PROTIV SVOJE VOLJE RATOVAO U TRI ZEMLJE! Nesretni Bosanac dva puta zarobljen: Tragična smrt vojnika koji nas je sve nasmijao

Na današnji dan (07. srpnja 1991.) završio je desetodnevni rat u Sloveniji. Osim po kratkotrajnom oružanom sukobu protiv JNA i činjenici da su slovenski “teritorijalci” prvi počinitelji ratnog zločina nad mladim vojnicima koji su im se predali, ovaj rat svi najbolje pamte po legendarnoj izjavi vojnika iz BiH.

Jedan od onih koji nije mogao definirati stanje u novonastaloj situaciji u tadašnjoj Jugoslaviji, bio je 19-godišnji vojnik JNA Bahrudin Kaletović iz Tuzle, kojeg je novinarska ekipa Yutela 27. lipnja 1991. preplašenog “ulovila” u grmlju, negdje na liniji vatre na Krakovskem Gozdu u Sloveniji:

“Stanje je je*eno, oni se kao odcjepljuju, mi kao ne damo “

“Kakvo je stanje?”, pita reporter. “Je*eno, eto kakvo”, odgovara vojnik. Dok priča, nervozno čupka lišće sa okolnih grana i baca ga oko sebe. Na pitanje zna li protiv koga se bore, kaže:

“Otkud znam, samo znam da pucaju na nas i ništa više. Pucaju ovi teritorijalci, jebi ga, ko će drugi.”

“Znate li zbog čega se vodi ovaj rat, ova bitka?”, uporan je bio s pitanjima reporter.

“Koliko ja kužim, oni kao hoće da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu. Ništa više. Ovo je opća ludnica, samo da živ ostanem. Gdje da ja pucam na nekoga ili neko na mene, to ne može nikako. Nijedan oficir nije poginuo, sve sami jarani. Samo da staroj kažem da sam živ i zdrav i da ću se ako Bog da vratiti “, odgovorio je Bahrudin Kaletović i na trenutak nasmijao zabrinute gledatelje, ali za sva vremena ovom izjavom ostao zapamćen. Priča ovog vojnika, međutim, ovdje nije stala…

Zarobili ga Slovenci, pa Hrvati, a onda Bosna…

Bahrudinov stric Tajib Kaletović za medije je kazao da je Bahrudin u Sloveniji zarobljen. Nešto kasnije, zarobljeni vojnici su dobili civilnu odjeću i pušteni svojim kućama. Poslije nekoliko dana odmora, i Bahrudin i ostali vojnici su dobili pozive da se jave u JNA da bi doslužili ostatak vojnog roka. Vojnici su iz Tuzle prebačeni u Hrvatsku, u Đakovo. Bahrudinov otac kazao je da je Bahrudin sa cijelom jedinicom i u Đakovu zarobljen, pa poslije toga pušten. A nakon toga… Dočekao ga je rat u Bosni:

“Bio sam vezista, često na prvoj liniji fronta, tamo sam vidio pravi pakao. Poslije svega što sam doživio, ono u Sloveniji je bio mačji kašalj”, izjavio je Bahrudin u jednom intervjuu.

Pojurio vidjeti novorođenog sina, pa poginuo

Nakon ratovanja u sve tri države, za ovog su “slučajnog vojnika” stvari krenule na bolje. Dočekao je mir, oženio se i dobio kćer Esmeraldu. U Zagrebu u kojem se slučajno zatekao 1998., do njega je stigla vijest da mu se rodio sin Damir. Bahrudin je sjeo u auto i pojurio u Bosnu vidjeti sina. Nikad ga nije vidio. Tog dana stradao je u prometnoj nesreći, na dan rođenja svog drugog djeteta…