Preminuo mons. Valentin Pozaić, zagrebački pomoćni biskup u miru

Mons. Valentin Pozaić, zagrebački pomoćni biskup u miru, okrijepljen svetim sakramentima preminuo je u ponedjeljak 15. svibnja 2023. godine u Svećeničkom domu sv. Josipa u 78. godini života, 50. godini svećeništva i 19. godini biskupstva, priopćila je Zagrebačka nadbiskupija, prenosi Narod.hr.

Rođen je 15. rujna 1945. godine u Selnici, župa Marija Bistrica, u brojnoj obitelji, od roditelja Janka i Agate rođene Salar. Nakon završene osnovne škole, koju je pohađao u Selnici i Bedekovčini, sjemenišnu gimnaziju upisao je na zagrebačkoj Šalati. Po završetku drugoga razreda stupio je u Družbu Isusovu. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1973. godine, a nakon ređenja studij je nastavio u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijana, gdje je 1975. postigao bakalaureat iz moralne teologije, a 1984. godine na istome je sveučilištu i doktorirao. Od 1977. do 1979. bio je članom uredništva Hrvatskoga programa Radio Vatikana.

Nakon završenoga studija vratio se u Zagreb i preuzeo službu profesora moralne teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Od 1990. do 1994. predavao je predmet bioetika na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu. Bio je profesor kršćanske etike na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.

Znanstveni rad

U znanstvenom radu osobito se istaknuo na području bioetike pa je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove osnovao i Centar za bioetiku, a istraživanja je vršio i usavršavao se u svojoj specijalizaciji na »Joseph and Rose Kennedy Institute of Ethics« u Washingtonu, na »Linacre Centre for Health Care Ethics« u Londonu te na »Instituto Borja de Bioetica« u Barceloni.

Od 1990. do 1993. bio je član Vijeća Hrvatske biskupska konferencije za nauk vjere. Od 1991. bio je duhovni asistent Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, a od 1996. duhovni savjetnik Europske udruge katoličkih liječnika (Ecclesiastical Assistant – FEAMC European Federation of Catholic Medical Associations).

Od 1994. do 2000. godine bio je rektor Kolegija Družbe Isusove na Jordanovcu. Objavio je više znanstvenih članaka u stručnim časopisima, a autor je i više knjiga s područja moralne teologije.

Biskup od 2005.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim biskupom Nadbiskupa zagrebačkog, 2. veljače 2005. godine, a za biskupa je zaređen u zagrebačkoj katedrali na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 2005. godine.

Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj objavila je 13. svibnja 2017. godine priopćenje u kojem stoji da je Sveti Otac Franjo prihvatio ostavku na službi pomoćnog biskupa Zagrebačke nadbiskupije preuzvišenog mons. Valentina Pozaića, zbog zdravstvenih razloga.

Mjesto i vrijeme mise zadušnice i sprovodnih obreda bit će naknadno objavljeni.

” Ljudski embrij je početak mog i tvog života”

Podsjetimo na njegovo predavanje održano 2016., na temu „Početak i kraj života“.

Govoreći o početku ljudskog života biskup Pozaić je istaknuo kako je neupitno kako smo mi od časa oplodnje, ljudi.

„Ljudski embrij je početak mog i tvog života. Od početka on ima svoje ime, on nije nekakvo staničje, već je drugi ja. Embrij nije organ u tijelu žene već organizam ravnopravan, jedan naprama jedan. To što je on trenutno sićušan i mali ništa ne znači, on napreduje i raste u svojoj majci. Embrij je autonoman – ima svoj zakon, zatim je i autoregulativan, sam sa sobom upravlja. Danas znamo i da porod ne određuje organizam majke nego fetus. On je i autogenerativan te u svoje vrijeme, na svoj način, može dati početak novom biću sebi sličnom”, rekao je biskup Pozaić.

Poštovanje ljudskog života

“Prije nekoliko godina javila se u medicini mantra ‘evidence based medicine – medicina temeljena na dokazima’. Embrij i fetus su utemeljeni na dokazima, vidimo sve korake njegova razvoja, a zašto to ne priznajemo to su neki drugi razlozi za čovjekovu savjest. Kada idemo uzvodno gledati naš razvoj dođemo do embrija i to je naš početak, svaka druga rasprava je besmislena. U ‘Dunom vitae – Dar života’ sveti papa Ivan Pavao II. kaže: ‘Od trena kad je jajašce oplođeno započinje novi život koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskoga bića koje se samo za sebe razvija.

Nikad neće postati ljudsko ako to već nije od tada. Toj očevidnosti svih vremena suvremena genetika pruža dragocjene potvrde. Ona je utvrdila da je tu od prvoga časa utvrđen program onoga što će biti biće: čovjek, baš taj čovjek – jedinka sa svim poznatim značajkama koje su jasno određene’. Ove riječi su važne posebno kad krenemo govoriti o poštovanju ljudskog života“, ustvrdio je biskup te dodao kako je pobačaj smrtna kazna bez suda i presude, bez prava na priziv, a onaj o kome se radi nema pravo glasa.

Protivljenje eutanaziji

Biskup je i upozorio na strahote trgovine fetusa i prisiljavanje majki na pobačaj istaknuvši kako se protiv ovoga potrebno boriti kulturom života, kroz Caritas, udruge i savjetovališta za promicanje života te kroz geslo majke Terezije „Borimo se protiv pobačaja posvajanjem“.

Biskup je rekao kako se životu direktno protivi i eutanazija.

„Koliko je malo trebalo da se pokrene jedno veliko zlo. Sveučilišni profesori Alfred Hoche i Karl Binding 1920. godine izdaju knjižicu ‘Pravo na uništenje nevrijednog života’, a 1933. godine na vlast dolazi Hitler koji je i preuzeo taj dokument za svoj program eutanazije. Intelektualni nihilizam se tu dogodio i zato je bitno tko je na sveučilištima, tko su profesori i postoji li na tome sveučilištu Katolički bogoslovni fakultet, odnosno postoji li Hrvatsko katoličko sveučilište. Danas je nažalost eutanazija dobila snagu društvenog pokreta.

U Nizozemskoj je izbjegla nadzoru te se eutanaziraju djeca, a dijete s 12 godina može samo tražiti eutanaziju. Ako se jednom prihvati i to da se ‘neproduktivne’ ljude može eutanazirati, time je načelno izrečena smrtna presuda svima nama“, rekao je predavač te dodao eutanazija u svakom svom obliku teška povreda Božjeg zakona.

Na kraju predavanja biskup je još rekao da su hospiciji sušta suprotnost eutanaziji i da upravo oni promiču kulturu života. „U današnjoj suvremenoj medicini sve veću važnosti dobiva tk. ublažavajuće liječenje koje ima težište na ljudskoj pažnji i liječničkoj njezi, djelotvornom ublažavanju boli, prihvaćanju smrti kao sastavnog dijela života, pravu na umiranju u ljudskom dostojanstvu i pravu na život do kraja“.