OVO MALO TKO ZNA

Uoči proslave obljetnice najveće hrvatske ratne pobjede koja je izvojevana Vojno-redarstvenom akcijom Oluja, gotovo tradicionalno raspravlja se o cijeni toga događa, tko je sudjelovao besplatno, a tko je (osobito od glazbenih izvođača) ipak tražio novčanu naknadu.

S druge strane, malo tko se pita koliko je Hrvatsku 1995. godine koštala ova monumentalna, ratna operacija koju je valjalo financirati u najkritičnijem trenutku njezina postojanja. Hrvatska je pred Oluju raspolagala sa 200 tisuća vojnika, proračun Ministarstva obrane bio je čak 13 posto BDP-a, a imali smo i 400 tisuća izbjeglica i prognanika.

Bilo je vrlo izazovno i odvažno sve to financirati u vrijeme kada nam nisu bila dostupna nikakva zaduženja iz inozemstva, pa je tako apsolutno sve podmireno novcem hrvatskog gospodarstva, naših kompanija i hrvatskih građana. Primjerice, uloga Ine bila je osigurati gorivo za 300 tenkova i ostala brojna oklopna vozila, dok je Ministarstvo poljoprivrede bilo zaduženo prehraniti vojsku.

Sloboda je imala svoju cijenu

Hrvatska vojska je u trenutku napada bila ustrojena u tri grane: Kopnenu vojsku, Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračnu obranu. Najbrojnija je bila Kopnena vojska, Dalje se dijelila na gardijske (profesionalne), pričuvne i ročne brigade i domobranske pukovnije, pa je tako tijekom Oluje trebalo nahraniti i opskrbiti 25 potpuno opremljenih brigada, 50 000 ljudi iz stalne vojske, više od 100 000 mobiliziranih ljudi te 70 000 pričuvnih vojnika koji su na istoku angažirani za slučaj napada iz istočne Slavonije ili Srbije.

Uz to sve, posebno se vodilo računa o potrebama srpskih civila koji su ubog iscrpljujućih kolona po visokim temperaturama bili na rubu snage. Za njih su posebno pripremljeni paketi sa hranom, sokovima, vodom, medicinskom skrbi i svom ostalom pomoći koja im je u tom trenutku bila neophodna, a koja je također povisila troškovnik.

Kada je Zlatko Mateša u studenom 1995. preuzeo Vladu od Nikice Valentića, zatekao je oko milijardu dolara troškova Oluje i svega poslije Oluje, pa je to iznos koji se smatra cijenom plaćenom za oslobađanje okupiranog područja. No, nakon toga stigla je i obnova u kojoj nas je čekalo 100 tisuća uništenih stambenih jedinica koje je Hrvatska postupno financirala sama jer zaduženje za nju u tom trenutku nije bilo moguće.