GOJKO BRZICA - HRAVTSKI BRANITELJ

U Zagrebu je 27. prosinca, u 65. godini života, prestalo kucati srce velikog čovjeka, domoljuba i Pakračanina – Gojka Brzice. Njegova smrt duboko je potresla Pakrac i sve one koji su ga poznavali, jer Gojko nije bio samo ime u javnom životu grada, nego prijatelj, sugovornik i oslonac mnogima.

Često se kaže da se veličina čovjeka ne mjeri onim što je imao, nego onim što je ostavio iza sebe. Upravo po tim mjerilima Gojko Brzica bio je velik čovjek. Brojne obitelji i pojedinci mogu posvjedočiti kako je svojom pomoći, savjetom ili jednostavnom ljudskom gestom znao učiniti život lakšim, ljepšim i podnošljivijim.

Pakračani će ga pamtiti kao uvijek vedrog i nasmijanog čovjeka, spremnog na šalu – često i na vlastiti račun. Nije se razmetao neospornom inteligencijom i znanjem, ali je uvijek na prvo mjesto stavljao istinu i pravdu. Bio je britak, iskren i dosljedan, ali nikada zlonamjeran.

Djetinjstvo uz Pakru i put znanja

Rođen je u svibnju 1961. godine u Pakracu. Odrastao je u Gundulićevoj ulici, uz rijeku Pakru, na njezinim virovima, u šumama Kalvarije i na širokim pakračkim ulicama koje su oblikovale njegov karakter. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu – pedagošku gimnaziju – a potom studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Ponosio se hrvatskim identitetom, katoličkom vjerom i hercegovačkim korijenima koje je vukao iz Gruda. Upravo zbog jasnog svjetonazora i stavova, nakon završenog fakulteta nije dobio posao u struci te se zaposlio u tadašnjem trgovačkom poduzeću „Zagrepčanka“.

Istinski domoljub i hrvatski branitelj

Gojko Brzica bio je domoljub u punom i izvornom smislu te riječi. Aktivno je sudjelovao u Domovinskom ratu i kao hrvatski branitelj branio rodni kraj, iako je tada živio u Zagrebu. Posebno su ga boljeli ratni ožiljci Pakraca i Lipika, o kojima je često i emotivno progovarao, osobito na društvenim mrežama.

U jednoj od svojih objava, 19. kolovoza ove godine, zapisao je potresne riječi posvećene rodnom gradu i svim znanim i neznanim braniteljima Pakraca, jasno poručivši da sjećanja ne blijede, da zaborava nema i da je žrtva uklesana u identitet grada.

Posljednjih godina posebno ga je boljelo ono što je doživljavao kao rastakanje i degradiranje Hrvatske koju je volio iskreno, svim srcem, bez zadrške i „fige u džepu“.

Rad, politika i konkretni rezultati

Nakon rata pokrenuo je privatni posao otvorivši trgovine u Lipiku i Pakracu, a potom je postao prvi direktor KTC-a u Pakracu, tada prvog trgovačkog centra u gradu. Bio je omiljen među zaposlenicima, ali i vrlo uspješan u radu, što je prepoznao i vlasnik trgovačkog lanca, povjerivši mu kasnije vođenje trgovina u Sisku i Zaboku.

Godine 2005. započinje rad u tadašnjem Ministarstvu obnove i razvitka, u Upravi za prognane, potom u Središnjem državnom uredu te u Upravi za obnovu i stambeno zbrinjavanje, gdje je radio sve do smrti. Kroz taj posao bio je uključen i u projekte stambenog zbrinjavanja u Bosni i Hercegovini, ostavljajući trag i izvan granica Hrvatske.

U politici je bio prije svega lokalno aktivan – dugogodišnji predsjednik pakračkog HNS-a, gradski vijećnik, član poglavarstva i dogradonačelnik. Iako često u oporbi, bio je iznad politike. Njegov glavni cilj uvijek je bio dobro Pakraca i Pakračana. Znao je biti oštar i principijelan, ali nikada isključiv; političke razlike mudro je znao staviti po strani kada je to bilo za opće dobro.

Zahvaljujući njegovu angažmanu, Pakrac je dobio 36 milijuna kuna za dovršetak zgrade srednje škole, a potom i dodatnih 34 milijuna kuna kroz program EIB1, čime su obnovljene zgrade današnjeg kompleksa kurije Janković, hotela i Stare osnovne škole.

Obitelj – najveći ponos

Iznad svih funkcija i uspjeha, Gojkov najveći ponos bila je njegova obitelj. Supruga Bojana – njegova Buba – s kojom je proveo 36 godina braka, te sinovi Domagoj i Tvrtko, simbolično nazvani po hrvatskom knezu i banu, bili su središte njegova života i snaga iz koje je crpio smisao.

Nakon infarkta i teške operacije prije dvije i pol godine, bolest je dodatno povezala njega i prijatelje, a susreti su često započinjali riječima: „Gdje si, srčani!“ – uz osmijeh koji je ostajao do kraja.

Neizbrisiv trag

Gojko Brzica ostavio je neizbrisiv trag u srcima Pakračanki i Pakračana, ali i ljudi diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njegovo životno poslanje bilo je zauzimati se za čovjeka – i to je činio doslovno do posljednjih snaga.

Dragi Gojko, hvala ti na svemu. Uz molitve za pokoj vječni i mir tvojoj duši, neka ti Gospodin u pravednost ubroji sva dobra koja si za života učinio i neka ti je ime upisano u Knjizi života.

Posljednji ispraćaj Gojka Brzice bit će održan u petak, 2. siječnja 2026. godine u 10:40 sati na krematoriju groblja Mirogoj u Zagrebu.