Vukovar, srpanj 1991. Počelo je dugo, toplo ljeto. Krvavo ljeto. Jer, nitko nije mogao pomisliti da će rat čiji se nagovještaj već naveliko osjećao, biti toliko brutalan…

Za srpanj 1991. u knjizi Fragmenti kronologije događaja u vukovarskoj bolnici, ostalo je zabilježeno: "Tijekom srpnja, u vukovarsku bolnicu primljeno je najmanje 56 ranjenika…"
Na današnji dan, 25. srpnja 1991. poginuo je Ante Glavinić, pripadnik Bojne Zrinski. A brutalni rat tek se zahuktavao…

FOTO: Privatna arhiva/Direktno

Punih 16 godina legionar

Ante Glavinić rođen je 14. travnja 1951. godine u Virovitici kao stariji sin Milke rođ. Matošević i Bože Glavinića. Budući da se obitelj zbog očevog posla često selila, Ante je osnovnu školu pohađao prvo u Kutini, a potom u Sisku gdje je završio i srednju školu, tadašnji ŠUP. Godine 1970. Glavinići se sele u Postire na Braču, rodno mjesto Antinog oca, gdje su bili starosjedioci. U Postirama Ante kratko vrijeme radi u poljoprivrednoj zadruzi, a potom kao mornar na slovenskom brodu, u tvrtki Splošna plovidba Piran.
Taj mu posao omogućava prigodu koju koristi u svibnju 1974. godine, kada se prijavljuje u Legiju stranaca na ugovor od pet godina. U međuvremenu, 1982. godine ženi se Francuskinjom Vivien koja im 1984. godine rađa kćer Sandru, a potom 1987. godine i sina Daniela. U Legiji stranaca odrađuje punih šesnaest godina, da bi početkom 1991. bio umirovljen kao dočasnik.
Ne dočekavši ni prvu mirovinu, Ante Glavinić vraća se u Hrvatsku kako bi se znanjem i iskustvom uključio u obranu domovine. Dana 5. svibnja 1991. godine postaje pripadnikom Specijalne postrojbe Ministarstva obrane, Bojne Zrinski u Kumrovcu.

FOTO: Privatna arhiva/Direktno

Želio se, jednom, vratiti na Brač…

Bojna Zrinski ustrojena je na temelju zapovijedi ministra obrane Republike Hrvatske Martina Špegelja i zamjenika ministra obrane Gojka Šuška, kao prva specijalna postrojba Glavnog stožera Oružanih snaga. Postrojba je bila smještena u nekadašnjoj Političkoj školi u Kumrovcu. Prvi zapovjednik postrojbe bio je pukovnik Ante Zorislav Roso, danas general zbora u miru, a njegovim zamjenikom imenovan je, tada bojnik, Miljenko Filipović, danas general bojnik u miru.
Glavinićevi suborci opisali su ga kao samozatajnog čovjeka, osobu koja nije puno govorila, ali je među njima svakako bio autoritet i provodio im je najveći dio praktične obuke. Tomislav Sabljo, prisjetio se Antinih riječi u trenucima odmora: "Još da ovaj rat za Domovinu završi, vratit ću se na Brač, uzeti barku i otisnuti na pučinu pecati ribe".
Dana 15. lipnja 1991. pripadnici Bojne Zrinski odlaze u Vukovar, gdje uz ostale zadaće i na farmi Opatovac provode intenzivnu obuku pripadnicima Zbora narodne garde, a potom se premještaju u centar Vukovara, u VUPIK-ovu zgradu na obali Dunava, da bi u suradnji s vukovarskim Kriznim štabom, policijom i domaćim braniteljima odrađivali različite akcije, među ostalima i onu dana 4. srpnja u Borovu naselju. Naime, 4. srpnja 1991. godine, premda o tome nema ni slova u udžbenicima povijesti, vukovarski branitelji izvojevali su prvu, izuzetno značajnu pobjedu koja je mogla promijeniti tijek rata u Vukovaru. Toga dana, u žestokom okršaju odbijene su snage srpskih pobunjenika iz Borova Sela koji su potpomognuti paravojnim srpskim jedinicama i četnicima pokrenuli napad prema Borovu naselju.
Mjesec dana kasnije, 15. srpnja 1991. 'Zrinski' dobivaju zapovijed da se vrate u matičnu bazu, ali Ante Glavinić se ubrzo ponovo vraća u Vukovar.

Prvi vukovarski 'Legija'…

Na žalost, samo deset dana kasnije, 25. srpnja, u akciji u prigradskom naselju Lužac, u kojoj su sudjelovali domaći branitelji koji su prvi pristigli na mjesto okršaja, a među kojima je bio i Ante te ubrzo potom i pripadnici MUP-a, Ante Glavinić gine.
U knjizi "Sjene rata" objavljenoj 1993. godine, zbirci ratnih izvješća koje je napisao urednik, ali i novinar i ratni reporter Glasa Slavonije, Vladimir Vazdar, nalazi se i članak koji je Glas Slavonije objavio u petak, 26. srpnja 1991. pod naslovom:

"BORBA U NASELJU LUŽAC: U višesatnom okršaju snaga MUP-a s teroristima, poginule dvije, a ranjeno sedam osoba.
Na vukovarskom području u četvrtak je otvoreno novo žarište sukoba s teroristima koji su dospjeli u naselje Lužac i automatskim oružjem i eksplozivnim sredstvima napali pripadnike Ministarstva unutarnjih poslova. Oko 16 sati u predjelu Vukovara zvanom 'Budžak' mještani su uočili grupu od desetak terorista koji su dobro naoružani i maskirani napredovali iz šume Đergaj koritom Vuke iz smjera Bršadina te pripucali na stanovnike koji su štitili taj dio grada. Odgovoreno im je istom mjerom, pa su se udaljili u predjel zvan Lužac gdje su se sukobili s pripadnicima MUP-a koji su im presjekli odstupnicu. Sukob s teroristima i nekim od ekstremnih stanovnika koji su im se priključili potrajao je sve do 21 sat. Prema saznanjima kojima raspolaže Policijska uprava iz Vukovara sadržanima u redovitom priopćenju za javnost, u sukobu je smrtno stradao Ante Glavinić, pripadnik MUP-a te mještanin Pavo Olah. Ranjeno je šest pripadnika MUP-a i civilna osoba, a o drugim gubicima nema podataka jer je očevid u tijeku” /op.a. u izvornom članku navedeno je pogrešno ime poginulog civila – Mijo Olaj/.

FOTO: Privatna arhiva/Direktno

Bio je krasan dečko…

Dr. Juraj Njavro, voditelj ratnog saniteta u Vukovaru i glavni kirurg vukovarske bolnice, u razgovoru s Markom Radićem, prisjetit će se Ante i akcije u kojoj je Ante poginuo: "U toj akciji je poginuo prvi Legija. Nadimak 'Legija' su dobivali pojedini hrvatski branitelji koji su bili u Legiji stranaca. Ovdje je poginuo prvi Legija, Ante Glavinić. Bio je rodom s Brača. Krasan jedan dečko, stvarno jako drag, dobar i hrabar mladić. Imao je neku posebnu, američku pušku, znam kako su dečki stalno gledali kako Ante ima dobru pušku. Uglavnom, to je bila jedna od vrlo važnih akcija, kojom je pripremljen teren za obranu grada". 

Tko je ubio Legiju?

Tko je ubio Antu Glavinića - Legiju, "zahvaljujući" podacima koji postoje u knjizi "Putevi nezaborava" autorice Snežane Šević, koja je zapisala "biografije srpskih boraca", njegov ubojica nije ostao nepoznat, a njega je opisala ovako:
"Voleo je istinu i uvek je održao datu reč. Videći šta se sprema, govorio je da će prvi pucati na ustaše jer ih pamti još iz II. svetskog rata i da se fašistima ne sme dozvoliti da rade što hoće. I ovoga puta održao je datu reč jer je prvi na Lušcu pucao na ustašku bandu, jednog ubio, a dvojicu ranio 25. 7. 1991. godine. Poginuo je istog dana kad su ustaše opkolili i minirali porodičnu kuću u kojoj se nalazio…"

HOS-ovci su branili Vukovar
Nakon Antine pogibije, njegovo tijelo prevezeno je u Split, na patologiju bolnice Firule, a potom ga je rano ujutro, dana 28. srpnja 1991. godine, preuzeo njegov brat Boris te prenio na Brač, u Postire, gdje je uz vojne počasti pokopan u obiteljskoj grobnici.

Kada je kao dragovoljac, pripadnik legendarne Bojne Zrinski, poginuo braneći domovinu u Vukovaru, Ante Glavinić, sin, otac i brat imao je 40 godina.

Ante, nismo te zaboravili.

___________________________________________________________________________________________

*Tekst je nastao u okviru projekta ''Heroji se ne zaboravljaju'' kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.