Povijesni otpor: Kako je Zadar preživio najteži listopad Domovinskog rata

Obrana Zadra u listopadu 1991. – herojski otpor u prvom ratnom jesenjem naletu

Listopad 1991. godine ušao je u povijest kao najteže i najdramatičnije razdoblje u obrani Zadra. Grad se našao pod snažnim napadom tadašnje JNA i srpskih paravojnih snaga koje su, nakon pada okolnih mjesta i vojarni, pokušavale osvojiti i sam grad. Unatoč nadmoćnijem neprijatelju, Zadar je ostao neosvojiv zahvaljujući odlučnosti branitelja i potpori stanovnika grada.

Geostrateški položaj i početak napada

Nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske 08. listopada 1991., neprijateljske snage intenzivirale su napade duž cijele bojišnice. Zadar, smješten na strateškoj točki jadranske obale, postao je jedan od ključnih ciljeva. Grad je s kopna bio poluokružen snagama JNA i srpskih paravojnih postrojbi raspoređenih na Velebitu, Ravnim kotarima i zadarskom zaleđu.

Prvi snažniji napadi na Zadar počeli su početkom listopada. Posebno se pamti 05. listopada, kada je grad prvi put ozbiljnije granatiran iz teškog topništva s područja Bokanjca, Bilog Briga i Crnog. Granatiranje je izazvalo paniku, ali i učvrstilo odlučnost branitelja da obrane svoj grad.

Ključne bitke i obrambene crte

Tijekom listopada najžešća borbena djelovanja vodila su se na prilazima gradu – u Ploči, Drače, Briševu, Zemuniku Donjem, Arbanasima, Crnom i Dračevcu. Posebno se ističe bitka kod Dračevca (4. – 6. listopada), kada su malobrojni hrvatski branitelji, naoružani tek lakim naoružanjem, uspjeli zadržati napade znatno brojnijeg neprijatelja i spriječiti proboj prema gradu.

U isto vrijeme hrvatske su snage osvajale i neutralizirale vojarne JNA u i oko Zadra – važan trenutak bio je zauzimanje vojarne u Šepurinama i predaja vojarne u Zadru krajem mjeseca, čime je hrvatska obrana došla do dragocjenog naoružanja.

Život u opkoljenom gradu

Zadar je u listopadu 1991. bio gotovo odsječen od ostatka Hrvatske. Opskrba je bila otežana, mnogi civili evakuirani su morskim putem prema sjevernodalmatinskim otocima ili u druge gradove. U samom gradu vladala je ratna disciplina: škole nisu radile, stanovnici su dane provodili u skloništima, a branitelji su na prvim crtama obrane bili svakodnevno izloženi topničkim napadima i pješačkim jurišima.

Prema podacima tadašnjeg Kriznog stožera, tijekom listopada poginulo je više desetaka branitelja i civila, a stotine su bile ranjene. Materijalna šteta na povijesnoj jezgri Zadra bila je golema – granatiranjem su stradale crkve, muzeji, škole, bolnica i brojne civilne zgrade.

Prekretnica u obrani

U drugoj polovici listopada hrvatske snage, iako još uvijek brojčano slabije, uspjele su stabilizirati crtu obrane. U tome su ključnu ulogu odigrali pripadnici 112. brigade HV-a, Specijalne jedinice policije, dragovoljačke skupine te lokalni dobrovoljci. Postupnim potiskivanjem neprijatelja prema Ravnim kotarima, stvoreni su uvjeti za održavanje grada i spriječeno njegovo zauzimanje.

Značaj obrane Zadra

Obrana Zadra u listopadu 1991. bila je ključna za održanje hrvatske Dalmacije i sprječavanje prodora neprijateljskih snaga prema obali i otocima. Herojski otpor branitelja spriječio je strateški plan JNA da zauzme Zadar i presiječe Hrvatsku na jadranskom pravcu.

Danas se ti dani pamte kao simbol žrtve i hrabrosti. Svake godine Zadar se prisjeća poginulih branitelja i civila, osobito uoči obljetnica početka napada u listopadu, kad se odaje počast svima koji su svojim životima branili grad.