PRIJETI LI NAM POTPUNI KOLAPS GOSPODARSTVA? Pred Plenkovićem najteža ekonomska godina u povijesti, Ursula mu ovaj put neće moći pomoći
Sredinom mjeseca Hrvatsku je šokirala vijest o smrti bebe iz kontejnerskog naselja u Petrinji. Mališan, koji je od rođenja imao zdravstvenih problema, svoj život je i započeo i završio u hladnom kontejneru koji je dom njegovoj obitelji još od strašnog potresa. Iako je Hitna pomoć rekordno brzo došla u naselje i započela s reanimacijom, nakon što je dječak prevezen u sisačku bolnicu, liječnici nisu mogli ništa drugo nego ustanoviti smrt.
Iako se i prije znalo o neljudskim uvjetima u kojima žive stanovnici Petrinje i okolice nakon potresa, ova strašna smrt hrvatskoj javnosti je na najgori mogući način otkrila s čime se stanovnici stradali u potresu bore svakoga dana. Roditelji nesretnog dječaka otkrili su kako je i njihovo starije dijete često bolesno.
Njihova priča nažalost nije jedina. S ovakvim i sličnim problemima susreću se i drugi stanovnici kontejnerskog naselja. Obnova na Baniji i dvije godine nakon strašnog 29. prosinca gotovo da nije ni počela. Nije nikakvo čudo što je državni vrh jučer izbjegavao te nesretne ljude.
‘Krivi smo za Schengen, uvođenje eura’
Ministar branitelja Tomo Medved jučer je nakon sjednice Vlade govoreći i obnovi nakon potresa i o krivnji Vlade rekao:
“Vlada, da ako smo krivi, krivi smo za Schengen, uvođenje eura i sva postignuća. Jasno nosimo svoju odgovornost, uvijek dostupni, spremni prihvatiti inicijative da budemo još uspješniji”, kazao je Medved.
Teško je i zamisliti kako je bilo te riječi slušati roditeljima umrlog dječaka, svima onima bolesnima koji su Božić i božićne blagdane proveli smrzavajući se u hladnim kontejnerima.
A oni nisu jedini koji slušajući ministra Medveda, premijera i ostale ministre, ponekad pomisle kako ovi drugi žive u nekoj drugoj zemlji koja nije Hrvatska.
Kako se vidi po ministrovim riječima, Vladi je važan jedino ulazak u Schengen i eurozonu. Ministar spominje i neka druga postignuća, ali onima koji žive u Hrvatskoj teško bi bilo sjetiti se koja su to. Možda ministar misli na najnoviji paket mjera pomoći vrijedan 700 milijuna eura u sklopu kojega će nešto novaca dobiti umirovljenici s nižim mirovinskim primanjima, osobe s invaliditetom, nezaposleni, korisnici sustava socijalne skrbi, kao i korisnici doplatka za djecu. Građanima koji su u nezavidnoj ekonomskoj situaciji svaka je pomoć dobrodošla, ali nemojmo se zavaravati da će umirovljeniku koji živi od 1.800 kuna mirovine tih 1.200 kuna previše pomoći. Njegov ili njezin život i dalje će biti jednako težak kao i prije jednokratne pomoći.
Visoke cijene plina
Najveći problem vlade Andreja Plenkovića su još uvijek visoke cijene. Inflacija je u studenome na godišnjoj razini bila 13,5 posto. Od tog broja još je veći problem rast cijena hrane i bezalkoholnih pića koji je u studenome dosegnuo gotovo 20 posto. Brojke su još gore kada se gledaju cijene osnovnih namirnica poput kruha, mlijeka, krumpira, ulja, od kojih su neke u posljednjih 18 mjeseci otkako je inflacija započela svoj nezaustavljivi rast poskupjele i 100 posto. Sada kada je Hrvatska samo dva dana udaljena od Eurozone, Hrvatska da i hoće ne može sama puno učiniti po tom pitanju. Ali to ne znači da građani ne zaslužuju odgovor zašto se u posljednjih 18 mjeseci napravilo toliko malo.
Premijera i Vladu u novoj godini i novi veliki problem u obliku rasta kamatnih stopa. Predsjednica Europske središnje banke (ECB) Christine Lagarde najavila je odlučnu borbu protiv inflacije u eurozoni i njezino vraćanje na dva posto. To znači i daljnje dizanje kamatnih stopa u 2023., što će posebno pogoditi građane koji imaju kredite s varijabilnom kamatnom stopom. Iako rate kredite neće rasti toliko koliko su rasle rate kredita u švicarcima, povećanja rata od nekoliko stotina kuna ozbiljno će narušiti standard građana koji sada plaćaju daleko više cijene svega nego prošle godine.
Više kamate problem su i za Vladu koja će skuplje otplaćivati svoje dugove. Hrvatska, koja je stabilizirala svoje financije, mogla bi se zbog toga naći u problemu za koji je mislila da je iza nje i opet se suočiti sa dužničkom krizom.
Veliki problem je i dalje cijena plina. Iako je cijena prirodnog plina proizvedenog u Hrvatskoj odlukom Vlade iz listopada ove godine do ožujka 2024. fiksirana na 48 eura za megavatsat, a važeće cijene plina u javnoj usluzi za kućanstva odlukom Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) utvrđene na iznos od 54 eura za megavatsat do kraja ožujka iduće godine, riječ je o privremenoj odluci.
Domaći opskrbljivači i trgovci plinom i dalje većinu plina nabavljaju na inozemnim tržištima. Iako su i tamo cijene pale i sada su na razini na kojoj su bile prije početka rata u Ukrajini, još uvijek su veće 48 eura. Plenković će u ožujku morati dobro zasukati rukave kako bi našao rješenje tog problema.
Sporije punjenje državnog proračuna
Dok je ove godine na njegovoj strani bilo brzo punjenje proračuna, slijedeće godine to neće biti slučaj. Više je razloga za to. Prije svega, Europska komisija je u studenom objavila kako bi hrvatski BDP u sljedećoj godini trebao rasti jedan posto, a u godini nakon 1,7 posto, što je puno manje od ovogodišnjih predviđenih šest posto. Također, cijene nafte na svjetskim tržištima su se stabilizirale, a ako svijet uđe u recesiju kao što svi predviđaju, potražnja, a s time i cijene biti će još i niže. To znači još sporije punjenje državnog proračuna. Također, brojne procjene govore kako će građani nakon uvođenja eura barem neko vrijeme manje trošiti, što znači još manje novaca u državnu blagajnu. Ostvari li se sve to, nećemo tako brzo vidjeti paket pomoći poput ovoga iz prosinca jer jednostavno neće biti dovoljno novaca.
Ono što Vladu još uvijek spašava je turizam i rekordno niska nezaposlenost. U ovoj godini bi se i to moglo promijeniti. Recesija u Europi znači i manje dolazaka stranih gostiju na Jadran i manju potrošnju. Nezaposlenost je još uvijek na niskim razinama, ali postoje neke naznake kako bi se i to moglo promijeniti. Brojne tvrtke u Hrvatskoj koje se još nisu u potpunosti oporavile od pandemije, sada će opterećene visokim kamatama, bankama morati plaćati više rate kredite. To, uz manjak potražnje za njihovim proizvodima, moglo bi dovesti do otkaza.
Kada se uz sve to doda i obnova, koja usprkos premijerovim riječima, praktično još nije ni počela, pred Plenkovićem je najburnija godina otkako je stupio na vlast. Izazovi su brojni, a hoće li premijer bar neke od njih uspjeti riješiti, vidjeti ćemo.
