Jedan od najsmrtonosnijih snajperista svijeta, Kanađanin poznat po nadimku “Wali” (40), već se danima bori protiv Rusa u Ukrajini.

Iako se medijima proširila vijest da je ovaj nepogrješivi strijelac koji dolazi iz elitne 22. kraljevske kanadske pukovnije poginuo u akciji, on je javio da je itekako živ i da nastavlja svoju ratnu zadaću.

Poznati snajperisti Domovinskog rata

Koji je točno zadatak snajperiste na bojišnici, poznato je svima. No, koliko je zaista njihov doprinos značajan i u kojim su okolnostima, pokušali smo doznati od Damira Markuša koji je na vukovarskom Sajmištu imao isti zadatak.

“Dolazak snajperiste takvog kalibra svakako je dobar za Ukrajinu. No, ako me pitate zašto, na neki način stavljate u neugodnu poziciju jer bih trebao pričati o vlastitom iskustvu, a znamo što je posao snajperiste. Najbolje je da o toj ulozi pitati branitelje koji su ih imali u svojim redovima”, samozatajan je ovaj bivši pripadnik HOS-a koji se u Domovinskom ratu borio sa snajperom u rukama.

Široki: najefikasniji snajperist u Vukovaru

Osim preciznosti, zajednička odlika svih snajperista svijeta je i samozatajnost. Upravo takav je i najuspješniji hrvatski snajperist Igor Široki koji je također ratovao na Sajmištu. Iako smo ovoga puta ostali uskraćen za njegov komentar, o Širokom koji je za doprinos u Domovinskom ratu primio odličje od tadašnje predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović, kazao je njegov zapovjednik Zvonimir Ćurković.

“Unatoč godinama, bio je jedan od najefikasnijih snajperista u Vukovaru. Imao je jednu nevjerojatnu intuiciju mudrog djeteta, ali je istovremeno bio vrlo srčan. To je jedan od najboljih ratnika koje sam imao prilike vidjeti”, kazao je za Širokog koji se 1991. sa samo sedamnaest godina sa zagrebačke Knežije uputio u Vukovar”, kazao je Ćurković koji je ovom priliko objasnio zašto je dobro imati snajperiste.

“Brojanje žrtava je necivilizirano”

“Njihova je uloga izrazito bitna, međutim, necivilizirano je nabrajati žrtve. Danas je najnormalnije medijski veličati učinkovitost snajperiste i to potkrjepljivati brojkama ubijenih. To je vrlo neukusno”, osvrnuo se na aktualne priče o kanadskom strijelcu.

Usput je pohvalio “svoje” snajperiste Markuša i Širokog koji su, kaže, bili u situaciji da djeluju sa 50, 100 ili 200 metara, a ne sa 700 metara kako je za očekivati.

“Osim njihovog ratnog umijeća, posebno sam ponosan na njihovu potrebu da ne govore o brojkama žrtava. Likvidacija neprijatelja bila je njihova dužnost, no šutnjom pokazuju poštovanje prema ljudskom životu. Taj njihv stav me čini posebno ponosnim”, zaključuje Zvone Ćurković za kraj.