Prevelik uspjeh Ukrajinaca mogao bi izazvati razorne posljedice: ‘Trebamo se pripremiti...‘
Za Ukrajinu bi rat mogao biti realnost još niz godina. Zima će biti teška i brutalna, s neprijateljskim stranama koje će si zadavati teške udarce, piše vojni stručnjak
U pravu smo kada podržavamo ukrajinsku protuofenzivu na jugu zemlje, ali prevelik uspjeh mogao bi izazvati razorne posljedice - upozorio je u članku za britanski Times bivši šef strateškog stožera britanske vojske, general sir Richard Barrons. Prema Barronsu, Ukrajina je pokazala golemu dozu otpornosti i odlučnosti, a uz podršku Zapada mogla bi preokrenuti stvari na terenu. No, u tom slučaju, upozorava Barrons, trebalo bi se pripremiti za potencijalnu rusku odmazdu koja bi, prema njegovu mišljenju, mogla uključivati upotrebu taktičkog nuklearnog oružja.
Kako piše ovaj britanski vojni stručnjak, šira ukrajinska protuofenziva i mobilizacija očekuje se već na proljeće, a bude li uspješna, mogla bi dovesti do potpunog vraćanja teritorija koji je zauzela Rusija u ruke Ukrajine. No, osjeti li Putin da gubi konce iz ruku, hoće li pribjeći nuklearnom oružju, pita se Barrons.
HIMARS
Rat još puno godina
Prema njemu, za Ukrajinu bi rat mogao biti realnost još niz godina. Zima će biti teška i brutalna, s neprijateljskim stranama koje će si zadavati teške udarce i pokušavati zauzeti što povoljnije pozicije do proljeća kada se očekuje nova velika faza u ratu.
Barrons raspravlja o idućim potezima Zapada te naglašava kako mobilizacija ukrajinskih vojnika, a očekuje se da će Kijev pokušati stvoriti silu od milijun pripadnika, nije dovoljna. Te ljude treba opremiti i obučiti inače nisu više od ruskog topovskog mesa.
Procjena koju iznosi je da će Ukrajini za uspješnu protuofenzivu trebati omjer od pet naprema jedan, na ključnim točkama, da se suprotstavi ruskoj vojnoj sili koju se procjenjuje na oko 100.000 ljudi iako, prema obavještajnim izvješćima, Rusija muči muku s kadrovima. Linija fronta u Ukrajini proteže se uz dugih 1500 kilometara.
Odluka o tome koji bi teren Ukrajina trebala pokušati vratiti pod svoju kontrolu bit će komplicirana, kaže Barrons. Postoje dijelovi koji su ključni za budućnost zemlje, oni koji su napučeni većinom stanovništvom koje podržava Rusiju. Također, postoje i dijelovi koje je moguće osvojiti pod cijenu koja daleko nadmašuje objektivnu vrijednost. "Ukrajina će odlučiti i očekivati da se njezini saveznici slože. Ali rasprava bi mogla biti usijana", komentira dalje on.
HIMARS
Barrons otvara pitanje i logistike i održavanja, podrške potrebne za održivost višemjesečnog ratovanja i organizaciju liječničkog sustava u očekivanju stotinu mrtvih dnevno i ozbiljno ozlijeđenih tri puta toliko.
Za ukrajinske saveznike u inozemstvu veliki trenutni izazov je prelazak od davanja podrške ustupanjem opreme oružanih snaga do mobilizacije potrebne za proizvodnju opreme i municije koju će ofenziva zahtijevati. Bit će to značajan račun ispostavljen poreznim obveznicima, kaže Barrons.
No, najveća opasnost dolazi od korištenja nuklearnog naoružanja, što bi, dogodi li se u Ukrajini, bilo rušenje tabua koji postoji 77 godina. Kako navodi Barrons, rusko vojno razmišljanje prihvaća mogućnost korištenja nuklearnog oružja manjeg opsega u uvjetima prijetnje postojanja države. Do kraja godine Rusija planira proglasiti osvojeni teritorij na istok aneksiranim. Ako bi ukrajinska ofenziva obuhvaćala prelazak te granice, na stolu bi se našlo načimanje nuklearnog arsenala. Nije to nezamislivo, kaže Barrons, samo teško za prihvatiti.
HIMARS
Nuklearna bomba bi se u tom slučaju detonirala u zraku, na način koji je čini manje razornim. Kada bi se, navodi Barrons primjer, bomba od 10 kilotona detonirala na oko 700 metara visine nad gradom veličine Kramatorska u Donbasu, to bi proizvelo vatrenu kuglu radijusa 170 metara što je fatalna doza za sve na kilometar i pol. Šteta od udara bila bi dovoljna da poruši zgrade i izazove opekotine trećeg stupnja na kilometar i pol udaljenosti. Prozori bi popucali u radijusu od pet kilometara.
"Kako bi u tom slučaju trebao reagirati Zapad? Bi li to značilo uklanjanje Putina i njegova uskog kruga kako bi se osigurala sigurnost Zapada? I kako bi se to postiglo? Bi li uslijedila ofenziva NATO snaga? Što bi učinile Kina i Indija? Odgovor na ta pitanja traži hladnu glavu. Možda već i idućeg proljeća", zaključuje general.
Izvor:jutarnji.hr/Foto:AFP
