Petar Perica, svećenik, autor pjesme Rajska djevo kraljice Hrvata, žrtva je partizanskih “osloboditelja”

25.10.2020. 17:30:00

Za komunističke zločine nitko, baš nitko nije odgovarao

Svaki dan u godini moglo bi se u Hrvatskoj obilježavati sa nekom žrtvom partizanskih , komunističkih zločina, jer ima ih toliko još neistraženih, koji se i dan danas sakrivaju i omalovažavaju u još uvijek yugokomunističkom mentalitetu hrvatskog javnog i političkog života.

Hrvatska je članica EU, ali hrvatska Vlada, cjeli državni aparat i politička “elita” ne poštuje, niti slijede EU Rezolucije o osudi komunističkih zločina.

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)), izglasana je u EU Parlamentu kao što se vidi prije godinu dana, ali se hrvatski premijer Andrej Plenković veliki europejac, veliki pomiritelj sa zločincima, potpuno oglušio na sve što ta Rezolucija preporučuje;

3.  podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

4.  izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;

5.  poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

17.  izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;

18.  napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

Toj su Rezoluciji prethodile;

  1. Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.godine, na osnovi Crne knjige komunizma po kojoj je u komunističkim genocidima ubijeno 97 milijuna ljudi, četiri puta više ljudi nego što je ubijeno od strane Hitlerove osovine.
  2. Zanimljivo je da je Hrvatski Sabor usvojio i izglasao 30. lipnja 2006.godine Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. godine ( NN 76/06 od 10.07.2006.)
  3. Praška Deklaracija o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.,
  4. Deklaracija o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.,
  5. Rezolucija od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu,
  6. Izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),
  7. Zaključci Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,
  8. Varšavska deklaracija od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
  9. Zajednička izjava koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,
  10. Povijesna rezolucija o situaciji u Estoniji, Latviji i Litvi usvojenu 13. siječnja 1983. kao odgovor na „Baltički apel“ koji je uputilo 45 građana tih zemalja,
  11. Rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata.

Ni nakon niza Rezolucija o osudi komunističkih zločina Vlada RH na čelu sa premijerom Plenkovićem i Hrvatski Sabor na čelu sa predsjednikom Jandrokovićem ne nalazi potrebu za usvajanjem Rezolucije EU Parlamenta od 19.rujna 2019, godine o izjednačavanju zločina svih totalitarnih režima. Naravno, zato što bi usvajanje te Rezolucije bio neki oblik zakašnjele lustracije, koja u Hrvatskoj nije provedena, jer su na vlasti a tko drugi nego, djeca komunizma!

Partizansko-komunističko likvidiranje neprijatelja komunističke revolucije

Još od 1941.godine postoji dokument koji dokazuje zločinačku narav komunizma, koji dokazuje da su komunistički zločini bili planirani i planski počinjeni. U dokumenti jasno piše koga sve treba likvidirati, jer predstavlja prijetnju novom komunističkom poretku, a među prvima su svećenici, intelektualci, inteligencija, industrijalci….

25. listopada 1944.godine pogubljen je pjesnika i mučenik, isusovac Petar Perice. Ubijen je na otočiću Daksi kao i još 52 ugledna Dubrovčana, a poznat je i kao autor dviju u narodu omiljenih crkvenih pjesama – “Do nebesa” i “Zdravo Djevo”.

P. Petar Perica je rođen u Kotišini pokraj Makarske1881. Kao redovnik djelovao je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Od 1937. boravio je u Dubrovniku. Bio je superior Isusovačke zajednice, upravitelj Crkve sv. Ignacija, duhovnik u Biskupijskom sjemeništu, voditelj duhovnih vježbi i pučkih misija, duhovni vođa crkvenih društava. Zbog toga što je bio svećenik i odgajao mladež, uhićen je i odveden na Daksu gdje je kao nevina žrtva pobubljen 25. listopada 1944. Njegovi zemni ostaci , nakon što su pronađeni na Daksi i identificirani, pokopani su 2010. na groblju Boninovo u Dubrovniku.

Partizanske postrojbe 29. Hercegovačke divizije i 2. Dalmatinske proleterske brigade ušle su u Dubrovnik 18. listopada 1944. godine, bez ispaljenog metka i odmah, prema već pripremljenim OZNINIM popisima tzv. narodnih neprijatelja počele s masovnim uhićenjima i pogubljenjima, bez suda, suđenja, prava na obranu i prava na ljudski pokop.Točno po Deklaraciji Centralnog komiteta – Komunističke partije Slovenije, koji je potpisao”narodni heroj” Jugoslavije Boris Kidrič. Eto to su bili narodni heroji koji su u programu svog djelovanja imali masovne likvidacije.

U noći 22. listopada 1944. partizani su došli u Biskupsko sjemenište u Dubrovnik po Petra Pericu. Perica je ponio sa sobom nešto rublja, redovničko raspelo, slike Srca Isusova, Srca Marija i Sv. Josipa te je glasno rekao: „Srce Isusovo, ako je ovo žrtva za Tebe – rado je primam!“ Potom je svećeničku subraću zamolio za oproštenje. Izlazeći i zgrade sjemeništa, subraći je doviknuo: „Ne zaboravite me!“
Partizani su ga odveli u dubrovački zatvor „Karmen“, gdje su već bili utamničeni drugi katolički svećenici i desetci uglednih Dubrovčana. U zatvoru nije bilo nikakvoga ispitivanja ni suđenja. To partizanskim krvnicima nije ni bilo potrebno…
U okružju straha i neizvjesnosti, padre Perica je svim zatvorenicima udijelio odrješenje grijeha, koje su primili klečeći. S drugim zatvorenicima, Perica je u noći na 25. listopada 1944. prevezen na otok Daksu – na put bez povratka…
U noći na 26. listopada 1944., partizanski ubojice su likvidirali 53 posve nevine osobe. Zatočenike su najprije izvodili iz zajedničkih prostorija, po dvojicu ili trojicu, otvoreno im lažući da „idu na Mljet“. Padru Perici su čupali bradu, kada su ga odvodili na stratište.
Sve dovedene pred jamu, prvo su svukli do gola i temeljito opljačkali. Ubijali su ih rafalima i pojedinačnim hitcima. Tijela su padala u jamu… I nakon toga bilo je pojedinačnih pucnjeva iz samokresa, po truplima žrtava. Tako se provodilo” izvršenje partizanske socjalističke revolucije”, novoga “pravednog i humanog” društvenog uređenja!

Prva masovna mjesta zločina u Dubrovniku i dubrovačkom kraju vezana su uz Orsulu i otočić Daksu koji postaju simbolima početaka stradanja Hrvata koja će se nastaviti naredne godine preko Bleiburga i na križnim putovima. Do 1990. i stvaranja neovisne hrvatske države nad dubrovačkim žrtvama vladala je posvemašnja šutnja i prisilne okolnosti zaborava, da bi se tek od toga vremena počela obilježavati mjesta stradanja uz svete mise,  molitve, polaganja cvijeća i paljenja svijeća. Tek 2010. godine ekshumirani su i identificirani posmrtni ostatci patera Perice i pokopani u isusovačku grobnicu na dubrovačkom groblju Boninovo.  Za počinjene zločine nikada nitko nije odgovarao.

O domoljublju o. Petra Perice, mons. Ivo Gugić je napisao: ‘Otac Perica bijaše pobornik ne samo morala i prava svete Crkve, nego i prava svoga naroda. Svatko je u njemu mogao gledati divan uzor hrvatskog domoljuba, i to na svim poljima: bio je odgojitelj, prosvjetitelj, neslomljivi patnik, osoba dijamantnoga karaktera, uzoran svećenik, koji je izrastao iz naroda i srastao s njime. Po primjeru Prvosvećenika Krista, ljubio je žarko svoj narod, za njega radio i patio… Te su vrline bile i ostale njegov kapital, njegova čast’

KRASNE PJESME, KRASNOM RODU

(Pok. svećeniku Petru Perici)

‘Do nebesa nek se ori, Zdravo Djevo, zoro zlata’

Svetom Krstu, Zlatnoj Zori, kliče grlo u Hrvata.

Pjeva duša, srce, um, rodno polje, mora šum,

Pjeva Daksa, Kotišina, s kraja na kraj Domovina

Krasne pjesme krasnom rodu – tko iznjedri tu milinu?

Tko li sroči dičnu ODU Božjoj Majci, Božjem Sinu?

Kojeg god je stvora trud, tome vječna slava bud.

A tko drugi da bi bio, već svog mora galeb mio?

Oštroumni Dalmatinac, Perica mu Petar, ime.

Pradjedova hrabri sinac, dijete krša, bure, plime,

Koga zače žal i kam, kog hrvatstva grio plam.

Koj’ svom Kristu život dao, u božanskoj bašči cvao.

Ruka sina čestitoga ostavila divne spome,

U čast Boga trojednoga – darak rodu hrvatskome;

Kad odjekne pjesme jek, ti se brate sjećaj vijek

Svećenika domoljuba, kog sudbina stiže gruba.

Komunizma grešna sila, trla Crkvu, vjeru svetu

Nogom vraga pogazila Kroaciju razapetu

U suzama plivo rod, suza rodi krvav plod.

Bilo jada i nemira, plače stado bez pastira

Pedeset tri pravednika, na otoku Daksi mole,

Ori pjesma mučenika, digli k Nebu ruke gole:

‘Svet, svet, svet je Gospod Bog, kralj preslavni puka svog.’

Sred vukova janjci poju, umiru za vjeru svoju.

Gle, Perica Petar stoji, dušmani mu svukli halju,

Kaznu krutu vrag mu kroji, ko nedužnom Kristu kralju.

I smije se vražji zbor, gol ko rođen, trpi stvor,

Al’ mu usna tiho moli – Praštaj Bože Suznoj doli.

Puče puška, život gasnu, na dno jame tijelo pade,

Bog uzeo dušu krasnu, zapis rodu sveđ ostade:

Umro svetac, Kristov brat, pjesma će ga vijekom znat:

Rajska Djevo, zoro zlata, do Nebesa – klik Hrvata!

Marija Dubravac

Izvor: Hrvatske pravice/Foto:Fah

Izvorni autor: Lili Benčik

Autor: