Prije točno 31. godinu, dogodio se jedan od najvećih poraza Hrvata koji su nakon sedam dana krvave borbe i 160 poginulih branitelja – izgubili bitku za Kupres.

Hrvatske su snage sa oko 2500 vojnika, nadzirale Kupreška vrata i cestu Kupreška vrata – Bugojno. S neprijateljske strane, sudjelovalo je 6.000 vojnika, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo.

Preživjeli Vukovar, ali Kupres – ne

Hrvatska vojska koja je od 03. travnja činila sve kako bi se uspjela oduprijeti JNA i srpskoj paravojsci, u konačnici je 10. travnja izgubila bitku, a toga dana poginulo je 15 dragovoljaca vukovarske 204. brigade: Andrija Marić, Robert Zadro, Anton Brkan, Dražen Kiš, Zdenko Marjanović, Franko Lohajner, Kruno Zmajlović, Šime Mađarević, Milan Berton, Denis Mihalić, Ivica Špišić, Marek Pamula, Leon Ogorodnikov, Vasil Šapirov i Giat Bandanev.

“Bili smo na položajima. Vrijeme se pogoršavalo, počeo je padati snijeg. Iz pravca Kupresa smo ugledali kolonu tenkova. Naši su! – govorili smo i tomu se nadali. Sve dok iz prvoga tenka nije suknuo plamen i ta granata je raznijela jedan od bagera koji su utvrđivali naše položaje kod benzinske crpke u Kupreškome polju. Tada je nastao pakao! Stotine granata je padalo po našim položajima. Tenkovi su uništili i benzinsku crpku i sva vozila dolje i naše pripadnike koji su iz pravca Šujice i Tomislavgrada pokušavali doći u pomoć te Vukovarce koji su na tome dijelu bojišnice izginuli. Među njima i Robert, sin Blage Zadre.”, prisjetio se Drago Stanić, pripadnik Studenstske bojne koja je branila Kupres.

Smrt Roberta Zadre

Robert Zadro bio je zapovjednik vukovarskog Turbo voda koji je brojao 18 ljudi, a šest njih poginulo je u borbama za Vukovar. Bio je to pokretni interventni vod sačinjen od mladića u prosjeku dvadesetak godina starih. Naoružani lakim pješačkim naoružanjem i s nekoliko protuoklopnih bacača raketa u borbi protiv vojske koja tenkovima nasrće na grad. Turbo vod je bio mobilna postrojba namijenjena za najteže zadatke koji bi po zapovijedi išla u dijelove grada gdje su se vodile najveće borbe.

Kasnije su, ispričao je Stanić, pripadnici Studentske bojne lutali šumama planine Cincar, a neki od njih u zasjedama su ubijeni, neki zarobljeni i odvedeni u kninski zatvor gdje su mučeni i ubijani dok se nekolicina ipak uspjela spasiti i spojiti s pripadnicima HVO-a iz Livna.

Pokazali mu slike ubijenih branitelja

Zlatan Bašić, vukovarski branitelj koji je u to doba bio zatočen u logoru Sremska Mitrovica, s užasom se prisjetio načina na koji je do njega došla informacij. Priča kako je po njega došao mladi vojnik i odveo ga zloglasnom Mediću na razgovor:

“Najviše je volio udarati po tabanima. Kaže sjedi, ‘oćeš rakiju, cigaru. Vadi i pokazuje mi slike iz Vukovara koje su ostale u Čorkovom lokalu. To smo već prošli, vadi novu sliku mrtvi branitelji na nekoj prikolici. Pita poznaš li koga? Ima li tvojih iz Vukovara? Gledam i ne poznam nikog, krvava tijela branitelja jedan preko drugog u različitim uniformama, odjeći. Ne poznam nikog, šta reći. A on meni ‘ovo su tvoji Žuti mravi poginuli na Kupresu jutros. Nema vas više, nema Vukovara niti Hrvatske, nema više niti vas svi ćete umrijeti. marš u sobu.”

Kupres je nakon dvije i pol godine okupacije oslobođen u Operaciji Cincar, prvoj združenoj operaciji HVO-a i Armije BiH nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. godine. Ovom operacijom oslobođen je veći dio Kupreške visoravni, uključujući Kupres u kojega je HVO ušao 3. studenoga 1994.