Dok Hrvatska obilježava 30. obljetnicu veličanstvene vojno-redarstvene operacije Oluja, kojom je oslobođen veliki dio okupiranog teritorija i vraćen u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, skupina ideološki motiviranih nevladinih udruga najavljuje – antiratnu akciju.

U ponedjeljak u 11 sati, na sam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu organizira se okupljanje koje, pod krinkom "počasti svim žrtvama", zapravo služi za relativizaciju Domovinskog rata i iznošenje jednostranih i neutemeljenih optužbi na račun Hrvatske i njenih branitelja.

Akciju organiziraju dobro poznate udruge koje već godinama šire narative suprotne istini o Domovinskom ratu:

• Centar za žene žrtve rata – ROSA,

• sarajevski UDIK,

• Centar za građansku hrabrost,

• Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću,

• Ženska mreža Hrvatske.

Sve redom udruge koje u javnosti nisu poznate po odavanju počasti hrvatskim žrtvama, već gotovo isključivo po isticanju navodnih zločina nad pripadnicima srpske nacionalnosti, pri čemu često zanemaruju kontekst agresije na Hrvatsku i obrambeni karakter operacije Oluja.

Organizatori u svom priopćenju iznose teze o „atmosferi zaborava i mitologizacije“, tvrdeći da Hrvatska nije spremna suočiti se s prošlošću. Time, na sam dan nacionalnog ponosa, pokušavaju potkopati povijesni značaj Oluje, ne priznajući ni vojnu legitimnost ni obrambeni karakter operacije kojom je poražena velikosrpska pobuna.

Prema podacima koje iznose (a koje se ne temelje na službenim izvorima), najviše su stradali Srbi – čak 1.747 osoba, dok je, navode, s hrvatske strane bilo 466 žrtava. Uz to, iznose i nedokazane tvrdnje o 22.000 spaljenih kuća i 200.000 izbjeglih, zanemarujući činjenicu da su mnogi civili napustili Hrvatsku po zapovijedi pobunjeničke vlasti iz Knina, a ne zbog djelovanja Hrvatske vojske.

Također prozivaju hrvatske institucije zbog „neprocesuiranja zločina“, a haašku presudu generalima Gotovini i Markaču ocjenjuju kao „pogrešno interpretiranu“, iako je Haški sud utvrdio da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata niti etničkog čišćenja, čime je operacija Oluja dobila i međunarodnu pravnu potvrdu legitimnosti.

Udruge idu i korak dalje pa povezuju rast obrambenog proračuna s navodnom „militarizacijom društva“ i „rastućim nacionalizmom“, ne osvrćući se na činjenicu da je ulaganje u obranu dio nacionalne sigurnosne strategije svake ozbiljne države, pogotovo one koja je u bliskoj prošlosti bila žrtva brutalne agresije.

Jasno je da ovakva antiratna akcija, održana upravo na obljetnicu Oluje, ima cilj narušiti nacionalno jedinstvo, obezvrijediti žrtvu hrvatskih branitelja te relativizirati povijesne činjenice. Umjesto odavanja počasti, hrvatska javnost ponovno je izložena pokušaju prekrajanja istine o Domovinskom ratu.