OBLJETNICA Tri godine od smrti generala koji je rekao: 'Nisam ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu'

Nakon što je ispio otrov u haškoj sudnici, 29. studenog 2017. godine, general Slobodan Praljak ušao je u povijest odbivši presudu riječima ''General Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu''. Haag je proveo istragu, policija je napravila svoj dio posla, a kako je otrov dospio u sudnicu - ni danas nije jasno. Održani su prigodni govori, brojne komemoracije, zapaljene svijeće...

Podsjetimo, general Praljak i rukovodstvo nekadašnje Herceg Bosne osuđeni su 29. studenog 2017. u Haaškom sudu drugostupanjskom presudom za zločine nad Bošnjacima tijekom proteklog rata kao i za udruženi zločinački pothvat u jednom razdoblju 1993. na području tadašnje Herceg Bosne. 

Kako smo već pisali na portalu, tri godine nakon toga, sjećanje za Praljkom pomalo blijedi s obzirom na to da je putem društvenih mreža gotovo nemoguće spominjati njegov lik, ili ime jer Facebook sankcionirana trajnim, ili privremenim blokiranjem. Navodno, riječ je o algoritmima koji prepoznaju ime, prezime i fotografiju nekadašnjeg prvog čovjeka HVO-a pa u svrhu poticanja promocije samoubojstva kao takvog blokiraju. 

'Vrijeme će pokazati'

Odvjetnica generala Slobodana Praljka, Nika Pinter kazala je u izjavi za portal Direktno prije godinu dana kako se nakon presude morala pribrati s obzirom na to da su uslijedila policijska ispitivanja.

"Nakon izricanja presude i satima nakon toga u mojoj su glavi misli bile nepovezane, isprepletene, svezane u čvor, no morala sam razmrsiti misli, zatomiti osjećaje i  rekonstruirati dane, mjesece, godine zbog ispitivanja na policiji", kazala je Printer.

"Kao onda i danas mislim da presuda nije odraz činjenica koje su putem dokaza obrana, ne samo obrane generala Praljka, prezentirane sudu. Danas sam uvjerena da će vrijeme, pa makar i kada me više ne bude, pokazati što je stvarno bilo u vremenskom razdoblju od 1992. do 1994. na području Bosne i Hercegovine i HZ/HR HB.

Danas kada razmišljam o tom danu povezujem ga s kineskom poslovicom 'Sve zablude imaju svoje vrijeme, a i najmanja istina i nakon sto milijuna poteškoća, mudrolija i spletaka ostaje uvijek ono što je bila'', istaknula je odvjetnica Pinter. 

'Suci Haškog suda skinuli su svoje toge i posramljeno se vratili svojim beznačajnim životima'

''Profesor filozofije, inženjer elektrotehnike, filmski režiser i hrvatski general Slobodan Praljak sokratovski je vjerovao da je vrlina najuzvišenije znanje o tome što čovjek jest, a neznanje kao odsutnost vrline uzrok gotovo svih zala, nesporazuma i nepravdi. Optužen pred Haaškim tribunalom za zločine koje nije zamislio niti ih je počinio, koje nije mogao spriječiti i čije izvršitelje nije mogao kazniti zbog okolnosti koje su nadmašivale njegove moći, branio se znanjem, činjenicama, pozivao na logiku, na zdrav razum, nudio kontekst, pravio usporedbe, analizirao i objašnjavao.

Otrpio je trinaest i pol godina nepravednog, nelogičnog, nesuvislog i ponižavajućeg optuživanja i suđenja. Branio je politiku koju je slijedio, vojsku kojoj je pripadao i kojom je zapovijedao (koliko je to bilo moguće u onim vremenima), svoja djela, svoja uvjerenja, dostojanstvo i ljudski integritet tvrdeći da će, ako mu se dokaže krivnja, mirno prihvatiti presudu ne tražeći nikakvih olakotnih okolnosti...'', izjavit će u to doba poznati hrvatski povjesničar i ratni voditelj Sigurnosno-informativne službe HVO-a, dr. Ivo Lučić.

''Presudili su tako kao da obrane nije ni bilo, s jasno postavljenim propagandno-političkim ciljem, predrasudama i preduvjerenjem s kojima su i započeli suđenje. Suočen s posljednjom i konačnom nepravdom suda kojem će se jednoga dana također suditi, Praljak je odlučio prekinuti farsu i pretvoriti je u tragediju. Tim činom otišao je u legendu, a suci Haaškoga suda skinuli su toge i perike i posramljeni se vratili svojim beznačajnim životima. Dok su živi, neće ga zaboraviti, kao ni njegove riječi njima upućene: Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! Oni koji su sudjelovali u ratu, pratili suđenje i poznavali Praljka znaju da je to istina, a oni među sucima haaškoga i svih drugih zemaljskih sudova, koji imaju i mrvicu savjesti, do smrti će se pitati što ako su osudili nevina čovjeka''.

Tko je bio general Slobodan Praljak

Slobodan Praljak, rođen je 1945. godine u Čapljini, prije rata je završio tri fakulteta, bio je jedan od osnivača HDZ-a, 1991. kao dragovoljac uključio se u obranu Sunje, a 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.

U svojoj je biografiji naveo da je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, na Filozofskom fakultetu filozofiju i sociologiju te režiju na Akademiji za kazalište i film.

Radio je kao voditelj laboratorija za elektroniku u Tehničkoj školi ''Nikola Tesla'' u Zagrebu, te na višoj školi predavao ''Osnove elektrotehnike'', ''Teorijsku elektrotehniku'' i ''Teoriju automatske regulacije''.

Od 1973. godine postao je ''slobodni umjetnik'', koji je režirao u kazalištima u Hrvatskoj i BiH.

U užoj grupi ljudi sudjelovao je i u osnivanju HDZ-a i postao glavnim tajnikom Hrvatske demokratske stranke.

Ratni put

U proljeće 1991. napustio je politički angažman te kao dragovoljac odlazi u Sunju pokraj Siska, a u rujnu 1991. imenovan je zapovjednikom obrane Sunje. U studenom 1991. dobio je čin pukovnika HV-a, a 1992. promaknut je u brigadira HV-a i postao pomoćnik ministra obrane RH za informativno-psihološku djelatnost. 

Od travnja 1992. dragovoljno odlazi u Hercegovinu i obavlja dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina–Čapljina– Mostar–Jablanica–Konjic. Praljak je naveo i da je 27. listopada 1992. imenovan u VONS (Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti) RH te da je 1. lipnja 1993. godine zatražio razrješenje iz HV-a radi odlaska u BiH.

Nakon što je razriješen dužnosti u HV-u, 24. srpnja. 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.

U studenom 1993. predao je dužnost zapovjednika HVO-a i vratio se u HV, gdje je kasnije obavljao razne dužnosti, pa i onu pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana.

Kao dragovoljac sudjelovao je u vojno-redarstvenoj akciji ''Oluja'', na pravcu Hrvatska Kostajnica–Dvor na Uni.

Umirovljen je, na osobni zahtjev, 1. prosinca 1995. godine, a poslije umirovljenja radio je kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici ''Chromos boje i lakovi'' te surađivao s tvrtkom ''Sigma'' iz Amsterdama. 

Haški sud

Optužnicu protiv Praljka i ostale petorice čelnika Herceg-Bosne Haški je sud objavio 2004. godine, optužujući ih da su, zajedno s tadašnjim vodstvom Republike Hrvatske, sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem protjerivanja bošnjačkog stanovništva, stvaranja etnički čistih prostora te njihova odvajanja od BiH i priključenja Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.

General Praljak, zajedno s ostalom petoricom optuženih dragovoljno je otišao u Haag 2006. godine, u kojemu je 29. svibnja 2013. proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora. Suđenje je počelo te godine, nakon što su se svi optuženici (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) sami predali sudu u Haagu.

Prvostupanjska presuda donesena je, dakle, 2013. godine, a Žalbeno vijeće ICTY-ija potvrdilo je Praljkovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora.

Nakon toga on poručio je Haškom sudu riječi koje su zapamćene zauvijek:

''General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu'', popio sadržaj iz bočice od kojega je kasnije u bolnici preminuo.

Rezultati obdukcije pokazali  su da je Slobodan Praljak preminuo nakon što je u haškoj sudnici ispio otrovni kalijev cijanid.