Prije 20 godina preminuo je general Janko Bobetko! Povijesni govor iz ’94. i danas se pamti, a branitelji se pitaju dali je Hrvatska položila povijesni ispit sama pred sobom?

10. siječnja 1919. godine u Crncu pored Siska rođen je Janko Bobetko, general Hrvatske vojske te načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH (od 1992. do 1995. godine), preminuo u Zagrebu 29. travnja 2003. godine.

Nakon završetka gimnazije u Sisku, pohađa Veterinarski fakultet u Zagrebu, a 1938. postaje članom Komunističke partije Jugoslavije. S braćom je bio dio prvog sisačkog partizanskog odreda, a Drugi svjetski rat započeo je kao šef saniteta 8. banijske brigade, dok ga je završio kao kao politički komesar Zagrebačke divizije Korpusa narodne obrane.

U poslijeratnom razdoblju obrazovao se te stekao čin general majora JNA. Tijekom hrvatskog proljeća 1971. priključuje se hrvatskim reformistima, zbog čega je 1972. godine prisilno umirovljen iz JNA. Njegova zalaganja za hrvatske nacionalne interese onemogućila su mu javna istupanja sve do kraja 80-ih.

Iako je na početku Domovinskog rata odbio poziciju ministra obrane, u rat se uključio na bojištu na Banovini. 10. travnja 1992. dr. Franjo Tuđman dodjeljuje mu čin generala zbora Hrvatske vojske, nakon čega Bobetko odlazi zapovijedati na Južno bojište.  

Bobetko također vodi operacije Maslenica i Medački džep, ali ga 15. srpnja 1995. godine dr. Tuđman razrješuje dužnosti načelnika Glavnog stožera OS RH, neposredno prije vojno-redarstvene operacije Oluja.

Nakon smjene 1995. godine, do 1999. obnaša dužnost HDZ-ova saborskog zastupnika, a 1996. objavljuje knjigu “Sve moje bitke”, u kojoj uz prikaz vojnih zemljovida opisuje sve ostvarene pobjede u Domovinskom ratu.

2000. godine s dvanaestoricom hrvatskih ratnih vojnih zapovjednika supotpisao je otvoreno pismo kojim se tražio prestanak kriminalizacije Domovinskog rata. Zbog ovog je pisma tadašnji predsjednik Mesić umirovio sedmoricu hrvatskih generala.

2002. godine Haaški je sud protiv Bobetka podigao optužnicu kojom ga se po zapovjednoj i individualnoj odgovornosti tereti za ratne zločine počinjene u operaciji Medački džep, koju je general odbio primiti.  U  svojoj je knjizi napisao:

„ Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički put“

Imam čist obraz koji mi dopušta

Nakon povlačenja iz javnosti 2000. godine te uslijed lošeg zdravstvenog stanja, general Bobetko umro je 29. travnja 2003. godine u svojem domu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku.

S obzirom na njegov nemjerljiv doprinos oslobađanju juga Hrvatske i deblokadi Dubrovnika, niti jedan pojedinac ne zaslužuje više da se po njemu nazove Pelješki most koji je također svojevrsna deblokada Dubrovnika i samog juga Hrvatske. S obzirom na sramotan odnos koji je pred kraj života vlast u Hrvatskoj pokazala prema Bobetku, ovo bi bilo određeno ispravljanje nepravde.

Biografski dokumentarni film “General Janko Bobetko”, redatelja Kristijana Milića i scenarista Roberta Roklicera (1970. – 2018.), prvi je cjeloviti filmski životopis jednoga od najznačajnijih hrvatskih vojnika 20. stoljeća, kao i aktivnog sudionika svih političkih previranja između Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata.

Osim po impresivnoj karijeri Janko Bobetko, pokojni general hrvatske vojske, ostao je hrvatskoj javnosti, a posebno hrvatskim braniteljima, dragovoljcima Domovinskog rata po svojem povijesnom govoru iz 1994. godine koji je održao na 2. Saboru Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (UHDDR) u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a koji govor i bismo mogli savršeno uklopiti u sadašnja zbivanja u domovini.

 

Bobetko, tada i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, u svom govoru izjavljuje o palim žrtvama:

 

„…što čovjek više može dati i koji je to primjer jači i uvjerljiviji od onoga da golim prsima je spreman i brani svoju zemlju.“ ,

te navodi da ideali tih ljudi „ne da se mogu nego se moraju čuvati“.

Sukladno tomu, pokojni je general shvaćao da će Hrvatska, kada bude oslobođena i kada se bude razvijala, imati dužnost prema braniteljima, a kako je tu dužnost ispunila, nažalost, vidimo danas:

„Ono što se događa, ono što će se dogoditi, jeste izvršenje povijesnih obaveza koje imamo prema svom hrvatskom narodu. Iz tih razloga, nemojmo gubiti vrijeme, nemojmo se razbijati, mi smo sinovi hrvatskog naroda, nemojmo prebrojavati lijevo i desno, od nas povijest traži, pripremite se i vratite se na granice vaše domovine… Na odnosu prema ratnicima hrvatske domovine, prema ljudima koji su dali svoje živote, prema ljudima koji će ih dati, Hrvatska polaže povijesni ispit sama pred sobom, tu Hrvatska prolazi ili dobiva negativnu ocjenu. Iz tih razloga, vi morate stvarati organizacije koje će štititi dostojanstvo, materijalnu situaciju i sve ono što će u krajnjoj liniji glasiti: ponosan sam na svoga oca koji je pao jer zemlja u kojoj živim vodi računa o dostojanstvu moga oca, vodi računa o dostojanstvu mene.“

Poslušajte povijesni govor Janka Bobetka u kojem je proročki predvidio sve što se danas događa sa razjedinjenošću hrvatskih branitelja…

 

 

Iz današnje perspektive gledano, a u kontekstu povijesnog govora generala Janka Bobetka, slobodno mogu reći da je  Hrvatska  pala na povijesnom ispitu. Ona se oglušila  na sve potrebe onih koji su domovinu stvarali. Zapitajmo se  hoće li hrvatska političke elite  ikada shvatiti da su  zakazale na povijesnom  ispitu o kojem je General Bobetko govorio još davne 1994. godine? Da je one koji zaslužuju svu čast izdala i ponizila?

 

Nažalost, hrvatski branitelji su danas razjedinjeniji nego ikad. Udruge su   nicale kao gljive poslije kiše i na taj se način sustavno razbijalo zajedništvo  hrvatskih branitelja, pobjedničke hrvatske vojske i policije.

Za takvo stanje nisu krive  samo političke elite ni  „samozvani“ predstavnici hrvatskih  branitelja, nego i mediji koji plasiraju neistine i laži na naš račun,  kako bi se destabilizirali  i ovako narušeni međuljudski odnosi u našoj skupini, te što više omalovažilo, uvrijedilo i sotoniziralo hrvatske branitelje, a ujedno pogazilo njihovo dostojanstvo i njihov ponos.

To što su hrvatski branitelji  razjedinjeni, totalno rastureni, podijeljeni i nesložni,  krivi smo i  mi sami – baš mi, obični,  skromni   i samozatajni   hrvatski branitelji. 

Pojavilo se i nekoliko samozvanih tzv. krovnih udruga, koje su isključivo pod političkom kontrolom,  te su im važniji osobni interesi od interesa svih hrvatskih branitelja i njihovih obitelji. Politika i politički poslušnici u braniteljskim redovima uradili su svoje. Uspjeli su zapravo razjediniti “instituciju zvanu hrvatski branitelji i dragovoljci Domovinskog rata” i napokon je došlo vrijeme da se svim  takozvanim i samozvanim “vođama” hrvatskih branitelja kaže, dosta, dosta je vašeg šurovanja sa političarima i ugađanja samo njima u političke svrhe, zanemarujući ogromnu problematiku onih koji su bili prvi kad je trebalo. Marginalizirali ste svojim neodgovornim i poslušnim dogovorima politike “sve hrvatske branitelje”. Izigrali ste mnoge. Ali,…

Činjenica da su na braniteljskoj sceni, a ujedno  i u medijima, stalno prisutni  jedni te isti, kako bi ih ja nazvao „samozvani“   predstavnici  svih hrvatskih branitelja, a u biti to nisu, jer prema mojim   saznanjima nikada i nigdje nije održan nikakav sastanak  predstavnika braniteljskih i stradalničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata na kojem bi oni bili izabrani i na taj način dobili legitimitet da govore u ime svih nas,  koji  su  našu kategoriju  privatizirali, te za koju smatraju da oni jedini  imaju ekskluzivno pravo zastupati  ju, jasno mi ukazuje da u tom segmentu društva i poimanja demokracije u društvu nešto ne štima.

Krivi smo jer smo dopustili da hrvatski  branitelji   budu  igračka  pojedinaca koji misle samo na svoje osobne interese i ciljeve, a pravi problemi koji muče hrvatske branitelje stavljaju se pod tepih  i o njima se uopće ne  raspravlja, te se  ne vodi adekvatna  briga i skrb o onima kojima je to najpotrebnije.  Takvih problema smo svakodnevno svjedoci, jer nema dana da negdje ne možemo pročitati kako je branitelj ili njegova obitelj u bezizlaznoj situaciji, gladni, bolesni, goli i bosi.

Niste  ispolitizirali sve hrvatske branitelje, kao što mislite, ali se uporno ponašate kao nedodirljivi faraoni koji su politički zaštićeni i od kriminala i od svih nečasnih radnji kojih ima mnogo i zbog kojih napokon morate podnijeti račune svim hrvatskim braniteljima za koje govorite da ih predstavljaju.  Vrijeme je za to.

Veliki dio hrvatskih branitelja  kažu da se nismo borili  za tu i takvu Hrvatsku, da  nismo svoju mladost i svoje zdravlje ostavili po raznim ratištima „Lijepe naše“, a  niti su za tu i takvu Hrvatsku  tisuće naših prijatelja i suboraca dali ono naj vrijednije što su imali,  svoje mlade živote.

Nas  hrvatske branitelje najviše   boli što su naši poginuli prijatelji položili svoje živote za bolju Hrvatsku, a  pošto se oni danas ne mogu oglasiti, dužnost je nas preživjelih, da se oglasimo i u njihovo ime, te da od institucija Republike Hrvatske zatražimo da ne dopuste ovakva poniženja i pretvaranje Hrvatske u trećerazrednu europsku državu. 

Upravo tim ratnim herojima, braniteljicama,  braniteljima,  invalidima, bolesnima, ali i obiteljima onih heroja koji nas svakodnevno u zastrašujuće velikom broju napuštaju sa nenapunjenih 60-ak godina, morate podnijeti račune. Dosta je više vas, koji ste se prodali i prodajete se za judine škude.

Vrijeme je za časne fajtere, časne i istinske branitelje, koji su do danas imali strpljenja slušati vas i očekivati ​​od vas da ponešto uradite, ali vi ste i dalje sebi dovoljni, upravo kako je i rekao stožerni general Janko Bobetko u svom povijesnom govoru, još davne ratne 1994. godine. Zato je dosta vas i vašeg politikanstva, jer  Hrvatska nije položila ispit sama pred sobom!