PROPJEVALA JOSIPA RIMAC? Tko su političari čija je imena nabrajala inspektorima

Odlazi pa se vraća, odlazi pa se vraća! Tako nekako izgleda politički put donedavnog prvog čovjeka HNS-a Ivana Vrdoljaka, koji se i na posljednjim parlamentarnim izborima nastojao probiti do saborskih klupa, i to kao nositelj liste u četvrtoj izbornoj jedinici, odnosno svojoj rodnoj Slavoniji u kojoj je boje liberala branio kroz suradnju s nekolicinom slavonskih gradonačelnika, uključujući i osječkog Ivicu Vrkića, bivšeg đakovačkog gradonačelnika Zorana Vinkovića te njegova belišćanskog kolegu Dinka Burića. I dok se Vrdoljak neokrznuto nastojao probiti do saborskih klupa, zbog afere “Vjetroelektrane” dane u zagrebačkom “hotelu” Remetinec krati bivša kninska gradonačelnica Josipa Rimac, koja je navodno ovih dana, nesretna zbog svojeg zatvorskog života, istražiteljima odlučila u cijelosti iznijeti svoju verziju priče, nastojeći saprati sa sebe grijehe koji joj se pripisuju. Rimac je navodno psihički sve lošije, sa zatvorom se sve teže nosi, smršavjela je, u depresiji je i u strahu za svoju obitelj pa je odlučila u svojoj verziji istine pronaći slamku spasa. Zanimljivo, dana nakon što je lijepa Josipa istražiteljima otvarala dušu, kavicu su na jednom sastanku ispijali Vrdoljak, ministar energetike Tomislav Ćorić i politički tajnik Domovinskog pokreta Mario Radić. Dakako, nije nemoguće da je riječ o slučajnom susretu nalik na onaj s nogometne utakmice u Rusiji, na kojoj su zajedno bili Radić i Vrdoljak, ne negirajući poznanstvo, što zapravo i nije čudno – Osijek doista nije New York i ondje svatko svakoga zna. No, na stranu Radić, Rimac njegovo ime navodno nije zazvala tijekom svojeg iskaza, ali je zato, otvarajući dušu, aferu “Vjetroelektrane” vratila na njezine začetke, podsjećajući na zbivanja koja su se odvijala godinama prije nego što je posrnula ona, a zatim i Milenko Bašić koji je u tjednu njezina iskaza uhićen u susjednoj BiH. Kada govori o samim začecima afere “Vjetroelektrane”, tada Rimac progovara o premijerskom mandatu aktualnog predsjednika Zorana Milanovića koji se posljednjih tjedana svojim izjavama nastojao distancirati od sumnji da se projektu Krš – Pađene pogodovalo u njegovu mandatu. Milanović je nastojao odgovornost prebaciti na Vrdoljaka, međutim, to nije u cijelosti provedivo jer on kao čelni čovjek Vlade u najmanju ruku snosi političku odgovornost za akte koje je ta institucija donijela. U veljači ne tako davne 2014. Kukuriku vlada donijela je promjene tarifnog sustava kojima je rok za pribavljanje bankovnih jamstava u projektima vjetroelektrana produljen s tri na devet mjeseci.

Gospodar energetike

No, već u rujnu iduće godine Vlada po hitnoj proceduri u Sabor pušta prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu električne energije, za što je formalni razlog bilo uvođenje državnih kupona od 200 kuna za plaćanje struje najsiromašnijim građanima. U istom zakonskom tekstu povećane su kvote za poticanje vjetroelektrana, s preduvjetom za realizaciju niza projekata tog tipa među kojima se dakako našla i Bašićeva vjetroelektrana Krš – Pađene. Milanovićeva obitelj dobro poznaje Bašićevu, zna to dobro i Josipa Rimac koja je istražitelje podsjetila da je jedan od braće Bašić preuzeo udjele u propaloj firmi Milanovićeva pokojnog brata Kreše. U dokumentima predstečajne nagodbe te tvrtke navode se Posušaci Ivan Bašić s potraživanjem od 1,4 milijuna kuna te Miro Đurišić s potraživanjem od 4,8 milijuna kuna. Zanimljivo, prije desetak dana Ivan Bašić ponovno je uhićen zbog organizacije šverca luksuznih automobila u kojima se vozi hrvatska sportsko-poduzetnička elita. I dok je Milanovićevo ime Rimac ovlaš spomenula, Vrdoljakovo je bilo u prvom planu pa se baš on u njezinu iskazu spominje zbog pogodovanja investitorima u spornom projektu zbog kojega se Rimac našla iza rešetaka. Ona svoje teze temelji na činjenici da je taj projekt ključne dokumente za realizaciju od Hrvatske regulatorne agencije i Hrvatskog operatora energetskog tržišta ishodio dan prije stupanja na snagu novog tarifnog sustava sa 30 posto nižom cijenom. S obzirom na to da su vjetroelektrane niknule u njezinu kraju, u vrijeme dok je bila gradonačelnica Rimac je poštovala volju nadređenih, no kako je posvjedočila prije nekoliko dana, ona mito nije uzimala, već je bila ucjenjivana i lihvarena te je zbog većih igrača bila prisiljena pristati na pravila igre koja su joj nametnuta.

Sumnjivi poduzetnici

Tko je taj veći igrač, zasad nije definirano, međutim, evidentno je da je u ovoj priči riječ o spletu sumnjivih poduzetnika i političara kojima je vlastiti interes iznad nacionalnog. Iako ga službeno istražitelji ni za što ne terete, neminovno je da Vrdoljak u ovoj aferi ima neku ulogu. Primjerice, Vrdoljakova nekadašnja pomoćnica Jelena Zrinski-Berger izdala je energetsko odobrenje za Krš – Pađene, što je bio preduvjet za rješavanje stvari u HERA-i, iako lokacijska dozvola projekta nije bila pravomoćna, pri čemu je ignorirala mišljenja i preporuke nadležnih službi. Nema dvojbe da je važan faktor ove energetske mreže aktualni ministar energetike Tomislav Ćorić, kojemu se zamjera donošenje rješenja kojim se investitora u Krš – Pađene oslobodilo obveze da nakon promjena u projektu provede novu studiju o utjecaju na okoliš. Rimac u svojem iskazu spominje i Bašića, i to kao čestog gosta u hrvatskim državnim institucijama i poduzećima, koji je sastančio i s Ćorićem i s Vrdoljakom, ali i s Tomislavom Jurekovićem, moćnim regulatorom koji je također pritisnut sumnjama o pogodovanju. Riječ je, naime, o prvom čovjeku Hrvatske regulatorne agencije koji je na tu poziciju došao 2014. s mandatom na sedam godina, a koji je i bez njezina iskaza obuhvaćen istragom pod sumnjom da je investitorima u spornu vjetroelektranu pogodovao probijanjem rokova, da ne bi ostali bez statusa povlaštenog proizvođača, a time i bez milijardi kuna državnih poticaja. Sve što je imala reći Josipa je izrekla pa je pred njom dugotrajan rasplet situacije, no situaciju s Vrdoljakom nitko godinama ne uspijeva rasplesti, pa ni dirnuti. Vrdoljak je očito čovjek za sve pa nije čudno što ga i Radić naziva svojim prijateljem.

Bogati prijatelji

Prijatelj je Vrdoljak i s Pavlom Vujnovcem, suvlasnikom Pevexa, ali i uvoznikom ruskoga plina preko PPD-a s kojim je dosegnuo astronomsku zaradu. Vujnovac je bio i ostao blizak s Vrdoljakom, no čini se da njegova stranka nema doticaja sa Škorom jer mu u Slavoniji preko neovisnih gradonačelnika ipak nastoji pomrsiti račune. Nije nepoznanica da se Vrkić i Škoro ne podnose još iz devedesetih pa je danas teško zamisliva njihova suradnja. Teško je zamisliti i to da je Vrdoljak koji danas slovi za jednoga od najmoćnijih hrvatskih političara svoju karijeru započeo kao radnik u Brazilu, a u političkim vodama zaplivao je 2009., kada se pod sloganom “Čovjek s mudima” kandidirao za dogradonačelnika Osijeka. U istom tom Osijeku, njegov HNS u kojem je kontrolirao sve procese najprije koalira s Glavaševim HDSSB-om, i to u trenucima dok je Glavaš bio u Hercegovini u kojoj se skrasio bježeći od hrvatskog pravosuđa. Potom je Vrdoljak bio jedan od ključnih faktora u širokoj koaliciji koju su na toj lokalnoj razini činili HDZ, SDP, Laburisti i Anto Đapić. Društvo je to koje su u Osijeku posprdno zvali Portanova koalicija, što je sugeriralo usku vezu većine tih opcija s ondašnjim tajkunom Željkom Bilošem, koji u Osijeku posjeduje trgovački centar Portanova, no u stvarnosti Biloševi su poslovi daleko razgranatiji i unosniji, a zbog nekih se znao pojavljivati i na stranicama crne kronike. Baš negdje u to doba kada se kalila Bilošu bliska koalicija počinje strelovit uzlet Vrdoljaka u HNS-u, u kojem postaje potpredsjednik. Od tih dana do dana današnjeg prati ga glas pragmatičara s kojim se lako dogovoriti. Vješt pregovarač vrlo brzo postaje jedan od najeksponiranijih članova svoje stranke, odbacujući pritom ideološke dresove i nadilazeći stranačke dogovore, i sve to pod krinkom borbe za našu i budućnost naše djece.

Vješt pregovarač

Sličnim manevrom, jamčeći hrvatskim građanima bolje sutra, Vrdoljak je prije par godina ušao u koaliciju s Plenkovićevim HDZ-om, spašavajući Vladu koju je mjesecima prije kritizirao. Prema pričama njegovih nekadašnjih kolega, Vrdoljak je imao zacrtan plan, cilj mu je bilo rušenje akcija Anke Mrak-Taritaš, ali i eutanaziranje unutarstranačke oporbe, čime je izravno pomogao Milanu Bandiću, a potom se uglaviti u vladajuću koaliciju koja sama po sebi nosi određene beneficije. Ivan Vrdoljak u svojem je naumu jednim dijelom uspio, drugim je pak dijelom doživio fijasko, pa i svojevrsno poniženje od Plenkovića koji se od njega odmaknuo uoči parlamentarnih izbora, baš kao što se od njega odmaknuo i Čačić zahvaljujući kojem je nakon parlamentarnih izbora 2011. postao ministar graditeljstva. Kada je Čačić, osuđen zbog prometne nesreće u Mađarskoj, nakratko odstupio iz politike, Vrdoljak i Pusić izbacuju ga iz stranke navodno zbog nekog sastanka s Bandićem, no istovremeno Vrdoljak ostvaruje životnu želju te postaje ministar gospodarstva. Iz te se fotelje bavio sanacijama brodogradilišta, razrađivao je ideje o crpljenju nafte na Jadranu najavljujući Hrvatsku kao malu Norvešku, protiv čega su se građani pobunili. Dio građana pobunu je digao i zbog afere s razdjelnicima koja im je donijela više račune za grijanje. Nitko se zato nije bunio kada je Vrdoljak kao ministar išao na ruku svojem prijatelju Vujnovcu, čiji je PPD u njegovu ministarskom mandatu narastao do četiri milijarde kuna prometa godišnje, i to zahvaljujući liberalizaciji tržišta plinom i partnerstvu s Gazpromom. Sigurno mu nije odmogao ni Vrdoljakov Zakon o plinu, u čijem je pisanju, prema vlastitom priznanju, sudjelovao. Vujnovac je uz ostalo u Vrdoljakovoj eri ušao u Luku Ploče, a Vrdoljak je pak odnedavno privatni poduzetnik koji je svoju imovinu nadopunio luksuznim zagrebačkim stanom. I sve to uz more prozivki, gomilu čudnih priča koje su s njime povezane, ali i bez ijedne konkretne istrage. Vrdoljak je doista najmoćniji i najbogatiji čovjek hrvatske politike, on nas je kao naciju natjerao da se na to naviknemo bez postavljanja suvišnih pitanja, on je dežurni moralizator, on nastupa u medijima, daje intervjue i sjedi u stranci čija potpora iznosi manje od dva posto. No, baš zato Vrdoljak i jest jedna vrsta fenomena, iz tako male stranke bez prevelikog potencijala on se svrstao među najutjecajnije političare koji po svemu sudeći za sobom vuku i neke druge lance moći u koje se ipak ne smije dirati.