Prosvjedi bez kompasa: Kad se viče na balet, a prelazi preko logora i ubijene djece

Riječka blokada baletne predstave i zagrebački prosvjed ponovno su otkrili selektivnu osjetljivost dijela aktivističke scene te ignoriranje stvarnih povijesnih trauma koje Hrvatska još uvijek nosi. Jučerašnji radikalni prekid predstave u HNK-u Rijeka, koji su izveli ljevičarski aktivisti, pokazao je koliko suvremeni aktivizam ponekad postaje kontraproduktivan, nelogičan i udaljen od problema koji doista opterećuju hrvatsko društvo.

Dok je zagrebački prosvjed bio usmjeren na reputaciju i političku simboliku vezanu uz Memorandum SANU, riječki aktivisti odlučili su se na ekstreman potez – fizički ulazak u kazalište i prekid izvedbe, i to usprkos činjenici da autor predstave, izraelski umjetnik, aktivno pomaže Palestincima. Ovakva selektivnost prosvjednih tema upućuje na političku nedosljednost i zanemarivanje povijesnih rana koje su za Hrvatsku i dalje duboke. U nastavku donosimo reakciju Damira Vanđelića, hrvatskog branitelja i zatočenika srpskih logora.

Reakcija Damira Vanđelića

“Jučerašnji agresivni prekid predstave u HNK-u Rijeka od strane, rekao bih, ekstremnih ljevičarskih aktivista pokazuje koliko su njihove politike često destruktivne, nelogične i udaljene od stvarnih problema u Hrvatskoj.

Zagreb: prosvjed je bio usmjeren prema autoru izložbe i njegovoj ulozi u povijesno-političkom dokumentu (Memorandum SANU). Dakle, više se prosvjedovalo protiv simbolike i reputacije nego protiv same umjetničke izvedbe. I nitko nije ulazio u prostore ili prekidao događaj.

Rijeka: prosvjed je ciljao umjetničko djelo i samu instituciju, u kontekstu izraelsko-palestinskog sukoba. Aktivisti tvrde da umjetnost sudjeluje u ‘art-washingu’. Zato prekidaju predstavu i ulaze u kazalište.

Autor – Židov koji pomaže Palestincima – postaje meta samo zato što Izrael navodno sufinancira predstavu svojeg građanina, koji je pritom otvoreno protiv službene politike Izraela. Pitam se: koliko svojih neistomišljenika financira Hamas? Pogubljena djeco?

A gdje su ti isti riječki aktivisti ili njihovi istomišljenici iz Zagreba bili kad je organiziran prosvjed protiv izložbe nazvane po Medakoviću, jednom od kreatora ideološkog okvira koji je poslužio kao podloga velikosrpskoj politici i ratovima u bivšoj Jugoslaviji? Riječ je o razdoblju u kojem je samo u Hrvatskoj ubijeno više od 400 djece, a ukupno oko 120.000 ljudi u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH. To su žrtve koje su još uvijek dio naših obitelji, naših zajednica.

Umjesto toga, oni su zabrinuti za daleku, izrazito nedemokratsku zemlju u kojoj druge religije gotovo da nemaju prostor, a u kakvoj bi ovakvi prosvjednici vjerojatno bili pogubljeni – javno. Podsjetit ću i na ekstremiste sličnog profila koji su ubili Tomislava Salopeka, kao i na islamske teroriste koji su 1995. aktivirali bombu u samoj Rijeci.

Možda ti prosvjednici ne znaju, ili prave razliku između ‘njihovih’ i ‘naših’ bombaša, onih koji su u Rijeci napali 1995. i onih koji su 7. listopada 2023. u Izraelu ubili 815 civila, silovali i masakrirali djevojke na koncertu, pa se vozili s njihovim polugolim tijelima kao trofejima. Tada u Rijeci nitko nije prosvjedovao protiv masakra nad sudionicima koncerta.

Ali jučer – napadaju izraelskog umjetnika i ometaju balet u Hrvatskoj.

Meni kao hrvatskom građaninu najvažnija je – Hrvatska. A kao branitelj još osjećam rane i nosim sjećanja na zvjerstva ljudi koji su, potaknuti Memorandumom SANU, dolazili iz Srbije i ovdje ubijali za bolesnu ideju ‘Velike Srbije’, koja bi, da je ostvarena, bila jednako tragična i kaotična kao što je današnja Srbija – Srbima samima.

U Gazi je humanitarna katastrofa. Izrael treba korektiv. Hrvatska i EU na tome rade – sporo i neučinkovito, ali rade. No tko želi prosvjedovati, neka to radi tamo gdje ima smisla: pred izraelskom ambasadom ili zajedno s Palestincima. Ne ometajte predstave u Hrvatskoj.

A svakako otiđite i na prosvjed protiv Dejana Medakovića – na koji bih i ja otišao da sam znao za izložbu dan ranije.”