Dana 11. ožujka 2006. u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu završio je život čovjeka koji je obilježio jednu od najkrvavijih epoha moderne Europe. Slobodan Milošević umro je tijekom suđenja pred International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia u The Hague.

Smrt je prekinula postupak koji je trebao donijeti pravosudni epilog za ratove koji su razorili prostor bivše Socialist Federal Republic of Yugoslavia. Za mnoge žrtve iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i s Kosova to je značilo da presuda nikada neće biti izrečena.

Put prema ratu

Politička velikosrpska karijera Slobodana Miloševića počeo je krajem osamdesetih godina, u vrijeme raspada jugoslavenskog političkog sustava. Kao vođa u League of Communists of Serbia brzo je preuzeo kontrolu nad političkim i sigurnosnim strukturama Srbije.

Njegov politički projekt temeljio se na ideji okupljanja svih Srba u jednoj državi – konceptu poznatom kao Velika Srbija. Ta politika uskoro je dobila i vojnu dimenziju kroz potporu pobunjenim srpskim strukturama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Uz političku potporu iz Beograda i vojnu logistiku dijela struktura Yugoslav People's Army, početkom devedesetih započinje niz sukoba koji će prerasti u ratove.

Milošević i agresija na Hrvatsku

Godine 1991. počinje rat u Hrvatskoj. Pobunjeničke strukture proglašavaju paradržavu Republic of Serbian Krajina, uz političku i vojnu potporu iz Srbije.

Gradovi poput Vukovar i Dubrovnik postaju simboli razaranja. Opsada Vukovara, masovna stradanja civila i logori za hrvatske zarobljenike ostavili su trajne rane u hrvatskom društvu.

Rat koji je u propagandi pokušavan prikazati kao unutarnji sukob zapravo je bio dio šireg političkog projekta prekrajanja granica na prostoru bivše Jugoslavije.

Suđenje u Haagu

Godine 2001. Milošević je izručen međunarodnom sudu u Haagu. Optužnica je obuhvaćala ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid počinjen tijekom ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Proces je bio jedan od najopsežnijih u povijesti međunarodnog kaznenog prava. Tijekom suđenja saslušani su brojni svjedoci i predočeni opsežni dokumenti koji su trebali rasvijetliti političku i vojnu odgovornost vrha tadašnje Srbije.

No sudski postupak nikada nije dobio konačan epilog.

Smrt u pritvoru

Milošević je pronađen mrtav 11. ožujka 2006. u ćeliji pritvorske jedinice u Scheveningenu. Uzrok smrti bio je srčani udar.

Njegova smrt izazvala je burne reakcije u regiji. Dok su ga pristaše u Srbiji slavile kao političkog vođu koji je branio nacionalne interese, za žrtve ratova njegova smrt bez presude značila je da pravda nikada nije u potpunosti zadovoljena.

Sahrana u Požarevcu

Tijelo Slobodana Miloševića prebačeno je u Srbiju nekoliko dana nakon smrti. Dana 18. ožujka 2006. održan je komemorativni skup u Beogradu, a potom je pokopan u dvorištu obiteljske kuće u Požarevcu.

Sahrana je protekla bez državnih počasti, ali uz prisustvo tisuća pristaša koji su ga došli ispratiti.

Za jedne je to bio oproštaj od političkog lidera, dok je za druge taj događaj bio simboličan kraj politike koja je Balkan gurnula u ratove, razaranja i duboke podjele.

Nasljeđe koje i dalje opterećuje regiju

Ratovi koji su obilježili raspad Jugoslavije odnijeli su desetke tisuća života i ostavili duboke političke i društvene posljedice. Gradovi su bili razoreni, stotine tisuća ljudi protjerano je iz svojih domova, a mnoge obitelji i danas tragaju za nestalima.

Smrt Slobodana Miloševića zatvorila je jedno poglavlje, ali rasprave o njegovoj ulozi u ratovima devedesetih i dalje traju.

Za povijest, on ostaje jedna od ključnih figura razdoblja koje je obilježilo krvavi raspad Jugoslavije i duboko promijenilo političku kartu jugoistočne Europe.