Operacija Alfa 91: Kada loša koordinacija postane smrtonosna

OPERACIJA ALFA (26. - 29. prosinac 1991. godine)

Operacija "ALFA 91" bila je jedna od složenijih vojnih akcija Hrvatskih naoružanih snaga tijekom Domovinskog rata, pokrenuta s ciljem čišćenja područja oko Pakraca i njegove šire okolice. Hrvatska strana, koja je obuhvaćala pripadnike Hrvatske vojske (HV) i Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), suočila se s mnogo brojnijim srbočetničkim snagama, koje su uz potporu Jugoslavenske narodne armije (JNA) i raznih srpskih korpusa iz Srbije i Republike Srpske imale bolje naoružanje. i povoljniji terenski položaj.

Početak akcije i rani uspjesi

Operacija je trajala od 26. do 29. prosinca 1991. godine. Prvi dani akcije donijeli su obećavajuće rezultate za hrvatske snage. Linija od Brusnika, Kraguja, Gavranice, Japage i djelomično Šeovice zauzeta je 27. prosinca, čime su stvoreni preduvjeti za daljnje napredovanje prema sjeveru. Hrvatska vojska je brzo stekla inicijativu i neprijateljske snage bile su prisiljene na povlačenje. Međutim, unatoč optimizmu, planovi za nastavak operacija pokazali su se kao teško ostvarivi zbog niza problema u zapovijedanju i logistici.

Ključni trenutci u Šeovici

Šeovica je postala središte sukoba tijekom operacija. Postrojbe HV-a i MUP-a zauzele su kuće uz cestu s obje strane, središte operacije smjestivši se u blizini raskrižja. Noć 27. prosinca protekla je uz sporadičnu pučnjavu, ali bez značajnijih incidenata.

Ujutro 28. prosinca, umjesto planirane artiljerijske pripreme, srbočetničke snage preuzele su inicijativu i počele žestoko granatiranje. Nedostatak koordinacije među hrvatskim zapovjednicima doveo je do povlačenja s položaja, čime su hrvatske snage izgubile stratešku prednost. Posebno tragičan trenutak dogodio se kada su dva kamiona pripadnika 76. samostalnog bataljuna poslana kao pojačanje u Šeovicu. Prilikom iskakanja iz vozila, postale su lake meta minobacačke vatre. Poginulo je pet pripadnika, a više od dvadeset ih je ranjeno. 

Kaos u zapovjedništvu i povlačenje

Nedostatak koordinacije u zapovjedništvu dodatno je pogoršao situaciju. Zapovjednik akcije, Nail Brulić zvan "Babo," bio je čest predmet kritike zbog svojih odluka. Kada je izviđački vod upao u zasjedu neprijatelja, nije odobreno slanje pojačanja za njihovo izvlačenje. U teškim okolnostima, suborci su uspjeli izvući ranjene i poginule, ali uz ogromne napore.

Do podneva 28. prosinca odluka o povlačenju iz Šeovice bila je neizbježna. Povlačenje je izvedeno pod neprijateljskom vatrom, uz dodatne gubitke. Pripadnici postrojbi morali su improvizirati rute povlačenja, često prolazeći kroz minska polja i pod paljbom neprijateljskih snajpera i minobacača.

Dražen Šemovčan Šeki bio je pripadnik MUP-a Republike Hrvatske koji je tijekom Domovinskog rata postao vođa hrvatskih snaga u Šeovici. Iako nije bio član specijalne postrojbe, svojim iskustvom i smirenim pristupom stekao je povjerenje svojih suboraca. U borbama za Šeovicu, preuzeo je odgovornost za organizaciju obrane, koordinaciju branitelja i lokalne snage.

Kada je postalo jasno da je nastavak borbe u Šeovici postao prevelik izazov zbog nadmoći neprijatelja, Šeki je donio tešku, ali nužnu odluku o povlačenju. Njegova smirenost i razboritost u tom trenutku pomogla je da povlačenje bude što organiziranije i manje traumatično za branitelje. Iako nikada nije tražio pozornost za svoje postupke, Šeki je bio vođa koji je uvijek ispred svega stavljao sigurnost svojih suboraca i budućnost Hrvatske.

Posljednji pokušaji i smjena zapovjedništva

Dana 29. prosinca, pokušaj ponovnog preuzimanja izgubljenih položaja predvodio je Marijan Kulhavi-Foka. Tijekom te akcije poginuo je, što je dodatno demoraliziralo hrvatske snage. U Brusniku su pripadnici 127. virovitičke brigade upali u zasjedu, pri čemu je poginulo 12 branitelja, koji su potom masakrirani.

Istoga dana, zbog kaotične situacije u zapovjedništvu, zapovjednika "Babu" smijenili su viši čužnosnici iz Bjelovara. Nova zapovjedništva preuzeli su Vladimir Valenta-Baja, Mirko Kirin i pokojni Tihomir Trnski. Iako su nove snage unijele stabilnost, šteta u ljudstvu i moralu bila je već učinjena.

Analiza i zaključci

Operacija "ALFA 91" ostala je kontraverzna zbog visokih gubitaka i lošeg vođenja. Iako je pokazalo da su hrvatske snage imale potencijal za daljnji prodor, nedostatak koordinacije i strateške pripreme rezultirao je povlačenjem na početni položaj.

Kao sudionik operacije Alfa 1991. godine, u svojim izjavama i svjedočanstvima ističe da su propusti u provođenju akcije rezultat nedovoljne koordinacije i loše komunikacije između različitih vojnih i policijskih struktura. Šeki smatra da su za mnoge od tih propusta odgovorni:

1. Politika i vojni zapovjednici – Dražen Šemovčan Šeki vjeruje da su politički i vojni zapovjednici, koji nisu bili dovoljno uključeni u detalje operacija na terenu, donijeli odluke koje su bile teške za provedbu. Nedostatak strateške jasnoće i konkretnih uputa na početku operacije stvorio je zbrku među jedinicama.

2. Nepovoljna logistika i resursi – Nedostatak opreme, naoružanja i ljudskih resursa također je jedan od ključnih problema. Šeki smatra da su logistički propusti otežali provedbu misije i učinili postrojbe ranjivima na napade.

3. Nedostatak suradnje među postrojbama – Prema Šekijevom mišljenju, nedovoljna suradnja između različitih postrojbi MUP-a i vojske stvorila je neefikasnost u izvršavanju planiranih zadataka. Nepotrebni nesporazumi i nesuglasice među zapovjednicima na terenu dodatno su komplicirali situaciju.

Šeki naglašava da je, unatoč tim propustima, najvažnija stvar bila očuvanje života svojih suboraca i povlačenje na vrijeme kako bi se izbjegle veće žrtve.

Ovo iskustvo pokazalo je nužnu potrebu za bolje organiziranim zapovjedništvom i logistikom, što je kasnije primijenjeno u operacije poput "Bljeska".

Hrvatske snage u akciji Alfa imale su 36 poginulih i 62 ranjenika vojnika, među kojima i zamjenik zapovjednika 76. samostalnog bataljuna Pakrac. 3. satnija 76. bataljuna imala je 7 poginulih i 38 ranjenih vojnika uključujući i teško ranjenog zapovjednika satnije Stipu Hodaka, čije je mjesto zapovjedništva preuzeo Antun Fričer - Tukša. Izvođenje daljnjih oslobodilačkih operacija hrvatskih snaga prekinuto je potpisivanjem Sarajevskog primirja koje je stupilo na snagu 03. siječnja 1992. godine.

Sjećanje na poginule

Operacija "ALFA 91" nije samo priča o vojnom neuspjehu, već o hrabrosti i žrtvi hrvatskih branitelja. Njihov doprinos nikada ne smije biti zaboravljen. Poginulim braniteljima neka je vječni spokoj, a preživjelima snaga da se sjećaju i pričaju o ovim važnim povijesnim trenucima.