Nema nikakve dvojbe da je HDZ kojim ravna premijer Andrej Plenković prema svim anketama najstabilnija stranka u zemlji, s rejtingom koji im jamči pobjedu i na idućim parlamentarnim izborima koji bi se, kako zasad stvari stoje, trebali održati u ožujku iduće godine. Iako Plenković doista ima mogućnost osvojiti treći uzastopni mandat, pitanje koje muči i one HDZ-ovce koji su mu naklonjeni, ali i one kritične s takozvanog krila jest s kime će Plenković nakon parlamentarnih izbora formirati vladajuću većinu, pri čemu spominju skroman stranački koalicijski potencijal.
Kao jedna od najstabilnijih takozvanih trećih opcija već se sada nametnuo Most metkovskoga psihijatra Bože Petrova, u kojem su dvije najsnažnije karike Nino Raspudić i njegova bolja polovica Marija Selak Raspudić. U svakom slučaju, riječ je o družini s kojom premijer Plenković više ni u najluđem scenariju nema namjeru surađivati jer je dobro poznato kako se i u kojem tonu razišao s nekadašnjom postavom Mosta koja je bila dio njegove Vlade. Ne misli se Plenković zbližavati ni s Domovinskim pokretom Ivana Penave. Premda dio HDZ-ovaca u svojem nekadašnjem kolegi vidi korektnog i potencijalnog suradnika, Plenković je svoj HDZ pozicionirao kao stranku desnog centra pa se ne kani zbližavati s opcijama koje su desnije od toga, što je, uostalom, vidljivo i iz načina na koji rukovodi svojom strankom u kojoj je posve ugasio desno krilo, što i jest jedan od razloga zbog kojih Penava više nije dio HDZ-a.
Malo izbora
Nema HDZ prevelike šanse za formiranje vladajuće većine ni s aktualnim koalicijskim partnerima, ako se iz te priče izuzme šef SDSS-a Milorad Pupovac, jasno je da nitko od njegovih trenutnih koalicijskih partnera ne može bez HDZ-ove potpore prijeći izborni prag. Kada se, dakle, sve zbroji i oduzme, Plenkoviću dugoročno kao najizgledniji suradnik ostaje platforma Možemo. Istina je da vladajući ne surađuju najbolje sa zastupnicom Sandrom Benčić, no ne može se reći da HDZ-ovci i Plenkovićevi ministri nisu ostvarili korektnu suradnju sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem. Iako u Tomaševićevu timu i generalno u platformi Možemo odbacuju bilo kakvu mogućnost suradnje s Plenkovićevom strankom, potvrđuju da gradonačelnik doista komunicira s članovima Vlade, no sve to dio je protokola koji prema tvrdnjama iz platforme Možemo ne ostavlja nikakav prostor za nacionalnu političku suradnju.
Možda zaista politički predstavnici ove zeleno-lijeve platforme i nisu zainteresirani za suradnju s HDZ-om, koja ne bi ni bila principijelna, ali HDZ, kada je opstanak na vlasti u pitanju, odavno pokazuje da ne zna za principe pa stoga nije čudno što se u njihovim redovima u posljednje vrijeme sve otvorenije spominje mogućnost formiranja Vlade s platformom Možemo. Plenković je to zagrebačkom gradonačelniku spreman ponuditi nakon parlamentarnih izbora, a u HDZ-u misle da bi takva ponuda mogla izazvati razdor u redovima platforme Možemo, baš kao što se svojedobno zbog koalicije s HDZ-om osipao HNS. Ne brine to previše premijerove političke stratege, oni su uvjereni da će im za formiranje većine trebati svega nekoliko zastupničkih ruku. Kako to obično u HDZ-u biva, njihove strategije nikada nisu kratkoročne pa se u vladajućim redovima već sada ozbiljno i intenzivno priprema teren za potencijalnu suradnju s Tomaševićevom strankom.
Najvjerniji suradnik
Za otapanje odnosa i postupno zbližavanje premijer je već izabrao svoja dva mlada lava, a upućeni tvrde kako je kao ključnu kariku Plenković odredio Vladina glasnogovornika Marka Milića, svojeg najvjernijeg suradnika s kojim svakodnevno kontaktira. Plenković i Milić upoznali su se kad je aktualni premijer obnašao dužnost saborskog zastupnika HDZ-a i od tada su nerazdvojni. Poznato je da je Milić s njim surađivao dok je ovaj odrađivao europske mandate u Bruxellesu, odakle ga je za sobom povukao u Zagreb. Ne podcjenjujući Milićevu mladost i manjak iskustva, Plenković mu je dao veliko povjerenje puštajući ga da osmišljava sve HDZ-ove medijske strategije, Milić ministre priprema za javne nastupe, a nerijetko govore piše i premijeru Plenkoviću, pa je jasno da povjerenje među njima dvojicom nema granice. Oni koji Milića dobro poznaju reći će da on na Plenkovića nalikuje do te mjere da se Plenkovića s punim pravom može nazvati njegovim političkim ocem.
Sin poznatog novinara Gorana Milića, prema tvrdnjama onih koji ga dobro znaju, ideološki se može nazvati pravim predstavnikom političkog centra, što Plenkoviću odgovara i što i jest jedna od njihovih dodirnih točaka, osim toga, i on i premijer studirali su na zagrebačkom Pravnom fakultetu, a da se potpuno preklapaju, jasno je i iz toga što obojica govore francuski jezik. Kao svojevrsni politički liberal, Milić nije imao problema s Tomaševićem, s kojim redovito kontaktira, baš kao što Tomašević dosad nije imao problema u kontaktima s mladim Vladinim glasnogovornikom, kojega zagrebački gradonačelnik navodno poznaje i preko jedne popularne igrice koja ih je, kako se šuška po HDZ-u, dodatno zbližila i izvan političkih okvira.
Uz mladog Milića koji bi Plenkoviću trebao otvoriti vrata do kolega iz platforme Možemo, važnu ulogu u tom zbližavanju trebao bi, prema HDZ-ovim teorijama, odigrati i bivši ministar regionalnog razvoja i fondova EU-a Marko Pavić, kojega Plenković silom prilika nije mogao dovesti u aktualnu Vladu jer je ovaj osvojio premali broj glasova na posljednjim parlamentarnim izborima.
Mizerni glasovi
Nije Plenković u Vladi želio riskirati s Pavićem, ali ga je, unatoč tomu, odlučio ostaviti uza se, zanemarujući zlobna podbadanja HDZ-ovaca koji su Pavića nazivali Plenkovićevim stručnjakom za sve, aparatčikom i stranačkim lutkom. Mladi je Pavić u Plenkovićevoj prošloj vladi prošao štošta pa je tako, prije nego što je naslijedio Gabrijelu Žalac, bio ministar rada koji je dugo najavljivao mirovinsku reformu. Iako je ona neslavno propala, Plenković ga je zadržao u svojem timu, s tim da treba napomenuti da je Pavić svoju respektabilnu političku karijeru započeo bez iskustva u realnom sektoru. Prije nego što se domogao ministarskih fotelja, radio je kao državni tajnik, što je ujedno i najviša funkcija koju je obnašao prije nego što je postao ministar.
“Dobar je jako, upoznat ćete ga. Vidim da ga ne znate”, govorio je Plenković svojedobno predstavljajući Pavića široj hrvatskoj javnosti, a on je pak sam za sebe tvrdio kako se godinama bavio temom zapošljavanja mladih. Inače je Pavić rođen u Zagrebu, gdje je diplomirao na PMF-u, odnosno na Geofizičkom odsjeku spomenutog fakulteta na kojem se ubrzo i zaposlio. Magistrirao je 2009. godine u suradnji s National Oceanography Centrom u Southamptonu, gdje je ujedno odradio i svoju stipendiju Chevening. U javno dostupnoj biografiji bivšeg ministra napominje se kako ga posebno zanima znanost s naglaskom na energetici, ekologiji i zaštiti okoliša. Do pozicije državnog tajnika u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava došao je kroz zagrebački ogranak stranke, a po političkim kuloarima šuškalo se kako je do toga došlo na preporuku nekadašnjeg šefa toga ogranka Andrije Mikulića. Te glasine, dakako, nikada nisu potvrđene.
Prije nego što je postao državni tajnik, Pavić je predstavljen kao član Instituta za stručno usavršavanje mladih, a prema podacima s internetske stranice Instituta, riječ je o “neprofitnoj organizaciji za stručno usavršavanje mladih” koja je osnovana 2010. godine. Kako to obično biva, ono čime se bave protumačeno je gomilom floskula, a zbog članstva u tom Institutu Pavić je prozivan u dijelu medija. Naime, nakon što je postao ministrom, minimalno troje ljudi iz njegove udruge za mlade zaposleno je u Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva, odakle je potom ISUM-u dodijeljeno sto tisuća kuna, a sam Pavić bio je državni tajnik kada je u ime tvrtke koju je osnovala ta udruga potpisao primanje potpore od 350 tisuća kuna s Gradom Zagrebom. Pavić se prije ministarske karijere u medijima zapravo i nije značajnije pojavljivao. Tek je jednom prigodom istupio te ustvrdio kako savjetnike koji na Zavodu za zapošljavanje rade s nezaposlenima treba osnažiti te tako proces pronalaska posla putem HZZ-a učiniti efikasnijim.
Afera parfemi
Svoj stav iznosio je i o mjeri stručnog osposobljavanja koju je na jednoj sjednici saborskog odbora proglasio protočnim bojlerom jer se od 17 tisuća korisnika SOR-a u javnom sektoru zaposli njih samo četiri tisuće. Tom prigodom najavio je osnivanje tijela koje bi se trebalo baviti praćenjem mjera aktualne politike zapošljavanja.
Umjesto politikom zapošljavanja mladih, Pavić se bavio mirovinskom reformom koja nije zaživjela, no to mu nije naštetilo, baš kao što mu previše štete nije nanijelo ni to što je prije napuštanja Ministarstva regionalnog razvoja nabio visoke račune kupujući po drogerijama dezodoranse i parfeme karticom Ministarstva. Poslije se pravdao da je bila riječ o poklonima za europske dužnosnike, a potrošeni novac ubrzo je i vratio. Danas je Pavić jedan od najaktivnijih i najpoznatijih zastupnika HDZ-a koji u ime svoje stranke istupa i u medijima, što je još jedna potvrda Plenkovićeva povjerenja pa nije čudno što ga se naziva mogućim komunikatorom za formiranje koalicije s Možemo koja bi HDZ-u osigurala opstanak na vlasti.
Ipak, upućeni smatraju da je Milić taj koji je nedavno udario temelje te suradnje preko bure koja se odvijala u Dinamu, gdje je nedavno prekinuta skupština. Nakon toga Barišićeva struja u maksimirskom klubu proglasila je pobjedu i odlazak Zdravka Mamića, a u Upravu Dinama ušao je proslavljeni nogometaš Dario Šimić, koji se predomislio na nagovor Vlade i zagrebačkoga gradonačelnika Tomaševića. Oni dobro upućeni u zakulisne igre u vladajućim redovima tvrde da je Šimić svoju odluku o ulasku u klub promijenio baš na Milićev nagovor. Tim je manevrom Milić potvrdio Plenkovićevo povjerenje, a ujedno se uspio zbližiti s Tomaševićevim suradnicima i ekipom iz Možemo kojoj je također bio cilj ukloniti Mamićev utjecaj i Mamićeve ljude iz Dinama. Na tom polju Možemo i HDZ uspjeli su pronaći zajednički jezik pa nije nemoguće da zajednički jezik pronađu i dugoročno nakon idućih parlamentarnih izbora, kada će i jedinima i drugima biti cilj da se domognu vlasti.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.