Prije trideset godina spasio je 55 francuskih mirovnjaka iz unakrsne hrvatsko-srpske vatre kod Karina, a sad je postao češki predsjednik: Upoznajte generala Petra Pavela

Usporedo s prvim časničkim činom, Pavel se pridružuje Komunističkoj partiji Čehoslovačke, ostavši njezinim članom do pada komunističkog režima u Čehoslovačkoj 1989. godine. Kasnije je svoje članstvo u Komunističkoj partiji nazvao pogreškom no ono mu nije zasmetalo u daljnjoj vojničkoj karijeri. Štoviše, nastavio je vojne studije na Vojnoj akademiji u Brnu, a nakon Baršunaste revolucije odlazi u London gdje na istraživačkom sveučilištu King's College magistrira međunarodne odnose. Po povratku u domovinu nastavlja službu u Vojnoj obavještajnoj službi tada još uvijek združene Češke i Slovačke.

Arkanovi Tigrovi ih usmjerili na minsko polje

Nakon što su Ujedinjeni narodi pokrenuli 1992. mirovnu operaciju na području bivše Jugoslavije, Pavel u činu potpukovnika odlazi u Hrvatsku gdje služi kao zapovjednik u češkoslovačkom kontingentu Zaštitnih snaga UN-a. Iz tog razdoblja datira događaj po kojem je Pavel postao slavan izvan granica Češke i Slovačke koje su bile u zajedničkoj prijelaznoj državi do 31. prosinca 1992., premda su zajednički nastavile sudjelovati u mirovnoj misiji sve do 1993. kada je njihov bataljun rasformiran, s time da su Česi bili u Lici, a Slovaci u zapadnoj Slavoniji.

Upravo dok su se početkom siječnja 1993. Češka i Slovačka razdvajale na dvije države, baza francuskih mirovnjaka u Karinu našla se pod unakrsnom paljbom srpskih i hrvatskih snaga koja je bila uvod u operaciju Gusar, poznatiju kao operacija Maslenica, a kojom je Hrvatska vojska oslobodila zadarsko zaleđe. Kako se 55 francuskih vojnika našlo pod minobacačkom vatrom, a evakuacija nije bila moguća zbog ranije srušenog Masleničkog mosta, u pomoć je pozvan češkoslovački bataljun koji je u to vrijeme bio jedina funkcionalna postrojba UNPROFOR-a na tom području.

UNPROFOR-ovo zapovjedništvo je u Karin poslalo 29 češkoslovačkih vojnika koji su bili stacionirani nekih 30 kilometara sjevernije od Karinskog mora. Vožnja do francuske baze trajala je nekoliko sati jer su češkoslovački vojnici pod Pavelovim zapovjedništvom morali učestalo zaustavljati svoje transportere OT-64 i čistiti prepreke na cesti pod stalnom minobacačkom paljbom.

Dok su Česi i Slovaci stigli do baze u Karinu, dva francuska vojnika već su podlegla ozljedama zadobivenim u granatiranju, dok su probijanje otežavali i pripadnici Srpske dobrovoljačke garde koje je vodio zloglasni Željko Ražnatović Arkan, a koji su češkoslovačke mirovnjake doveli do minskog polja. Druge srpske paravojne postrojbe su istovremeno opkolile bazu francuskih mirovnjaka u Golešu nedaleko Zemunika pa je Pavel morao pregovarati sa Srbima kako bi dopustili evakuaciju Francuza.

Spašavanje Francuza s karinskih plaža

Nakon što su Srbi konačno dozvolili češkoslovačkim vojnicima ulazak u Goleš, hrvatske snage su otpočele s granatiranjem srpskih položaja u blizini baze. Pavel je bio primoran nazvati francuskog časnika za vezu koji je bio promatrač u hrvatskom stožeru i zatražiti prekid vatre, što su naše snage ispoštovale. No srpske snage su nastavile granatiranje pa je dio francuskih vojnika ostao zarobljen pod topničkom vatrom na plaži Drače. Ipak, Pavel i njegovih 28 vojnika uspjeli su se probiti do Francuza rasutih po plažama oko Gornjeg i Donjeg Karina te ih potrpati u transportere i izvući na sigurno.

Zbog uspješnog spašavanja, tadašnji francuski ministar obrane Pierre Joxe odlikovao je Pavela, zajedno s bojnicima Karelom Klinoviskim i Stanislavom Zaplatilekom te vojnim psihologom Pavelom Jirkovskim, francuskim Ratnim križem koji Pariz dodjeljuje za iznimna junačka djela. Akcija pod zapovjedništvom Pavela smatra se ujedno i najvećim uspjehom češkoslovačkog bataljuna tijekom misije UNPROFOR-a, a zahvaljujući njoj aktualni predsjednički kandidat je kasnije postao predsjednikom Vojnog odbora NATO-a.

Nakon Hrvatske, Pavel odlazi u Bosni u Hercegovinu gdje nastavlja služiti u UN-ovim mirovnim snagama. Sredinom 90-ih se vraća u Češku gdje djeluje u tamošnjoj vojnoj obavještajnoj službi te kao zapovjednik specijalnih snaga, a potom predstavlja češku vojsku u nekoliko međunarodnih i nacionalnih organizacija, između ostalih kao zamjenik vojnog atašea u Belgiji te kao češki vojni ataše pri Središnjem zapovjedništvu Sjedinjenih Država.

Po povratku iz vojne diplomacije postavljen je za zamjenika načelnika Glavnog stožera češke vojske, a 2012. promaknut je u načelnika istog stožera. Dvije godine kasnije imenovan je za predsjednika Vojnog odbora NATO-a kao prvi predsjedatelj oraganizacije iz bivše članice Varšavskog pakta. Na kraju njegovog mandata 2018., glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, čiji je Pavel bio savjetnik, pohvalio je Pavela za vođenje Vojnog odbora s velikim priznanjem tijekom ključnog razdoblja u povijesti NATO-a. Nakon odlaska iz vojske 2018. Pavel postaje predavač i konzultant.

Organizator u covid krizi

Pavel je organizacijske sposobnosti pokazao i za vrijeme pandemijske krize uzrokovane Covidom-19 kada je pokrenuo inicijativu Spolu silnější (Zajedno smo jači) u cilju prikupljanja financijske pomoći volonterima. Inicijativa je također imala za cilj pripremiti Češku za buduće krize pa je Pavel oko sebe okupio voditeljicu Državnog ureda za nuklearnu sigurnost Danu Drábovu, poduzetnika Martina Hausenblasa, predsjednicu Češkog društva za hitnu medicinu i medicinu katastrofa Janu Šeblovu i bivšeg guvernera regije Olomouc Jana Březinu.

Pavel je počeo putovati češkim regijama i od stručnjaka, vlasti i institucija prikupljati informacije o borbi protiv epidemije. Na temelju nalaza inicijative, Pavel se sastao s premijerom Andrejom Babišem kako bi mu predstavio protukrizni plan koji je izradila inicijativa. Neki politički komentatori kao što su Petr Holec i Ondřej Leinert povezali su inicijativu s Pavelovom potencijalnom predsjedničkom kandidaturom, primijetivši sličnosti sa sloganom Hillary Clinton tijekom predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama 2016. godine.

Tijekom predsjedničke kampanje Pavel je sebe opisao kao predstavnika desnog centra s jakim društvenim naglaskom. Podržao je Ukrajinu tijekom ruske invazije, koju je opisao kao "rat protiv sustava međunarodnih odnosa", pozivajući na vojnu i humanitarnu pomoć, a ocjenjuje da Zapad treba djelovati snažnije. Ustvrdio je i da je Zapad nakon aneksije Krima trebao uspostaviti zaštićene koridore za civile koje provodi OESS.

Pavel se zalaže i za veće poreze u Češkoj, a kao inspiraciju naveo je skandinavske zemlje. Podržava istospolne brakove i prava na posvajanje za homoseksualne osobe. Uz materinji češki, Pavel govori engleski, francuski i ruski jezik. Razveden je i s prvom suprugom Hanom ima dva sina. Tijekom 90-ih oženio se svojom drugom suprugom Evom s kojom živi u Černoučeku nedaleko Praga. U češkoj javnosti je poznat kao entuzijast za ručno naoružanje, posebice pištolje.