OTAC MOJ
Otac moj, nikad nije vidio
ni oca ni majku,
nema nijednu njihovu sliku.
Ruku na licu, poljubac pred školu
osjetio nikad nije,
ni skute da suze skrije.
U nesreći takvoj
ni kome reći da ga nešto boli,
a ni koga voli.
&
Zvao ih je danju i noću,
neće li jauka tužnog čuti,
sinu se svom javiti.
Tražio je i tijela mrtva,
al' ne nađe ni kosti,
a ni grijeha u mladosti.
Izjada se tako meni,
pa prosipat suze stade:
Sine, ima li još ima nade?
&
Nema nade, oče, godine su prošle,
dubinom jeke zaječim,
i šapnem: za njih nedjeljom klečim.
Pitam ih u molitvi svojoj
kome više sličiš,
po kome madež na vratu nosiš.
Na kraju zahvalim
što su mi dali oca dobrog,
duše, srca i lica ljudskog.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.