Pitali smo Hrvate kolika bi trebala biti plaća za dostojanstven život: “Otvorite svoj biznis pa pokažite”

Nastavak usporavanja inflacije i u siječnju građani kažu, nisu osjetili. Dapače, cijene hrane, režija i stanovanja i dalje rastu, posebice u Zagrebu. Pitali smo građane, ali i sindikate te ekonomske stručnjake - kolika bi prosječna plaća trebala iznositi s obzirom na troškove života u metropoli, ali i u Hrvatskoj - za dostojanstven, pristojan život.

Hrana, režije, stanovanje – redovni su to troškovi hrvatskih građana koji mnogima zadaju glavobolje. Voljeli bi da si mogu s prosječnim plaćama priuštiti pristojniji život i ponešto uštedjeti. Ali uz rast cijena, kažu – teško.

“Koliko bi trebala iznositi plaća za dostojanstven život u Zagrebu?
1500 eura. Najmanje.”

“2500 eura.”

“Ajoooj… dobacuje joj gospođa pored (2 tisuće eura!) Ha?… 2 tisuće.”

Kažu, to su plaće kojima bi im porasla kvaliteta života – jer bi si mogli priuštiti stvari o kojima trenutačno mogu samo maštati.

“Hmmm… Putovanje.”

“Pa malo bolji auto, veći stan definitivno, ali teško. u Hrvatskoj teško.”

“Sve si mogu priuštiti.”

Te sreće nisu – umirovljenici. “Inače sam liječnik i nakon 41 godine staža imam penziju 750 eura. Mislim da je to super za dostojanstven život. Znači, ako nisam štedjela nema ništa od toga, i od onoga što sam naslijedila da iznajmljujem neki stan i tako dalje – nema života”, kaže nam Nina.

Sindikat kaže – 2.000 eura

Prosječna neto plaća u Zagrebu u studenom prošle godine iznosila je 1.387 eura, odnosno 179 eura više od hrvatskog prosjeka. Viša je bila i ona medijalna, pa je tako zagrebačka plaća bila viša za 141 euro i iznosila je 1.171 euro.

Prema izračunu Novog sindikata za više od pukog preživljavanja i za dostojanstven život – taj iznos trebao bi biti znatno veći. Tako bi si, primjerice, četveročlana obitelj mogla osigurati kvalitetniju prehranu, stanovanje, kupovinu odjeće, prijevoz, odlaske na kulturne manifestacije i godišnji odmor.

“U ovom trenutku kada bi samo usklađivali financijski unoseći podatke inflacije onda bi došli do iznosa negdje između 1.900 i 2.000 eura. Znači, to se radi o neto iznosu. Naša Vlada ovim povećanjem minimalnih plaća uvela je jedan dobar trend, ali trebalo bi naš izračun još najmanje 6 godina tim ritmom, povećanjem 20’% da bi se uvrstili u neki krug prosječnih europskih država”, kaže Mario Iveković iz Novog sindikata.

Ekonomist Boris Podobnik ne slaže se da je ovaj izračun i ostvariv. “Možete vi govoriti i o iznosu od 3 tisuće eura, samo otvorite sam svoj biznis pa nam pokažite na primjeru kako je to moguće. Čim imate korupciju kao što to ima Hrvatska to znači da definitivno morate živjeti u siromaštvu jer je takva država neefikasna. Ako želimo zaista dostojanstveno živjeti ili trebamo otići na Zapad ili stvarno moramo poraditi i prisiliti vlast da zemlju učini manje korumpiranom”, smatra Podobnik.

Iako je pojam dostojanstvene plaće individualan i kao takav ne postoji u ekonomskom kontekstu, do većih plaća i kvalitete života – može se jedino doći uz decentralizaciju i veću produktivnost, ističe ekonomski analitičar Damir Novotny. A tu ne stojimo dobro.

“Hrvatska ima najnižu produktivnost uz Bugarsku, rada u Europskoj Uniji. Kao posljedica te želje da živimo bolje nego koliko stvorimo je siva ekonomija. Siva ekonomija u Hrvatskoj je raširena. Doseže čak 30 posto ukupnih ekonomskih aktivnosti, dakle 30 posto ukupnih ekonomskih aktivnosti je nezabilježeno u statistikama”, kaže Novotny.

Pa tako ističe znatan broj onih koji imaju neprijavljene prihode od nekretnina. U isto vrijeme, stanovanje u Zagrebu mnogima je postalo nepriuštivo. Najam stana od 50 četvornih metara košta od 600 pa do 850 eura, a ako ga poželite kupiti – morat ćete izdvojiti i do 250 tisuća eura. Naravno, lokacija diktira cijenu.

“Ako ste vi mlad recimo i roditelji vam nisu ostavili neku imovinu pa samim time morate kupiti stan vama je normalno, puno isplativije da napustite Zagreb nego da ostanete u Zagrebu”, govori Podobnik.

A umjesto Zagrepčanima, život u metropoli je vjerojatno jeftiniji – strancima. S takvom nacionalnom politikom, mlade obitelji u Hrvatskoj radije kupuju jednosmjernu kartu u neku od razvijenijih i manje korumpiranih zemalja.