Plenković više nije ‘zlatni dečko’ i izgubio je najveće povlastice: Moćnica mu okreće leđa

Kada je, preuzimajući svoju prvu vladu, premijer Andrej Plenković zakoračio na hrvatsku političku scenu, javnim prostorom kružila je teza da uživa simpatije briselskih struktura, zahvaljujući kojima i jest instaliran na vodeću političku poziciju u našoj zemlji. Te su priče premijera Plenkovića pratile i u njegovoj drugoj vladi, kada je otvoreno pokazivao svoje prijateljstvo s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, koja je bila česta gošća u našoj zemlji, gdje ju je on srdačno dočekivao.

No otkako je Plenković preuzeo svoju treću vladu, i među HDZ-ovim eurozastupnicima mogu se čuti glasine o poljuljanim odnosima hrvatskog premijera i nedavno ponovno imenovane predsjednice Europske komisije, koja je, tvrde upućeni, doista s njime zahladila odnose, i to neposredno prije europskih izbora održanih u lipnju ove godine. Da je njihov odnos zaista nešto drugačiji, moglo se naslutiti i iz šture premijerove čestitke predsjednici Europske komisije na novom mandatu.

“Čestitke Ursuli von der Leyen, to je za mene bila očekivana odluka”, rekao je bez previše uobičajenog komplimentiranja Plenković na sastanku vrha europske političke zajednice u palači Blenheim u blizini Oxforda nakon što je Europski parlament tajnim glasanjem na plenarnoj sjednici u Strasbourgu s 401 glasom potvrdio izbor von der Leyen za šeficu Europske komisije u idućih pet godina. Inače su protiv nje glasala 284 zastupnika, dok su 22 listića bila nevažeća. Parlamentarna većina trenutno ima 719 zastupnika, tako da je potrebna većina bila 360 glasova.

Nije u milosti

Čestitajući von der Leyen, hrvatski premijer nije u središte stavio nju i njezine uspjehe iz prethodnog mandata, nego samoga sebe, podsjetivši da je njegov HDZ na europskim izborima osvojio šest od 12 hrvatskih zastupničkih mjesta te da su joj svi oni dali glas za još jedan mandat. Opaske na Plenkovićev račun iz kruga von der Leyen stižu od svibnja ove godine, otkako se europskim medijima proširila teza da bi premijer Plenković mogao biti njezin nasljednik, s obzirom na to da joj je još jedan mandat na čelu Komisije bio upitan. Te najave o Plenkovićevu odlasku u Bruxelles nisu se realizirale, a upućeni tvrde da je upravo von der Leyen srezala njegove ambicije, pa mu je iz njezina kruga još uoči europskih izbora poručeno da će se morati zadovoljiti tek funkcijom nekog povjerenika, što je daleko ispod njegovih očekivanja.

Premijer Plenković na europskim izborima bio je nositelj HDZ-ove liste, pa se i to u krugu von der Leyen protumačilo kao pokazatelj velikih ambicija hrvatskog premijera u Europskoj komisiji, što njoj nije najbolje sjelo, tim više što je i njemački Bild u tom periodu pisao kako je Plenković jedan od kandidata za predsjednika Europske komisije, kao i da se osobno gura na taj položaj, o čemu je prije Bilda pisao i Politico.

Nedugo nakon što su završeni europski izbori, krajem srpnja, u javnom se prostoru pojavilo pismo von der Leyen iz kojega su i HDZ-ovi europarlamentarci zaključili da hrvatski premijer više nije u milosti Bruxellesa i da više nije “Ursulin zlatni dečko”. U pismu koje je objavilo Vijeće Europske unije von der Leyen se obraća liderima 25 zemalja članica tražeći od njih da predlože po dvoje kandidata za povjerenike u novoj Europskoj komisiji – jednog muškarca i jednu ženu. Urusla von der Leyen osobno je potpisala pismo i dodala osobne pozdrave svim čelnicima članica Europske unije osim mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i hrvatskom premijeru Plenkoviću.

Oslabljeni utjecaj

Obraćajući se, primjerice, slovenskom premijeru Robertu Golobu, von der Leyen je u pismu nadopisala “dear Robert”, dok je Plenkoviću poslala tek isprintanu kopiju svojeg pisma, ne dodajući nikakvu osobnu notu. Pismo je na adresu premijera Plenkovića došlo gotovo istodobno s izvješćem Europske komisije o vladavini prava u državama članicama, a taj se dokument u europskim krugovima protumačio kao jedan od najvećih udara na Plenkovića, kojega su iz Bruxellesa prozvali zbog toga što dijeli novac bliskim medijima. Pritom je Europska komisija prozvala ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek zbog njezinih optužbi na račun medija u jeku afere Geodezija.

Kritike iz Komisije, pa i šturo pismo koje je Plenkoviću dostavila von der Leyen, tumače se i sada kao pokazatelj da njih dvoje više nisu u savezničkom odnosu, smatra i naša dobro upućena sugovornica iz Bruxellesa, koja dodaje da bi se hrvatskom premijeru o glavu mogli obiti i sukobi s Laurom Kovesi, odnosno s Uredom europskog javnog tužitelja. Premda ni Kovesi i von der Leyen nisu u idiličnim odnosima, čelnici Europske komisije teško da će ignorirati hrvatsko nepoštovanje te za njih važne institucije.

Svjesna toga, Kovesi se već obratila Europskoj komisiji zbog postupka glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića koji je hrvatskom Uredu europskog tužitelja oduzeo nadležnost nad istragom protiv bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša i prepustio je USKOK-u. Iako i naša sugovornica govori o smanjenju Plenkovićeva utjecaja u Bruxellesu, kada je EPPO posrijedi, primjećuje da su se olako predali, zadovoljivši se prijavom Hrvatske Europskoj komisiji, iako su mogli ustrajati na svojoj nadležnosti i odbiti predaju spisa, o čemu bi onda odlučivao sud, baš kao što se to dogodilo i u slučaju Geodezija. I EPPO, prema tvrdnjama upućenih, zasad izbjegava borbu pravnim sredstvima te se koristi političkima, pa znajući za Plenkovićev oslabljeni utjecaj, pokušava izvršiti pritisak na Komisiju.

Zahlađenje odnosa

No malo je vjerojatno da će Komisija reagirati na to pismo, uostalom, iz njega nisu saznali ništa što i sami nisu znali. Malo je vjerojatno i da će zasad u Europskoj komisiji pokretati postupak protiv Hrvatske, ali ne toliko zbog Plenkovića i njegova značaja, nego isključivo zbog toga što HDZ pripada istoj političkoj grupaciji kao von der Leyen, koja ovisi o njegovim glasovima i potpori. Još je manje vjerojatno da će Komisija reagirati na pismo koje im je dostavio zastupnik Gordan Bosanac iz redova platforme Možemo, koji također progovara o udruženom nasrtaju vlasti i glavnog državnog odvjetnika na zagrebački Ured europskog javnog tužitelja.

Iako i u Plenkovićevim redovima neformalno potvrđuju zahlađenje odnosa između premijera i von der Leyen, napominju kako predsjednica Europske komisije nije sudjelovala ni na svečanosti otvaranja pariške katedrale Notre-Dame usred napetosti s Francuskom zbog trgovinskog sporazuma s južnoafričkim državama. Taj njezin izostanak sa svečanosti u Parizu protumačen je kao zahlađenje odnosa s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, koji je von der Leyen upozorio da sporazum u “ovom obliku” nije prihvatljiv za njegovu zemlju. Istodobno se u francuskim medijima spekulira da je predsjednica Europske komisije iskoristila političku krizu u Francuskoj za zaključenje toga sporazuma.

Političke okolnosti

U sukobu između Macrona i von der Leyen premijer Plenković mogao bi se prikloniti francuskom predsjedniku s obzirom na to da njih dvojica njeguju saveznički odnos otkako se Hrvatska odlučila na kupnju francuskih borbenih aviona.

Sve u svemu, političke okolnosti u Bruxellesu više nisu iste te su sve manje povoljne za hrvatskog premijera, koji se i ovdje u Hrvatskoj svakodnevno suočava s brojnim izazovima, pa i naznakama unutarstranačkih sukoba koje je potencirao ministar obrane Ivan Anušić. On je u svojim nedavnim istupima kritizirao i politiku koja se posljednjih godina provodi u Europskoj uniji. Naravno da je nakon tih Anušićevih kritika Plenković ostao na braniku Bruxellesa, no to je, tvrde upućeni, također samo ispunjavanje formalnosti.

Da je Plenković u Europskoj komisiji prihvaćen kao u prva dva mandata, pitanje je bi li danas uopće vodio svoju treću vladu, kažu upućeni, te dodaju da on na čelu hrvatske politike i jest ostao zbog toga što si u Europskoj komisiji nije mogao osigurati neku od vodećih, dobro plaćenih pozicija, koje su, bez obzira na sav njegov utjecaj i angažman, pripale liderima većih zemalja.