‘PROKLETA UTVRDA’: Tako se zvalo najjače četničko uporište. Oni su istjerali Bele orlove.

Mašićka Šagovina za koju su mnogi pripadnici HV-a znali još i reći da je to „prokleta utvrda“ bila je jedna od najboljih strateških točaka toga kraja i zato su svi vojni stratezi bili svjesni činjenice da „držati“ ovo mjesto znači i kontrolirati cijelo novogradiško područje.

Utvrda puna Belih orlova

Iz „proklete utvrde“ Srbi su tenkovima, topovima i minobacačima granatirali okolna hrvatska naselja i Novu Gradišku. Stoga se upravo na današnji dan odigrala velika bitka za Mašićku Šamagovinu u kojoj su se utaborile JNA, srpska paravojska i Beli orlovi.

Napad su izveli “Svileni”, grupa specijalaca iz 99. brigade kojima je pridodano 9 izviđača iz 121. brigade, pod vodstvom Pere Jelančića koji je naknadno izjavio:„da nisam vidio svojim očima ne bi vjerovao što u ratu može napraviti i samo jedan čovjek…” A njih je bilo trinaest…

Trinaest heroja

„Otvorena je vatra, žbuka sa zida na koji smo bili naslonjeni padala je na nas i skoro smo nastradali od tog rafala. Dok smo punili okvire pored nas su projurili Jurica Bekić i Igor Vukas. Viknuo sam da stanu dok se lijeva strana ne ujednači. Pokazao sam dečkima od kuda je otvorena vatra. Jurica Bekić je htio tromblonom pogoditi podrum iz kojeg su pucali. Ostao sam u šoku kada sam vidio rafal iz podruma koji je pogodio obojicu. Jurica Bekić ostao je na licu mjesta mrtav dok je Igor Vukas davao znake života. Prešli smo na lijevu stranu i poslali jednog borca da izvuče ranjenog Igora Vukasa. Običnim tačkama dovezao ga je do kuće na limenim garažnim vratima. Hrabrili smo ga. Malo nakon toga, život Igora Vukasa se ugasio. Gubitak naših suboraca šokirao nas je do te mjere da smo pomalo gubili nadzor nad situacijom. Zlatko Krčmar, rođak Igora Vukasa teško je proživljavao činjenicu da ga više nema. Netko je otišao po Mihanovićevu bojnu ali zatiče tek nekoliko vojnika koji su čekali naš poziv. Ostale je vodio Mihanović nazad misleći da smo izgubili bitku. Sreća je bila da je netko obavijestio Mihanovića i on se vratio te utvrdio položaj i odbio nasrtaje neprijateljskih vojnika. Bili smo iscrpljeni od borbe i šoka zbog izgubljenih mladih ratnika. Krenuli smo natrag u Cerničku Šagovinu. Inzistirao sam da se vratimo istim putem. Tada još nismo znali da je poginuo Zlatko Krčmar. Zarobljeni su ostavljeni u Gradiški a mi smo se uputili prema bazi u Batrini. Ispostavilo se da vijesti putuju brže od nas. Stanovništvo Batrine saznalo je da smo pretrpjeli velike gubitke i da smo osvojili Mašićku Šagovinu. U akciji oslobađanja Mašičke Šagovine poginula su četiri pripadnika našeg voda od nas trinaestorice.”, opisao je sudionik akcije Jospi Batinić.