Predstavljena knjiga generala Tolja i biskupa Košića: ‘Cijela naša povijest je jedan veliki križni put’

Predstavljanje knjige „Junačka i sveta Hrvatska. Pismo o 30. obljetnici Domovinskog rata“ održano je u četvrtak 28. siječnja u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili autori sisački biskup Vlado Košić i general HV-a u miru Ivan Tolj te književna kritičarka prof. Nikolina Mesić. Zbog epidemioloških mjera predstavljanje se moglo pratiti isključivo putem video prijenosa na internetskim i Facebook stranicama Sisačke biskupije.

Povod je ovog pisma 30. obljetnica Domovinskoga rata koji je svom žestinom započeo u Hrvatskoj 1991. godine, a kako su naznačili u predgovoru želja je autora da se ovom knjigom ne samo učvrsti istina o prošlosti, nego i uoči ono što se trebalo razriješiti u minulu razdoblju, a nije se dogodilo, zbog propusta, pa i grijeha nečinjenja svih političkih garnitura, od završetka Domovinskoga rata, a posebice od 2000. godine do danas. Ova knjiga je i apel autora kako, umjesto napuštanja Domovine i odlazaka tisuća i tisuća mladih ljudi pa i cijelih obitelji iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, potrebno je kao i prije trideset godina, ponovo ujediniti sve snage i pamet i krenuti u saniranje svih višegodišnjih zastranjenja te vratiti se onim idealima, moralnom i vrijednosnom sustavu, koji nas je uz Božju pomoć doveo do pobjede u našem pravednom i obrambenom ratu.

U svom obraćanju prof. Mesić je istaknula kako joj se čini da ovo pismo želi prije svega čitatelja potaknuti na ponos što slobodno živi u zemlji u kojoj živi i što je ta zemlja izrasla na takvim junacima kojima su se divili i njihovi neprijatelji. „Zapanjuje, primjerice, činjenica navedena u pismu da je u Sigetskoj bitki omjer snaga bio 40 puta veći u korist turske sile, a da se Turcima u Gvozdanskom suprotstavilo samo 300 ljudi od kojih je 50 bilo obučenih i iskusnih vojnika. Sve te bitke koje se spominju u pismu kako bi se osvijestilo to junačko obilježje naše Hrvatske, okrunjene pobjedom u Domovinskom ratu, silno podsjećaju na već davno ispričanu priču o Juditi, primjerice, u kojoj je zahvaljujući mudrosti jedne žene poražena cijela babilonsko-asirska vojska ili na sukob Davida i Golijata u kojemu su rijetki vjerovali u pobjedu dječaka, mladića s praćkom. A ni jedna od tih navedenih pobjeda ne bi se zbila da njihovi sudionici nisu posjedovali, kako autori kažu, duhovnu snagu koja je dizala ljude, a o kojoj mi posebno ponovno svjedočimo i danas na potresom pogođenim prostorima Sisačke biskupije. Ta duhovna snaga predstavljena je u ovom pismu i kratkim životopisima stanovnika nebeske Crkve, naših svetaca, blaženika i mučenika, koji svjedoče koliku milost baštine oni koji zagledani u smrt ne vide kraj života, nego njegov početak“, poručila je Mesić.

Osvrnuvši se na sadržaj i povod kojim je nastala ova knjiga general Tolj je ustvrdio kako je cijela hrvatska povijest jedan veliki križni put tj. kako je 14. stoljeća naše povijesti zapravo 14. postaja križnog puta. Tolj je rekao i kako je knjigu osmislio biskup Košić koji je želio u svojoj biskupiji obilježiti 30. obljetnicu početka Domovinskog rata i da se kaže ono što je temeljno.

„Prvo da se ne zaboravi taj početak, a s druge strane da se nakon 30 godina života ove države rekne i ukaže na sve ono što nije dobro i za naš narod, za našu državu i našu budućnost. U Junačkoj svetoj Hrvatskoj mi smo otvoreno naveli da nam je sadašnjost ugrožena, da nazadujemo u demografskom, gospodarskom i duhovnom smislu. Da nam je kuća načeta i prokišnjava na sve strane i da je vrijeme da podvučemo crtu i da započnemo, ako je potrebno, ponovno snove graditi u zajedništvu ujedinjeni okrenuti svi prema jednom cilju baš na onaj način kao što smo bili jedno tijelo i duša u oslobađanju hrvatske Domovine.

Mi smo u ovoj Junačkoj i svetoj Hrvatskoj željeli reći jednu stvar koja se posebno ne naglašava kada se gleda borba Hrvata za državu. Mi govorimo o Domovinskom ratu kao najvećem događaju u povijesti hrvatskog naroda, a zaboravljamo da je taj Domovinski rat plod muke i jada generacija i generacija, od gubika narodne dinastije, 20. stoljeća i sve do danas“, poručio je Tolj.

Sisački biskup Vlado Košić zahvalio je svima koji su pomogli u izradi ove knjige te se osvrnuo na činjenicu da su je napisali jedan general i jedan biskup.

„Netko će prigovoriti da biskupu nije zadaća govoriti o ratu, a drugi da biskup i general nisu dobar par. Biskupi naime propovijedaju o miru, a generali vode ratove. Pa ipak! Ja sam jedini biskup u HBK koji sam prošao kroz Domovinski rat, i to na doslovno prvoj crti jer sam od 1990. bio župnik u Hrastovici, gdje me zatekao rat, da bih 1991. u rujnu – točnije 10.rujna 1991. – zajedno sa svim mojim župljanima bio prognan iz župe te 1992. bio imenovan i župnikom Petrinje, koja je bila okupirana, tako da sam kroz tri godine (1992.-1995.) boravio u Mošćenici, tada jedinoj slobodnoj filijali župe svetog Lovre u Petrinji. Stoga sam si uzeo za pravo progovoriti o temi Domovinskog rata jer to mogu iz vlastitog iskustva. Drugo, Ivan Tolj jest general, ali on je prije svega hrvatski pjesnik i književnik, kojeg sam upoznao za vrijeme studija kada me je k njemu slao prof. Ivan Golub jer sam bio urednik studentskog časopisa „Spectrum“, u čije uredništvo je redovito stizao velik broj pjesama, a profesor me slao Ivanu da nam on pomogne izabrati doista vrijedne pjesme za objavljivanje i odijeliti ih od manje vrijednih pjesama.

Ta naša povezanost urodila je krajem prošle 2020. godine razgovorima o tome da bismo trebali izdati neki dokument o 30. godišnjici Domovinskog rata, budući da je 2021. godina upravo taj jubilej. Obojica se naime bojimo da se ono što je u tom vremenu bilo s jedne strane teško, a s druge strane lijepo može zaboraviti ili čak iskrivljivati. Mi mislimo da su događaji koji su započeli prije 30 godina obilježili našu nacionalnu povijest do te mjere da bismo na temelju njih trebali biti trajno zahvalni i Bogu i ljudima“, rekao je biskup upozorivši na kraju kako Hrvatska na žalost ništa ne čini, ili veoma malo, da prikaže svoju istinitu prošlost u Drugom svjetskom ratu i poraću, kao na žalost ni u Domovinskom ratu. „Više bi bilo potrebno uložiti napora da se postigne hrvatsko-hrvatsko pomirenje jer je ono nužno za napredak naše Domovine. A na žalost ne samo da se na tome ne radi, već se radi upravo suprotno, na podjelama,dakle protiv takvog pomirenja koje nam je nasušno potrebno“.