PRSA U PRSA S ‘BELIM ORLOVIMA’! ‘SNIMAO SAM I PLAKAO’: Ovo je akcija u kojoj je ratni snimatelj ‘ulovio’ najpotresniju scenu Domovinskog rata

Akcija “Zima ’94”. koja je u ovo vrijeme te godine bila pred sam početak, važi za jednu od najvažnijih, najtežih ali i najveličanstvenijih operacija Domovinskog rata. Zima 94. bila je glavni preduvjet za oslobađanje od srpske okupacije i svršetak rata, a kako nam je kazao ratni snimatelj Petar Malbaša koji je ovjekovječio tijek operacije na Dinari, “Oluja nije trajala 5 dana, nego 10,5 mjeseci”.

Operacija bez koje više ništa ne bi bilo isto

Godine 1994., pad Bihaća bio je samo pitanje trenutka. To se, međutim, nikako nije smjelo dogoditi jer bi se padom Bihaća u ruke Srba stvorila snažna poveznica Republike Srpske i Republike Srpske Krajine i otvorila komunikacija Beograd – Knin – Banja Luka. Padom Bihaća bi, dakle, Hrvatska bila primorana na uvjete Karadžića, Mladića i Martića, što bi u konačnici dovelo do poraza. Iako je hrvatska strana ozbiljno razmišljala o općem napadu na RSK, ta je ideja Amerikancima bila apsolutno neprihvatljiva. Stoga su hrvatski vojni stratezi posegnuli za opcijom koja se Srbima ispostavila kao veliko iznenađenje – od strane HV-a i HVOa napadnuti su tamo gdje su najmanje očekivali: na Livanjskom polju i na Dinari.

“Zima je bila Oluja nad Olujama… Za ove operacije koje smo kanili izvesti, nisu imali razumijevanja u Glavnom stožeru iz kojega su nas optuživali da vodimo privatni rat. Jedini koji nam je davao potporu bio je ministar Gojko Šušak držeći našu stranu kod predsjednika Tuđmana”, otkrio je general Rahim Ademi na jednoj od obljetnica.

Suze i jecaji na vrhu Dinare

“Oluja je realno počela krajem 1994. godine operacijom ‘Zima ’94’. To je jedna od najtežih akcija kad je pokojni Andrija Matijaš Pauk izvukao tenkove na 1780 metara, vrh Dinare, na -20, na 80 cm snijega. Tada još vojnici 4. i 7. gardijske brigade nisu znali što se tamo nalazi… Dočekala su ih minska polja duboko u snijegu i silne utvrde, no najneugodnije iznenađenje na koje su naišli bili su civili. Hrvati i nešto Bošnjaka iz Banja Luke dovučeni su kao živi štit. Među njima su bili uglavnom liječnici i profesori, dakle intelektualci. Slabo odjeveni, na -20 kopali su rovove i bili radni vod, a po potrebi i živi štit. Među njima je bio jedan mladić, gotovo dijete… U unakrsnoj vatri je poginuo dio civila i to je bilo neizbježno jer su stavljeni naprijed. Njih 48 pobjeglo je na našu stranu. Teško je reći u tom puškaranju i od čijeg su metka pali. Teško je opisati ratni kaos”, ispričao nam je ratni snimatelj Malbaša.

“Nagledao sam se i nasnimao svašta, ali zbog onog što sam vidio na Dinari, plakao sam kao malo dijete. Jedan stariji čovjek među ubijenim civilima nije mogao naći sina i nadao se da je živ. Sutradan smo otišli na vrh Dinare, na to mjesto, i on ga je našao. Ubijen i smrznut, njegov 23-godišnji Marko ležao je u snijegu. A njegov otac… nije mogao prestati plakati i naricati… Bacio se u snijeg, grlio ga i mrsio njegovu smrznutu kosu. Jecao je: ‘Marko, sine moj, moje dijete… Ćaća je uvijek govorio da će ti biti iza leđa, ćaća je uvijek govorio da se ne bojiš! Sine moj, gdje si nestao s 23 godine…ovdje…na Dinari”.

Velika žrtva branitelja: smrti i amputacije smrznutih ruku i nogu

U akciji Zima 94 poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a 39 lakše ranjeno, dok su trojica nestala. Operacija koja je trajala od 29. studenog do 24. prosinca, za 7. gardijsku, 4. gardijsku i 114 brigadu, te za pripadnike 80. domobranske pukovnije zbog neprekidnih djelovanja bila je iznimno teška. Hrvatski vojnici oslobodili su 200 četvornih kolometara, ali zbog olujnih mećava i pri temperaturi od – 20 stupnjeva, mnogima su smrznuti dijelovi tijela, najčešće ruku i nogu, morali biti amputirani. Zbog toga je operacija Zima 94 u povijest Domovinskog rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobađanju okupiranog teritorija. Rezultat ove operacije bio je slabljenje srpske vojske koja je bitno smanjila napade na Bihać, pri čemu je ova ključna enklava sačuvana, a međusobna komunikacija neprijatelja otežana.