U Hrvatskoj uskoro počinje ponovno služenje obaveznog vojnog roka, koji će trajati dva mjeseca. Mladići s navršenih 18 godina morat će proći osnovnu vojnu obuku, no u javnosti se i dalje postavlja pitanje – što je točno priziv savjesti i kako će se regulirati u ovom novom sustavu? O ovim i drugim pitanjima raspravljalo se u emisiji HRT-a "Studio 4".

Umirovljeni brigadir HV-a Danijel Kotlar smatra kako je predviđeni dvomjesečni rok neadekvatan za stvarnu vojnu spremnost.

– Dvomjesečni rok je smiješan. Neće upoznati svoju vojarnu, a kamoli vojnu opremu. Vojnik se postaje nakon određenog vremena. Sedamnaest - osamnaest generacija nije služilo vojni rok i zato smatram da je četiri mjeseca minimum koji bi podijelio na temeljnu vojnu obuku od mjesec dana, specijalističku obuku od mjesec dana te završnu obuku u postrojbama gdje će se uvježbavati vod, napad u vodu, obrana i za to vrijeme nema odlazaka doma, istaknuo je Kotlar.

Prisjetio se kako je 2007. godine omjer bio pola-pola između onih koji su prizvali savjest i onih koji su služili vojni rok. Česti vikend-odlasci razbijali su osjećaj pripadnosti vojsci i smanjivali učinkovitost obuke.

Stručnjak za sigurnost dr. sc. Marinko Ogorec (Veleučilište Velika Gorica) smatra kako vojni rok nikada nije trebao biti ukinut.

– Kad se izgubi kontinuitet, teško je dosegnuti ono što smo nekada imali. Vojni rok treba vratiti ne samo zbog rata i ratnih operacija, nego zbog samih sebe. Ljudi nisu osposobljeni za najnormalnije sigurnosne aktivnosti svakodnevnog života, za izazove, da shvate kako reagirati za potrebe vlastite sigurnosti, upozorio je Ogorec.

Dio javnosti izražava zabrinutost da bi mladići, nakon završetka obuke, mogli biti mobilizirani i slani u NATO misije. Ogorec tvrdi kako za takve zadatke dolaze u obzir samo profesionalni vojnici.

Kotlar je ilustrirao važnost kvalitetne obuke kroz povijesni kontekst – U samoj vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica, prvih pet dana je poginulo 27 vojnika, da bi do intenzivnih borbenih djelovanja i s dragovoljačkim postrojbama koje su došle iz Bosne, Srbije, u dva mjeseca poginulo je 127 hrvatskih vojnika, a do kraja 1993. poginulo je 229 hrvatskih vojnika. Ako to usporedimo sa završnim operacijama hrvatske vojske, od 1994. su poginula 24 vojnika, ali to vrijeme se iskoristilo za obuku vojnika.

Naglašava i kako je 1995. poginulo 28 hrvatskih vojnika su bili pripadnici zadarskih postrojbi 1995. i to je bio ukupan broj stradalih u svim akcijama na tom području.

Naglašava kako vojnike treba zaštititi od "nevojničkih zadaća".

– Imamo velik broj zadaća koje bi trebala obraditi civilna zaštita. Ako moramo ubrzano osposobljavati naše mladiće, ja bih priziv savjesti dao na minimalno četiri mjeseca, ali bih ih osposobio i za sve one zadaće koje vojnici ne bi trebali raditi, kao što su potresi, poplave, klizišta, požari... Strašno mi je vidjeti našeg elitnog vojnika u kojeg ulažemo veliki novac, da on puni zečje nasipe, čisti ruševine..., istaknuo je Kotlar.

U tom kontekstu Kotlar predlaže da se priziv savjesti poveže s civilnim obvezama u trajanju od najmanje četiri mjeseca, uz konkretne obuke za krizne situacije.

Na kraju poručuje: – Vojnike trebamo zaštiti od nevojničkih zadaća, oni moraju imati zahtjevnu obuku i moraju se osjećati kao vojnici.