Ovo se neće svidjeti Zoranu Milanoviću, ali ni Andreju Plenkoviću, a neke bi moglo skupo stajati! Imamo dokaze da ministar obrane ili ne zna ili laže tko su vlasnici ophodnih brodova HRM-a

Uuuu… ovo se neće svidjeti Zoranu Milanoviću, vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga, ali ni Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade, a osobito Mariju Banožiću, ministru obrane. Još ćemo vidjeti kako će proći Oleg Butković, potpredsjednik Vlade i ministar mora.

Evo slučaja koji će nam navedeni dužnosnici morati objasniti, a neki od njih trebali bi odmah i otići u suton.

Ukratko, ophodni brodovi će ih skupo stajati. Institucije - naprijed, bećari - stoj!

Ministar obrane Mario Banožić nekidan je javno izjavio, a mediji prenijeli: “Ophodni brodovi za HRM vlasništvo su Republike Hrvatske. Upisani su u registar hrvatskih brodova i na taj način su vlasništvo RH. Tu smo sigurni. Ako ih ‘Brodosplit’ ne dovrši, netko drugi će.”

ZAPANJUJUĆE ČINJENICE

Već smo u jučerašnjem tekstu naveli kako ministar obrane ne zna što govori, spominjući registar hrvatskih brodova. Naime, Hrvatski registar brodova o tome ne zna ništa, što su nam i javili: oni ne vode upisnike i upućuju nas na Ministarstvo obrane.

Ali, prava adresa je Ministarstvo mora, odnosno lučke kapetanije, u našem slučaju, splitska. One vode upisnike brodova na svojem području. A moguće ih je i pretraživati na internetskom servisu eNautika. Lako je i može svatko.

I što nam otkriva upisnik brodova?! Otkriva nam nevjerojatnu stvar: sva četiri ophodna broda koja “Brodosplit” odavno gradi za potrebe Obalne straže, organizacije u sastavu Ministarstva obrane, upisana su kao “vlasništvo ‘Brodogradilišta specijalnih objekata’ iz Splita, pravne osobe s udjelom vlasnika 1/1”!

Nema dvojbe, tako je izričito uvedeno u upisniku brodova.

A “upisnik brodova je jedinstveni upisnik pomorskih objekata hrvatske državne pripadnosti u koji se upisuju pomorski objekti i pomorski objekti u gradnji, osim ratnih brodova i brodova u gradnji koji se grade za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske ili stranih oružanih snaga, koji se sastoji od glavne knjige i zbirke isprava te se isti vodi u elektroničkom obliku”.

Zapanjujuće je da ministar obrane kaže jedno, a službeni dokumenti potpuno oprečno! Banožić izričito tvrdi da su četiri ophodna broda vlasništvo Republike, ali upisnik tvrdi da je vlasnik tih brodova “Brodogradilište specijalnih objekata”, tvrtka kćer društva “Brodosplit”.

Ministar ne zna ili ne govori istinu, izaberite što je gora varijanta!

DRŽAVA ZASPALA

Nećete vjerovati, službena javna dokumentacija potvrđuje ono što je rekao posrnuli poduzetnik Tomislav Debeljak, vlasnik posrnulog “Brodosplita”, tvrtke koja je na rubu stečaja, o čemu se upravo vode sudski postupci.

Naime, Debeljak kaže: “Brodovi su vlasništvu graditelja i gradnju nije moguće nastaviti negdje drugdje.”

Ali, nije ni to sav jad! U izvatku iz upisnika, u “listu C”, koji bilježi terete, odnosno stvarna prava kojima je pomorski objekt opterećen, poput založnih prava, jasno je navedeno da “ne postoji evidentirani teret”. Tim riječima.

A to znači da na ophodnim brodovima nema upisanih hipoteka. Najizravnijim riječima: Republika Hrvatska financira gradnju ophodnih brodova za Hrvatsku ratnu mornaricu, u čijem sastavu je Obalna straža, i već su platili 69 posto njihove cijene koja ukupno iznosi 430 milijuna kuna (s PDV-om), ali nitko se nije sjetio osigurati to ulaganje - upisati hipoteku na brodove koja će biti vidljiva u izvatku upisnika i vrištati: Hrvatska je već dala toliko i toliko novca za ove brodove i pođe li išta po krivu - nek se zna da nam najmanje toliko i pripada.

Drugim riječima, država ničim nije zaštitila, nije osigurala svoje ulaganje. Kao da u banci podignete kredit za stan, a banka nije upisala hipoteku na nj.

Ukratko, čini se da država Debeljaku ne može ništa! Obično, kredite daje HBOR, državna investicijska i razvojna banka. Pa neka sami kažu nešto.

LAŽIRANI PODACI

Tek slijedi najbolji dio priče: četiri ophodna broda za HRM već imaju svoja imena - “Umag”, “Karlobag”, “Opatija” i “Skradin”. Javnost o tom krštenju nije imala pojma dosad. Što je vrlo zbunjujuće i zvuči nevjerojatno! Naime, izvadak iz upisnika govori da su ti magični brodovi upisani kao da su već izgrađeni i predani!

Evo argumenata:

- nalaze se u upisniku javnih brodova, među svim ostalim brodovima koji plove

- navodi im se ime, iako brodovi u gradnji nemaju službeno ime, jer službeno još i nisu brodovi. Naime, tek se grade! Pa ih upisnici koji bilježe brodove u gradnji obično vode pod radnim imenima: primjerice, Brodosplit 541, Brodosplit 542, Brodosplit 543 i Brodosplit 544, a kada budu predani i prijeđu u upisnik gotovih brodova - dobiju i svoje ime

- u izvatku iz upisnika, u rubrici “vrsta pomorskog objekta” stoji im uvedeno - “brod”, i to “javne namjene”

- u upisniku se kao godina gradnje navodi 2020., što znači da su brodovi izgrađeni te godine.

Dobro ste shvatili: po službenoj hrvatskoj pomorskoj dokumentaciji, četiri ophodna broda - “Umag”, “Karlobag”, “Opatija” i “Skradin” vode se kao da su izgrađeni, iako svi znamo da nisu i tko zna kada će - eno ih nedovršenih i zatvorenih u halama Debeljakova “Brodogradilišta specijalnih objekata”.

Kako je tako nešto uopće moguće?! Nitko živ ne zna! To je kao da netko lažira rodni list, sudske zemljišne knjige ili slično. I tko je uopće unosio podatke u upisnik, na temelju kojih dokumenata?

MUNJEVITA ‘IZGRADNJA’

Razgovarali smo s dvojicom stručnjaka u pomorstvu: specijaliziranim i uglednim odvjetnikom, jednim od vodećih za pitanja pomorskog prava, ali i s umirovljenim novinarom i urednikom koji barem 40 godina detaljno prati i vrlo stručno piše o hrvatskom pomorstvu, čiji je jedan od naših najvećih poznavatelja.

Obojica se čude još više od nas, jer materiju poznaju mnogo dublje. Neviđeno dosad, komentirala su obojica, neovisno jedan o drugom.

Začuđujuća je i sljedeća spoznaja iz izvatka upisnika brodova: za sva četiri navodi se 2020. godina, kao godina gradnje. A u rubrici “datum i sat postavljanja kobilice” stoji “2. 9. 2020.” (za “Umag” i “Karlobag”), a za “Opatiju” i “Skradin” “17. 11. 2020. godine”.

Kobilice su tog dana zaista i postavljene u hali “Specijalne” u Splitu, ali - kako je moguće da novogradnja koja je kobilicu dobila u rujnu ili u studenom 2020. godine, već te iste godine, samo mjesec (ili tri) kasnije, bude već gotov brod?!

I još nešto: prvi ophodni brod od naručenih pet (prototip plus četiri), obalni ophodni brod “Omiš” - uopće se ne vodi u upisniku brodova! A predan je Obalnoj straži još 2018. godine i negdje plovi. A četiri broda koja zaista nisu dovršena i oko kojih Banožić i Debeljak vode javne rasprave čiji su i tko komu koliko duguje za njih - upisana su kao gotovi brodovi!?

NEDOSTUPAN JAVNOSTI

Moguće da se “Omiš” negdje vodi kao ratni brod, a taj upisnik nigdje nije dostupan javnosti, niti ga vode lučke kapetanije, pa ga ne možemo ni pronaći u upisniku javnih brodova, gdje su upisana ova druga četiri. Ali, u Zakonu o Obalnoj straži lijepo stoji: “Brod Obalne straže je hrvatski javni brod, označen službenim znakom Obalne straže.” Zato ova četiri pronalazimo bez problema, budući da smo im doznali imena.

Drugim riječima, zašto su potpuno isti brodovi upisani u različitim upisnicima?

Podsjetimo, Debeljak je proljetos zaustavio radove u brodogradilištu, pa tako i na ophodnim brodovima. Tražeći još barem 120 milijuna kuna za njihov dovršetak. Uz obrazloženje da su od 2014. godine - kada su u mandatu Vlade Zorana Milanovića, današnjeg vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, uvijek slabog na ministra obrane Banožića, brodovi ugovoreni - troškovi njihove gradnje značajno porasli.

Uuuu, rekli bi Englezi: “Every man for himself!” Spašavaj se tko može!