Ovo je oružje terora koje je zauvijek promijenilo moderno ratovanje: Jeftini su, smrtonosni, a odaje ih jeziv zvuk...
Danas svakodnevno slušamo o masovnim baražnim napadima dronovima po ukrajinskim vojnim pozicijama te gradovima
Viktor Trumbetaš diplomirao je vojnu povijest i međunarodne odnose te magistrirao sigurnosne studije na Sveučilištu Lancaster u Velikoj Britaniji. Uz međunarodno iskustvo i znanje nekoliko stranih jezika, bavi se analizama geopolitičke i vojne tematike.
Novo poglavlje u modernom ratovanju ne piše se nevidljivim bombarderima ili satelitski navođenim projektilima, već glasnim, sirovim i iznenađujuće učinkovitim dronovima. Serija Shahed, lebdeće streljivo - kamikaze dron dizajnirano u Iranu, a modificirano u Rusiji - postalo je kamenom temeljcem zračne kampanje Moskve u Ukrajini. To su "krstareći projektili za siromašne", koštaju kao djelić projektila kojima ih se obara i preoblikuju strateški krajolik smrtonosnom učinkovitošću.
Danas svakodnevno slušamo o masovnim baražnim napadima dronovima po ukrajinskim vojnim pozicijama te gradovima. Prema Institutu za znanost i međunarodnu sigurnost, trenutačno je protiv Ukrajine lansirano čak 3900 dronova tipa Shahed/Geran svakog mjeseca.
Izvorno razvijeni u Iranu, a sada masovno proizvođeni u Rusiji, napadački "kamikaze" dronovi Shahed-131 i Shahed-136 (odnosno kasnije Geran-1 I 2, u ruskoj inačici) u uporabi ruske vojske javljaju se krajem ljeta 2022. kada se zbog iznimne istrošenosti zaliha krstarećih projektila u početnoj fazi rata javlja potreba za njihovim brzim nadomjestkom. Rješenje se javlja u proširivanju kanala vojne suradnje s Islamskom Republikom Iran i nabavom njihovih bespilotnih letjelica Shahed 131/136 koje su trebale omogućiti nastavak bombardiranja ukrajinskih ciljeva dok se u isto vrijeme raketne snage usmjeravaju na neke vrjednije mete i dok se ne obnove domaće zalihe projektila.
Dugotrajno bombardiranje
Od samih početaka dronovi su Rusiji dali mogućnost dugotrajnog bombardiranja i iscrpljivanja neprijatelja za puno manje troškova i truda nego što bi to učinili s uporabom znatno skupljih raketa. Iako su Rusi isprva negirali postojanje iranskih dronova, analizom uništenih i prizemljenih letjelica ubrzo se dalo utvrditi da su letjelice u ruskoj službi korištene u borbi protiv Ukrajine ipak Iranskog porijekla. Tome nije ni odmoglo nehotično upozorenje ruskog dužnosnika voditeljici na nacionalnoj televiziji da pred kamerama ne spominje postojanje iranskih letjelica iako "svi znaju da one postoje - javna tajna". Isprva korišteni kao dopuna postojećih metoda bombardiranja, dronovi, prvenstveno tipa Shahed, danas su skoro tri godine poslije postali jedna okosnica zračnog ratovanja Rusije protiv Ukrajine.
Udar drona Shahed
U središtu ruske kampanje proizvodnje bespilotnih letjelica nalazi se posebna gospodarska zona Alabuga, gdje je po procjenama u ovoj godini proizvedeno više od 6000 Shaheda. Njihova veličina, pristupačnost i prilagodljivost čine ih idealnima za dugotrajne sukobe. Kako se ukrajinska obrana poboljšava, tako se poboljšavaju i bespilotne letjelice - postaju sve prikrivenije, brže i teže ih je ometati sa svakom iteracijom. Postoji nekoliko varijanti ove letjelice Shahed, modeli 131,136 i najnoviji 238.
Ruski proizvedeni Shahedi imaju naziv Geran-1, Geran-2 i Geran-3. Zanimljivo je osvrnuti se na sam iranski naziv ovih letjelica, Shahed, budući da pojam Shahed (Šehid) u islamskom svijetu u doslovnom prijevodu znači "svjedok", ali se prevodi i kao "mučenik" ili "žrtva", a označava muslimana koji je svoj život dao za islamske vrijednosti te je svjesno u ime Boga položio život. Tako i ove letjelice, leteći Shahedi, odlaze na put u jednom smjeru i eksplodiraju na kraju leta. Odatle vjerojatno i inspiracija za naziv.
Anatomija kamikaze drona
Tehnički govoreći moglo bi se reći da su Shahedi neka vrta prerušenih navođenih projektila. Lansiraju se na nekoliko načina, s platforma pod kutem ili mobilne platforme poput kamiona KamAZ-6350. Klipni motor - često kineska izvedenica MD-550 - preuzima funkciju krstarenja, dajući bespilotnim letjelicama njihovo sada zloglasno zujanje, koje svjedoci uspoređuju s kosilicom za travu ili motornom pilom iznad glave.
Motor u originalnim iranskim bespilotnim letjelicama je bio kopija njemačkog klipnog zrakoplovnog motora Limbach Flugmotoren L-550 koji Teheran naziva MADO MD-550. Bespilotne letjelice proizvedene u Rusiji koriste kinesku kopiju originalnog motora koji je proizvela pekinška tvrtka MicroPilot UAV Flight Control Systems s rasplinjačima, servosima, pa čak i svjećicama koje potječu iz više različitih zemalja.
Letjelica je oblika je odrezanih delta krila, raspona krila od 2,5 m i relativno je male mase od oko 200 kilograma. Bojeva glava osnovnih Shaheda-136 ili Gerana-2 sastoji se od eksplozivnog punjenja mase 30 do 50 kilograma smještene u nosu letjelice, novije modificirane varijante u ruskoj službi sposobne su nositi različite vrste bojnih glava poput BSF-50, Bch-90, TBBCh-50M - termobarička, zapaljiva ili oblikovana punjenja težine do 90 kilograma. Interno koriste GNSS navigaciju poboljšanu anti-jam antenama. Rusija je ostavila izvorni iranski dizajn, dodajući značajke poput mat-crnih obojenih tijela za bolju noćnu nevidljivost, radarsko raspršujuće saćaste jezgre krila i posebno izrađene bojeve glave.
Također često se sreću komercijalne kineske komponente - poput CRPA (Controlled Radiation Pattern Antenna). Ovi ruski dronovi u svojim najnovijim inačicama s operativnim dometom od 700 km (Shahed-136) pa sve do 2500 km (Shahed -238/Geran-3) su ravni dometu udarnih krstarećih projektila poput Kh-22 ili Kalibra čiji se dometi također kreću od 600 pa do 2500 kilometara.
Nedostatak duljeg dometa i veće bojeve glave se opet kompenzira brojnošću letjelica. Najnovija evolucija u ovoj liniji bespilotnih letjelica je Shahed-238, ili "Geran-3", pokretan turbomlaznim motorom, navodno TJ150 češke proizvodnje. Uz brzinu krstarenja od oko 520 km/h, ova varijanta skraćuje nužno vrijeme do cilja, otežavajući presretanje ukrajinskoj obrani.
Saturacija kao strategija
U ruskoj upotrebi bespilotnih letjelica Shahed ne radi se o točnosti i preciznosti pogodaka. Radi se o volumenu napada i iscrpljivanju protivnika. S do 140 lansiranih komada u jednom danu, dizajnirani su da nadvladaju ukrajinsku višeslojnu protuzračnu obranu - zasićuju radarske sustave, iscrpljuju zalihe presretača i prisiljavaju ukrajinske snage da troše stotine tisuća dolara po nadolazećoj prijetnji, dakle saturacija. Gerani ili Shahedi imaju su pretežito korišteni za vojne taktičke ciljeve poput poput protivničkih položaja, baza, skladišta ili vozila, međutim, njihovi udari često ciljaju i energetsku i civilnu infrastrukturu: električne mreže, elektrane, pogađaju stambene kuće, stanove, ulice i bolnice. U gradovima kao što su Sumy, Kijev i Dnipro, dronovi Shahed ostavljaju psihološki trag jednako kao i fizički - njihovo zujanje je jezivi prethodnik eksplozije. Ovo bi se moglo nazvati psihološkim ratom s ograničenim budžetom, a dronovi Shahed se počinju smatrati poput oružja terora usporedivim sa njemačkim V-1 i V-2 u Drugom svjetskom ratu.
Udar drona Shahed
Cijena jednog Shaheda se kreće od oko 20.000 $ pa do 50.000 $ ovisno o konfiguraciji. U usporedbi s cijenama krstarećih projektila Kh-101 ili Kalibra čija cijena dostiže oko 1,2 milijuna dolara po komadu očita je prednost Shaheda kao oružja bombardiranja i sijanja terora jer se za cijenu jednog visoko-sofisticiranog Kalibra može proizvesti i poslati barem 60 Shaheda na protivničke mete s puno većom pokrivenosti potencijalnih meta i mogućnošću prolaska kroz protivničku protuzračnu obranu i uspješnog pogađanja mete. Uz to, Shahed je koristan u trošenju i erodiranju skupih resursa obrane protivnika. Za usporedbu, cijena samo jedne rakete njemačkog protuzračnog sustava Iris-T iznosi preko pola milijuna eura. Slični troškovi presretanja iznose i za ostale sofisticiranije sustave obrane poput američkog Patriota ili Britanskog ASRAAM-a od barem 200.000 $ po ispaljenoj raketi pa naviše.
Obrana od Roja
Isprva zatečena navalom rojeva dotad nepoznatih dronova u jesen 2022. godine, Ukrajinske oružane snage su koristile sve raspoložive načine obrane od pucanja iz kalašnjikova po dronovima u silaznom letu do korištenja skupih zapadnih protuzračnih sustava. Poučeni iskustvom i lekcijama, trenutačna ukrajinska obrana od Shaheda je prilično šarena kombinacija raznovrsnog naoružanja koje ima za cilj za što manji trošak uništiti što više dronova. Protumjere se kreću od mobilnih interventnih timova naoružanih strojnicama montiranima na vozila i lakim prijenosnim PZO sistemima, zatim učinkovitih postojećih samohodnih protuzračnih sustava Flakpanzer Gepard ili sovjetske ZSU-23 Shilke koji su visokomobilni, a imaju dovoljnu snagu za uništenje dronova za relativno malen trošak u usporedbi s raketama.
Ruski dronovi Geran (Shahed)
Nadalje imamo lake protuzračne sustave poput sustava zemlja-zrak Vampire i takozvane FrankenSAM sustave koji su u biti preinake zapadnih i sovjetskih raketa zrak-zrak za uporabu u svrhu protuzračne obrane u konfiguraciji za lansiranje sa zemlje s postojećih ili modificiranih SAM platformi (zato se i zovu poput Frankensteina). Vrijedi spomenuti da su tijekom rata u Hrvatskoj i na Kosovu srpske snage, točnije Srpska vojska Krajine i Vojska Jugoslavije isprobale sličan koncept pri čemu su montirali rakete zrak-zrak R-73 Vympel (po 2 komada) na šasiju kamiona TAM-110 i čuvene protuavionske samohotke M53/59 Praga. Nadalje, mjere uključuju i prije navedena prilično skupa obaranja od zapadnih protuzračnih sustava te obaranja od zrakoplova, ali i strojničara iz helikoptera. Posljednje, koriste se metode elektronskog ratovanja to jest jamminga i spoofinga, ali i dronova naoružanih puškama te FPV kamikaze presretača dronova kao pokušaja još jednog odgovora na ovaj problem.
Strateške implikacije
Shahed je više od oružja na bojnom polju - on je strateški disruptor. Razotkrio je neuravnoteženost troškova moderne protuzračne obrane, doveo u pitanje pretpostavke o visokotehnološkoj superiornosti i natjerala vojske da preispitaju kako se suprotstaviti masovnim prijetnjama niske proizvodne cijene. U ovoj novoj eri ratovi se više ne dobivaju samo preciznošću ili vatrenom moći, već izdržljivošću i prilagodbom. Shahed, sa svojim jeftinim okvirom i glasnim motorom, dokazao je da inovacija ne nosi uvijek uniformu - ponekad zuji, gori i krši pravila rata. Dron Shahed predstavlja oružje dostupnosti. U Ukrajini je postao ne samo simbol terora, već i lekcija o tome kako se suvremeni sukobi mogu voditi - i konstantno nanositi gubitke protivniku - kroz upornost, količinu i repeticiju u odnosu na tehnološku superiornost.
