Hoće li zbog (još) jednog začinjenog ruskog čaja propasti 15-ak milijardi dolara vrijedan geostrateški ekonomsko-politički projekt Kremlja prema Europskoj uniji? Naime, megaprojekt plinovoda Sjeverni tok 2 po dnu Baltičkog mora, kojim bi Rusija opskrbljivala i učinila EU ovisnom o svom plinu, doveden je u pitanje i može se naći na popisu novih sankcija koje u Bruxellesu spremaju protiv Moskve. A sve zbog ruskog antiputinovskog oporbenog lidera Alekseja Navalnog koji je prije dvadesetak dana, kako se ispostavilo, otrovan u ruskom sibirskom gradu Tomsku.

Naime, njemački su liječnici ustanovili da je Navalnom pozlilo jer mu je u čaj, na aerodromu u Tomsku uoči polijetanja za Moskvu, ubačen zlokobni ubojiti “kagebeovski” nervni otrov novičok (kojim je već pokušan atentat na ruskog obavještajca koji je radio za britansku tajnu službu Sergeja Skripalja i njegovu kćer Juliju). Aleksej Navalni bio je hospitaliziran u bolnici u Omsku, ali je odande na inzistiranje njegove supruge, zbog sumnje u trovanje i nedovoljnu liječničku brigu, prebačen u Njemačku, u berlinsku kliniku Charité. U međuvremenu se probudio iz kome.

Novičok nije nešto što se može kupiti na prvom kiosku s novinama i kokicama, nego supstanca koja se čuva u najtajnijim i najstrože paženim trezorima i laboratorijima ruskih tajnih službi i teško da je dostupan bez znanja malobrojnih vrlo upućenih i povjerljivih ljudi.

Demantiji iz Moskve

Nijemci su o svojim nalazima obavijestili EU i G7 te odbili prijedlog Kremlja za “zajedničkim liječničkim timom” koji bi nadzirao Navalnog. Naime, Nijemci su sumnjičavi jer su u Omsku liječnici tvrdili da Navalni nije otrovan. Stoga je sumnja i sjena za odgovornost za napad na Navalnog, kao i u nekim drugim slučajevima trovanja Putinovih oponenata (Aleksandar Litvinenko i već spomenuti Skripalj) odmah pala na Kremlj. Naravno, iz Moskve dolaze demantiji i odbacivanja te dokazivanja kako ne može biti ni riječi o novičoku jer da se radilo o njemu, tragove i posljedice imali bi svi oni koji su na bilo koji način bili u fizičkom doticaju s Navalnim, od njegove supruge i suradnika do liječnika u Omsku. A njima, kako kažu Rusi, nikome nije ništa.

O Navalnom se na prorežimskim ruskim TV postajama i u ostalim medijima nikada nije toliko govorilo (njegovo se ime nije izgovaralo), a indikativno je što se u svim emisijama i člancima njega ne naziva “oporbenim čelnikom”, nego se isključivo govori o Navalnom kao blogeru. Ni sada se ne ulazi u bit njegova političkog djelovanja, niti se govori o njegovim stavovima, jedino što neki mediji znaju provući da želi “vladati Rusijom, a ide na liječenje u Njemačku”. Kako bilo, Nijemci ne odustaju od svojeg nalaza, što je Vladimiru Putinu, uz velike brige oko rovite sudbine njegova čovjeka u Bjelorusiji Aleksandra Lukašenka, još jedan veliki problem koji može ugroziti superekonomski projekt i zaljuljati ionako pandemijom korone načetu rusku ekonomiju koja je pred recesijom (neki kažu da je već u njoj). Može mu i dodatno zakomplicirati ionako ne baš povoljnu poziciju u međunarodnim odnosima, pogotovo s EU.

Zašto je Sjeverni tok 2 škakljiva tema i za EU, a pogotovo Rusiju? Tim značajnim, gotovo epohalnim plinovodom Rusija bi dodatno vezala Europu uz svoje energente i uz to izdašno punila svoj proračun eurima. I Njemačka bi itekako profitirala jer bi postala glavno europsko čvorište za distribuciju ruskog plina pa su neki govorili kako bi realizacijom tog projekta Rusija i Njemačka zapravo kontrolirale i diktirale cjelokupnu energetsku situaciju u Europi. Protiv Sjevernog toka 2 odmah su bili ustali Velika Britanija i, pogotovo, SAD (jedan od suparničkih alternativnih energetskih projekata je, između ostalog, LNG na Krku), ali i neke manje utjecajne zemlje poput Poljske i baltičkih država, koje je taj plinovod zaobišao te ih i u političkom i u ekonomskom smislu marginalizirao što je, pogotovo u Kremlju, prihvaćeno s priličnom zluradošću i zadovoljstvom. Članice EU kupuju više od 40 posto svojih potreba plina iz Rusije, a neke države, poput Bugarske, Mađarske, Slovačke i baltičkih zemalja, kupuju ruski plin u rasponu od 65 do čak 90 posto.

Mnogi smatraju da je ovisnost o ruskom plinu već tolika da bi se Europa sada, uoči zime, mogla naći u velikim problemima. Neki analitičari kažu kako bi stavljanje Sjevernog toka 2 na led natjeralo EU da traži druge izvore za nabavu plina, smanjilo bi ovisnost i prijetnju većeg ruskog utjecaja na Europu, ali i natjeralo Ruse na popuštanje i veću kompatibilnost s EU. Bojazan od sve veće upućenosti i ovisnosti o Rusiji izaziva određenu zabrinutost u Europi jer se smatra da bi Rusi s rukom na ventilu dobili adut i dodatnu prednost u odnosima. Naime, Rusija je trenutačno sušta suprotnost temeljima na kojima počiva EU - liberalne ljudske i građanske slobode - a današnja Putinova Rusija je vodeća desno konzervativna zemlja Europe, koju stalno sumnjiče da vodi politiku destabilizacije EU i podržava slične neokonzervativne desne (ali i neke ultralijeve) političke opcije na Zapadu.

Pritisak iz Bruxellesa

Michael Roth, državni tajnik u njemačkome Ministarstvu vanjskih poslova, rekao je da je “njemačka vlada otvorena za sve vrste i varijante sankcija” jer je trovanje Navalnog sukob Rusije s demokratskim pravnim državama i ozbiljno kršenje Konvencije o zabrani korištenja kemijskog oružja te da je to pitanje “međunarodnih odnosa i pridržavanja međunarodnih dogovora”. S druge strane, u Moskvi se osjeća određena zebnja te se nadaju da se Angela Merkel, uoči svog skorog odlaska, neće odlučiti na drastičan korak (iako je i u Njemačkoj i u EU pod pritiskom zbog toga). Ruski mediji stalno navode kako u svojim prvim reakcijama Angela Merkel nije dovodila u pitanje opstanak Sjevernog toka 2 te da njezina promjena mišljenja nije posljedica toga što bi ona htjela  obustaviti taj i za Njemačku bitan projekt, nego je više posljedica pritisaka iz Bruxellesa i svijesti da je ona neupitni lider Europe. U Moskvi su zabrinuti jer gube veliki financijski kolač, ali i politički jer im se sužava prisutnost u EU. No, ni Berlin nije ništa manje zabrinut.

Prvo, zato što je oko 100 europskih tvrtki iz 12 zemalja, od kojih je pola njemačkih, uključeno u rad na plinovodu, a neke bi, poput Unipera i Wintershalla, mogle izgubiti svaka više od uloženih milijardu dolara. Drugo, Njemačka prvi put kupuje više od 50 posto plina iz Rusije (2016. manje od 45 posto), a uz to od Rusa kupuje i puno nafte i ugljena (smanjila je svoju proizvodnju ugljena zbog uvoza iz Rusije). Treće, Njemačka gubi ekonomski jer bi bila, kako smo rekli, glavno čvorište ruskog plina za Zapadnu i Srednju Europu. No, naravno, tu postoji jedno veliko “ali”, a to je da je Njemačka trenutačno najvažnija i vodeća zemlja EU i zapadnog svijeta općenito (nakon pobjede Donalda Trumpa bivši američki predsjednik Barack Obama baš je Angeli Merkel predao štafetu lidera “slobodnog svijeta”). Od Njemačke, kao lidera EU, očekuje se da donosi odluke od zajedničkog interesa. Upravo zato je Njemačka stavila pitanje odnosa s Moskvom na stol pred ostale članice EU kako bi se zajednički odlučilo hoće li taj projekt biti dio sankcija protiv Rusije.

“Lukavstvo Angele Merkel”

Zanimljivo je da prokremaljski list Vzgljad baš u tome da suodgovornima čini cijelu EU vidi “lukavstvo Angele Merkel” jer misle da i neke druge zemlje koje su sklone Rusiji, ovise o ruskom plinu ili su uključene u gradnju Sjevernog toka 2, poput Finske i Danske, neće tako lako dići ruku da se Sjeverni tok nađe na popisu sankcija, a računaju i na neke svoje igrače unutar bruxelleskog kluba koji bi mogli zaustaviti takve ideje. Rusi su spremni na sankcije (mediji ih danima najavljuju i spekuliraju što bi mogle obuhvatiti), ali koliko se može iščitati, sve bi dali samo da se Sjeverni tok 2 ne nađe na tom popisu. I u Njemačkoj su različiti pristupi pitanju treba li se Sjeverni tok 2 naći na popisu zabrana. U SPD-u su više-manje suzdržani, ali traže da se vide svi politički i ekonomski izračuni i eventualni gubici, a Zeleni traže da se radovi odmah obustave. CDU Angele Merkel sklon je obustavi daljnjih radova, pogotovo ako to bude dogovor na razini EU, a pozicija krajnje ljevice i desnice je indikativna - protiv toga da se Sjeverni tok 2 dovede u pitanje su i Ljevica (Die Linke) i radikalni desničari iz AfD-a (Alternative für Deutschland). I Manfred Weber je iz Bruxellesa poručio da će se najozbiljniji paket sankcija odnositi na “kupnju ruskih energenata”. A njemački izvoz u Rusiju od uvođenja prvih sankcija pada, kao i opseg investicija i ulaganja u Rusiju, što je dosta poremetilo rusku privredu jer su iz Njemačke nabavljali tehnologiju, pa čak i onu za bušenje nafte, IT, automobile i velike količine hrane.

Njemačka je, pak, iz Rusije uglavnom kupovala energente: naftu, plin i ugljen. I jedna i druga zemlja tvrde da ih sankcije nisu koštale te da je više “nastradala” ona druga strana. EU sigurno nije dobro primila pokušaj eliminacije oporbenog čelnika - koji, pogotovo u ovom trenutku, nije u poziciji da ozbiljno ugrozi Putina - ali očito je “bjeloruska lekcija” (uz onu ukrajinsku otprije šest godina) Kremlju stalno na pameti, kao noćna mora. Neki u Rusiji već govore kako bi bjeloruski poučak mogao biti put i za Rusiju. Nimalo dobro nije sjela Lukašenkova poruka - ako odem ja, Rusija je sljedeća. U Kremlju sprečavaju da do Moskve dopre smutljiv vjetar prosvjeda iz osam tisuća kilometara udaljenog Habarovska gdje već mjesecima traju prosvjedi protiv uhićenja omiljenog gubernatora Sergeja Furgala. Ti dalekoistočni prosvjedi sve više prerastaju u antiputinovski bunt s grozomornim plakatima “Vova (ruska umanjenica od Vladimir), hoćeš li čaj?!”