Mnogi vjernici uoči i na svetkovinu Velike Gospe hodočaste u marijanska svetišta diljem zemlje. Jedno takvo je i Marijino svetište u Molvama, malenom podravskom mjestu za koje se kaže da je jedno od najvažnijih hodočasničkih središta – ponajprije zbog čudotvornog kipa Majke Božje Molvarske… 

Podravsko mjesto Molve   nalazi se  u sjeveroistočnom dijelu Koprivničko-križevačke županije. Smještene su na manjem brežuljku koji svojom visinom dominira u odnosu na okolno nizinsko područje; do izražaja posebno dolazi crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja predstavlja znamenitost toga kraja. 

Prića o čudotvornom kipu Majke Božje Molvarske

Gotički Kip Majke Božje Molvarske načinjen od lipovog drveta, a predstavlja Madonu s Djetetom. Kip potječe iz ranog srednjeg vijeka, a Molvarci su ga, prema legendi, dobili od redovnika iz samostana preko Drave. Nabor koji okomito pada od Marijine lijeve ruke na kojoj drži dijete osobito je karakterističan. On, prema A. Horvat, spada među kipove bliske stilu duge linije kojim su se rado izražavali sjevernjački majstori alpskih krajeva u trećoj četvrtini 15. stoljeća. I Marija i dijete Isus imaju na glavi velike krune nabuhlog, baroknog oblika. Visina kipa je oko 63 centimetra (s krunom oko 70 cm), u najširem dijelu kip ima 30 cm, a dubina mu je 16 cm. Kip možemo datirati oko 1470-1480. godine.

Oko ovog gotičkog kipa pletu se razne legende koje svoje uporište imaju u srednjovjekovnom razdoblju bogate molvarske povijesti. Kad su Molvarci sredinom 16. stoljeća zbog provala Osmanlija napustili svoje selo i podravski kraj, Kip su zakopali u zemlju blizu kapelice vjerujući da će se ubrzo vratiti i opet ga iskopati. Ali njihovo progonstvo se odužilo tako da su oni koji su ga zakopali u progonstvu i umrli. Kip je bio zaboravljen, a u međuvremenu naraslo raslinje sakrilo je mjesto na kojem je zakopan. No, prema legendi, vol gazde Škripelja koji je slučajno tamo pasao travu, svojim je rogom zaparao zemlju i iskopao Bogorodičin kip. Glas o čudesnom pronalasku kipa ubrzo se proširio krajem, pa je narod već u 17. stoljeću počeo hodočastiti kipu i svetištu.

Postoji i legenda koja prethodi spomenutoj predaji da je taj gotički kip još u 15. stoljeću u Molve dospio vjerojatno iz franjevačkog samostana između Ždale i Gole, što bi odgovaralo Sv. Elizabeti, odnosno današnjim ostacima u Pepelari kod Novačke.

Kako je u ovom dijelu Hrvatske ostalo sačuvano malo srednjovjekovnih umjetničkih djela ovaj kip nadopunjuje oskudan gotički inventar Podravine.

Da podsjetimo...

 Povijest Župe Molve

Zagrebački kanonik Ivan u popisu župa od 1334. godine spominje da se u opsegu arhiđakonata komarničkog nalazi selo Moliva, koje ima župnu crkvu Blažene Djevice Marije, a osim toga još i kapelu sv. Nikole. Spomen mjesta pod imenom Molna nalazimo u popisu 1439. godine koje tada pripada đurđevačkom vlastelinstvu. I u popisu župa od 1501. godine spominje se župna crkva Blažene Djevice Marije u selu Moliva. U drugom popisu župa zagrebačke biskupije od 1551. godine spominje se Capella Beatae Mariae in Molina kojom je ono vrijeme upravljao svećenik Lovro. Bila je to čvrsta srednjovjekovna građevina koja je za stoljetnih žestokih turskih navala bila više puta j ako oštećena da bi konačno ostala bez krova, ali je mnogo puta popravljana i tako je opstala.

U 16. stoljeću selo Molve proživljava svoje najteže dane, budući da Turci, nakon pada Virovitice 1552. godine, prodiru i u središte Podravine. Pritom uništavaju sva materijalna dobra, pale kuće i crkve, a ljude odvode u ropstvo. U paničnom strahu, ljudi bježe tražeći sigurnija prebivališta.

Kanonska vizitacija iz 1665. godine govori o crkvi Blažene Djevice Marije u Molvama i oltarnom kipu Marije s Isusom u naručju, te spominje kako punih 160 godina crkva nije kanonski pregledana.

Podravci rado dolaze svojoj Majci Božjoj i to ne samo pojedinačno već u velikim procesijama. Zapisano je da su vjernici đurđevačke i virovske župe 1806. godine, kada je među ljudima vladala kuga, učinili zavjet da će svake godine hodočastiti k Majci Božjoj u Molve iz zahvalnosti za primljene milosti.

Broj stanovnika se polako povećavao, a zbog poslova na siječi šuma dolazili su radnici iz Zagorja, Međimurja, Slovenije i Mađarske. Tako je dolazilo do miješanja stanovništva, a prema izvršenom popisu iz 1825. godine, u selu je bilo 119 kuća, sa 1368 stanovnika.

Godine 1842. selo broji 1827 stanovnika. Povećanjem stanovništa od 1842. godine, pokazala se potreba izgradnje nove župne crkve. Gradnja je započela 1853. godine, a crkva je blagoslovljena 09. studenog 1862. godine, kada je u Molvama župnikom bio Franjo Drobčec (1858. – 1866.).

Tadašnji župnik Blaž Tomašić (1881. – 1921.) dao je srušiti staru proštenišnu crkvu koja je bila srednjevjekovna građevina duga 25 metara i široka 8 metara što je, dakako, u kulturno-povijesnom smislu, ogromna šteta. Na njezinom mjestu sagrađena je poslije kapela koja postoji i danas, a u njoj se tijekom godine čuva kip Majke Božje Molvarske. Svake godine kip se, u velikoj procesiji, donosi u župnu crkvu Blažene Djevice Marije za blagdan Velike Gospe. Godine 1940. u Molve su došle časne sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskog iz Zagreba i tu ostale do danas.

Poslije II. Vatikanskog sabora, zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper dodijelio je župu Molve na pastoralnu brigu franjevcima konventualcima.
U Molvama se okuplja veliko mnoštvo vjernika na Uskrsni i Duhovski ponedjeljak, a posebno na Veliku Gospu (15. kolovoza).

Po zapisanim podacima župa Molve darovala je 17 svećenika od kojih je mons. dr. Đuro Kokša postao pomoćni biskup Nadbiskupije zagrebačke, te 14 časnih sestara. Pet klerika smrt je zaustavila na njihovom duhovnom putu. Iz ovih se podataka vidi koliko je ovo svetište, Majka Božja Molvarska i vjera uopće važna u duhovnom životu ovdašnjih stanovnika.

Kapelica Čudotvorne Majke Božje Molvarske

Uz sva pozitivna nastojanja, župnik Blaž Tomašić je rušenjem stare proštenjarske župne crkve, oko 1890. godine, načinio nenadoknadivu štetu sakralnoj umjetnosti sjeverozapadne Hrvatske. Stara župna crkva imala je 3 oltara. Bila je duga 25 i široka 8 metara, debelih i čvrstih zidova, s drvenim tornjem u pročelju i šindrom prekrivenim krovištem. Danas o njenoj veličini možemo suditi samo iz šturog opisa, koji svjedoči o izuzetnoj vrijednosti ovog srednjovjekovnog spomenika, koji bi, da je kojim slučajem bio sačuvan, predstavljao najstariju crkvu Srednje Podravine.
Tijekom vremena župnik Tomašić je sve češće posjećivao mjesto na kojem je stajala porušena župna crkva, da bi konačano najavio s propovjedaonice kako na mjestu stare crkve namjerava sagraditi kapelu u koju bi se povratio čudotvorni kip Majke Božje Molvarske. Na njezinom mjestu sagrađena je poslije kapela koja postoji i danas, a u njoj se tijekom godine čuva kip Majke Božje Molvarske. Svake godine kip se, u velikoj procesiji 15. kolovoza, na svetkovinu Velike Gospe ili Velike Meše, donosi u župnu crkvu.
Nova kapelica sagrađena je 1900. godine u stilu neogotike. Pet godina kasnije prizidana joj je sakristija, a na krovište postavljen kameni kip Majke Božje Lurdske. Sljedeće godine, 7. srpnja 1901., čudotvorni kip Majke Božje Molvarske u svečanoj djevojačkoj procesiji prenesen je duž Marijanske ulice, iz župne crkve u novosagrađenu kapelu, uz prisutnost 10 000 vjernika iz cijele Podravine, Zagreba, Koprivnice, Križevaca, Bjelovara, Virovitice i susjednih mađarskih krajeva, što je zabilježio Katolički list od 25. srpnja 1901. godine.

ARHITEKTURA

Osnova kapelice bila je predviđena kao jednostavna jednobrodna građevina neogotičkog stila sa naknadno prigrađenom masom apside i elegantnim četverougaonim zvonikom što se diže ispred srednjeg dijela pročelja. Zvonik nadvisuje olovna kapa vitkih linija, nad kojom je postavljena željezna jabuka s križem od kovanog željeza.
Pročelje kapelice naglašeno je zvonikom jednostavne čvrste mase, što je u prizemlju rastvoren samo jednim šiljatolučnim ulaznim otvorom što je ukrašen motivom stilizirane kamene rustike. Isti se motiv, naglašen svijetlom bojom ponavlja na svim vanjskim bridovima kapelice, te nešto manjih dimenzija oko svih otvora i niša. Pročelje kapelice i zvonika je istaknutim krovnim vijencem gotovo podijeljeno na polovicu.
Oltar kapelice rad je domaćeg majstora, kao i kipovi Sv. Petra i Pavla i Raspeće na vrhu oltara, u podnožju kojeg stoje dva anđela što u kalež prikupljaju Presvetu krv Isusovu, dok se na pročelju oltarne menze nalazi reljef koji prikazuje Duše u čistilištu.