PETAR PETROVIĆ (1942. – 2023.) - POSLJEDNI POZDRAV

Sa žaljenjem objavljujemo vijest da nas je napustio PETAR PETROVIĆ, naš sugrađanin, istaknuti naivni slikar, doajen naivnog slikarstva, član Udruge Peski -Art Đurđevac i dobitnik Povelje Grada Đurđevca.

Sahrana će biti u srijedu, 18.01.2023. u 13,00 sati na Gradskom groblju u Đurđevcu.

Petar Petrović, rođen je 10. svibnja 1942. godine u Molvarskim Gredama. U Đurđevcu živi i radi od 1966. godine.

Poznat je po putovanjima na svojemu biciklu kojim obilazi podravske krajeve i skicira i bilježi starinske primjerke tradicijskog graditeljstva koji izumiru i otima ih od zaborava s naglaskom na građevine pokrivene slamnatim krovovima (škofe). Biciklom najčešće odlazi na kulturna događanja širom Podravine. Neumoran je u svojim putovanjima, a najčešće putuje na likovne radionice humanitarna karaktera i odaziva se uvijek i svugdje gdje treba odraditi humanitarne akcije , na sve pozive raznih Udruga i pojedinaca, a najčešće onih koji brinu za potrebite i one koji ne mogu sami kročiti kroz život.

Slika u maniri naive i vjeran je izričaju Hlebinske slikarske škole, a motive bira iz svog zavičajnog okruženja. Jednom je to plavetnilo polja lana, drugi puta žutilo polja repice, ili pak već zaboravljene ledvenice za čuvanje leda, mlina, pribora za pušenje lule, a ponekad mrtvih priroda plodova plodne podravske zemlje poput mušmula, repe, grožđa, kruški, tikvica... Vrlo često su tu prizori poput starinskih goričnih običaja za Vincekovo, Martinje, Đurđevo pa prikazi starinskih kolača, zlevanke, starinskih igri, Božićnih ili Uskršnjih običaja...! Uglavnom svojim individualnim i originalnim pristupom slikarstvu na svojim djelima od zaborava otkida ono što se u stvarnosti sada već vrlo rijetko ili nikada ne može vidjeti.

Petar je u svome radu priredio dvadeset samostalnih izložbi, sudjelovao na oko 300 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te na preko 250 likovnih radionica i kolonija.

Ilustrirao knjige, kalendare, izdao je 7 grafičkih mapa, bio sudionikom izrade velikih slika u Osnovnoj školi Grgura Karlovčana u Đurđevcu, Domu „Mladen Markač“ u Đurđevcu, panou u prigradskom naselju Sveta Ana i oslikavanju velike Uskrsne „Pisanice od srca“.

Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika (HDNU) u Zagrebu i Udruge „Peski-Art Đurđevac“.

Slikarski put Petra Petrovića započinje još u osnovnoj školi prije više od šezdeset pet godina kada njegov učitelj Ivo Litvić zapaža njegovu nadarenost i talent i kada šalje njegove likovne radove na izložbu u Đurđevac.

Prve poduke iz slikarstva dobiva daleke 1956. godine od proslavljenog doajena naivne umjetnosti Ivana Generalića, a već 1958. (dakle sa nepunih 16 godina) kustos Galerije primitvne umjetnosti Mirjana Gvozdanović uvrštava njegovu sliku (ulje-staklo) na izložbu „Amateri Jugoslavije“ u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.

Prilikom služenja vojnog roka 1963. i 1964. izlaže u Kninu gdje su mu radovi vrlo zapaženi. Nakon selidbe u Đurđevac bavi se sviranjem više nego slikanjem, a svira u više tradicijskih podravskih ansambala često kao najmlađi član, svirajući najčešće harmoniku.

Osnutkom Likovnog udruženja u Đurđevcu u koje se učlanjuje 1984. godine njegov slikarski rad ponovno postaje intenzivniji, plodonosniji i od tada njegovo slikarsvo samo raste u kvantitativnom i kvalitativnom smislu.

Narednih godina postaje članom Likovnih sekcija KUD-a INA-Naftaplina u Zagrebu, KUD-a „Podravka 72“ u Koprivnici, Likovnog kruga „Slavonija“ u Ernestinovu i Likovne kolonije Županije Bjelovarsko-bilogorske u Bjelovaru.

Počinje intenzivno izlagati skupno i samostalno, a do danas je priredio 20 samostalnih izložbi širom Hrvatske , a značajnije su u Krapinskim Toplicama, Bjelovaru, Osijeku, Ernestinovu, Koprivnici, Virju, Novigradu Podravskom, Molvama, Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama, u Galeriji HDNU „Mirko Virius“ u Zagrebu, te dvadeseta 2016. godine u Galeriji izvorne umjetnosti u Zlataru na Danima kajkavske riječi. Skupno je sudjelovao od 1958.-2016. na preko tristotinjak izložbi u zemlji i svijetu. Njegovih slika ima na svim kontinentima svijeta.

Sudjelovao je na više od 250 likovnih radionica i kolonija, od kojih deset puta na Međunarodnom taboru likovnih samorastnikov u Trebnju (Republika Slovenija), a bio je sudionikom i III (XV) Sabora hrvatskih izvornih umjetnika u Zlataru 1995. godine.

Izdao je sedam grafičkih mapa, a vrlo zapažena je ona pod nazivom „Podravski škofi“ gdje prikazuje stvarne građevine (kuće, klijeti, štagljevi...) pokrivene slamom, a koje su izčezle iz podravskih krajolika i time značajno doprinosi očuvanja etngrafskog blaga Podravine.

Ilustrirao je i tri knjige, a u knjizi „Tradicijsko graditeljstvo u Podravini“ autorice Petre Somek,prof., zastupljen je s deset crteža.

Izdao je desetak publikacija u kojima izvornim rječnikom opisuje gotovo zaboravljene pojave i događaje prema podravskim motivima ili običajima te na taj način doprinosi očuvanju jezičnog blaga Podravine kao i očuvanju etnografskih običaja i vrijednosti.

Za svoj rad Petar Petrović primio je niz zahvalnica, diploma i priznanja od kojih su značajnija Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca 2017. godine, Javno priznanje Zahvalnica Koprivničko-križevačke županije 2022., te Povelja Hrvatskoga Sabora Kulture za doprinos umjetničkom radu i kulturi Republike Hrvatske.

 

O njegovu slikarstvu i umjetničkom djelovanju pisali su mnogi značajni kulturni djelatnici, povjesničari umjetnosti i stručnjaci.

Između ostalih o slikarstvu Petra Petrovića rekli su:

• „Slike Petra Petrovića su rađene veoma talentirano sa smislom za formu i boju.“ - Mirjana Gvozdanović, kustos Galerije primitivne umjetnosti u Zagrebu, 1957.
• „Svoj pravi izraz, našao je Petar slikom Lan. Uvećani plavi cvjetovi lana u prvom planu dekorativno djeluju na izbrazdanoj površini. Osjeća se sklad i prihvatljivo rješenje. Također Stavice sa žitnim stogovima u perspektivi djeluju mekano i simpatično. Ako se kritički osvrnemo i na ostale radove, svaki od njih posjeduje, bez obzira na temu, određene likovne karakteristike.“- Krešimir Šalamon,prof. 1988.
• „Majstori zlatnih ruku i bistre pameti gradili su negdašnja obitavališta za žitelje i blago i činili su to tako da i današnji ostaci svjedoče o ljepoti cjeline. Vrijedan je u tom smislu Petrovićev trud na nas obavijesti o tome, svrati pozornost.“- Božica Jelušić, književnica , 1989.
• „Njegova lutanja napuštenim nasljeđem započinju zapisima starih štagljeva, a sada ga njegova nostalgična duša odvodi i ostalim zaboravljenim kutovima doma i zavičaja.“- Venija Bobnjarić, 1990.
• „Petrovićevi motivi najčešće su vezani uz seoski ambijent i uz prizore seoskih radova, ali mu je najznačajniji dio vezan uz motive uznemirujućih konaka, uz njihovu tužnu sudbinu definitivnog nestanka. Najčešće upotrebljava žive boje i posebnu formu raslinja. Kompozicija mu je uravnotežena, a vizura uvijek široka.“- Marijan Špoljar, prof., 1991.
• „Koliko je jak utjecaj Ivana Generalića na Petra Petrovića koji se sa svojih četrnaestak godina susreo s jednim od nositelja Hlebinske slikarske škole? Njihovi prvi susreti djelovali su poticajno na mladog Petrovića koji je od I.Generalića dobio i prve upute o načinu slikanja.“- Edita Janković Hapavel, dipl.povjesničar umjetnosti i etnologinja, 2001.
• „Kolorit prikazanog ambijenta uvijek je topao i nježan. Sklon najčešće otvorenim prostorima-pejzažimaa, na promatraču uvijek preko realističnih pristupa kompoziciji umjetnik želi prenijeti svoje snažne dojmove. U tome mu pomaže sigurna crtačka ruka i nadasve velik smisao za topao i nježan kolorit.“- Tomislav Franjić, 2002.
• „Petrović je najstariji slikar iz ove skupine koji crtežima i uljima na platnu bilježi i svjedoči o prošlome vremenu, običajima, poslovima, tradicijskom graditeljstvu, općenito o vremenu i prostoru u zavičaju kakav je ostao još samo u sjećanju.“- Zdravko Šabarić, 2003.
• „Petar Petrović u preglednom rasporedu prizora slika ruralnu arhitekturu kao gotovo veći dio graditeljske baštine, dajući zidanjima slikarsku uvjerljivost u ogoljelost ranoproljetnog krajolika.“- Stanko Špoljarić, prof., 2004.
• „Petrović je manirom dobrog opisivača zabilježio stari podravski običaj u kojem je od kuće do kuće selo obilazila Lucija, žena odjevena u bijelu plahtu, oboružana nožem i tanjurom na kojemu je nosila dva oka domaće životinje (Petrović je naslikao žeravicu i tako spojio dva različita običaja). Zanimljivost Petrovićeva prikaza svakako su etnografski precizni detalji, od elementarne arhitekture, pa do primjerice, njihove tradicionalne, danas uglavnom zaboravljene drvene naprave za čišćenje snijega.“- Draženka Jalšić Ernečić, dipl.povj.umjetnosti, viša kustosica, 2006.
• „Đurđevački slikar i crtač Petar Petrović baštinik je dobro poznate umjetničke tradicije Hlebinskoga kruga-njezin je vjerni kolekcionar i čuvar.“- Miona Muštra, povjesničarka umjetnosti, 2015.

• 
• 
• 
•