zarobljenih branitelja.

Prema njegovim riječima, zarobljenici su bili iscrpljeni, prestrašeni i teško fizički zlostavljani, a od njih se tražilo da potpisuju unaprijed napisane izjave o navodnim zločinima.

Jedan prizor posebno mu se urezao u pamćenje.

„Sjećam se jednog zarobljenika kojeg su satima držali na velikoj hladnoći u mokroj odjeći, u čizmi punoj mokraće. Bio je potpuno iscrpljen i mršav.“

Kada je predložio da se zatočenici pošalju na liječenje, dobio je ciničan odgovor: „Laki, pa nismo ih zbog toga ovdje doveli.“

Montirani procesi i smrtne presude

Istrage protiv zarobljenika vodio je istražni sudac Milomir Šalić, koji je, prema Đorovićevim tvrdnjama, bio povezan s državnom bezbednošću.

U Beogradu je čak pet ili šest hrvatskih zarobljenika osuđeno na smrt, no Vrhovni sud je kasnije poništio presudu.

Sudac koji je donio tu odluku bio je Duško Dopuđa, doveden s građanskog suda u Rumi i potom nagrađen činom majora.

U mučenjima sudjelovali i civili

Prema svjedočanstvu Đorovića, u zlostavljanjima zarobljenika nisu sudjelovali samo vojni i sigurnosni kadrovi.

„U maltretiranjima su sudjelovali i civili. Jednom je u logor upao krupan čovjek, košarkaš iz Zrenjanina, i tražio da ga puste pet minuta među zarobljenike kako bi ‘namirio dugove’.“

Takve scene, kaže, bile su jeziva svakodnevica logora.

Hrvatska šuti?

Unatoč svemu što zna, Đorović tvrdi da ga hrvatske institucije nikada nisu kontaktirale kako bi zabilježile njegovo svjedočanstvo.

To otvara ozbiljno pitanje: zašto država nije sustavno prikupila svjedočenja ljudi koji su bili unutar sustava JNA i mogli potvrditi strukturu logora?

SPENS – tranzitni logor?

Posljednjih mjeseci otvorena je i rasprava o tome je li sportska dvorana SPENS u Novom Sadu nakon pada Vukovara služila kao mjesto zatočenja hrvatskih zarobljenika.

Đorović kaže da za to nema izravne informacije, ali priznaje da je moguće da su tamo zarobljenici privremeno zadržavani prije slanja u logore.

Aktivistica za ljudska prava Nataša Kandić tvrdi da postoje ozbiljne indicije da je SPENS korišten kao mjesto „filtriranja“ zarobljenika.

Ako su te tvrdnje točne, riječ je o još jednoj karici u lancu sustava logora koji je funkcionirao tijekom agresije na Hrvatsku.“Sabirni centri” – velika laž Srbije

Vlasti u Srbiji godinama pokušavaju logore prikazati kao „sabirne centre“.

Đorović na to odgovara bez zadrške: „To što vlasti tvrde su gluposti. Istina se ne može sakriti.“

Tri desetljeća nakon rata ostaje činjenica koju potvrđuju brojna svjedočanstva:
tisuće hrvatskih branitelja i civila prošle su kroz logore u Srbiji – sustav koji je bio organiziran, vođen i kontroliran iz vrha tadašnje vojne strukture.

Istina o tim logorima još uvijek nije do kraja istražena.