Put prema CGO Lećevica vodi preko kamene oporuke predaka: Stoljetni križevi i sarkofazi kao kolateralna šteta projekta

“S jedne strane imamo stoljetni križ i mjesto gdje su djedovi i očevi s molitvom ispraćali svoje pokojne, a s druge strane – projekt vrijedan milijune i tešku mehanizaciju kojoj ništa ne smije stajati na putu“, kaže Kelam i dodaje “Pitanje je – može li Hrvatska i u zabačenim selima, pronaći ravnotežu između razvoja i poštovanja prema vlastitoj baštini?”

“Dalmatinski Stonehenge” – dragulj starokršćanske simbolike

Lokalni povjesničar i istraživač Vinko Grgurević već godinama proučava ovo područje te je potvrdio za Slobodnu Dalmaciju da križ Počivala datira iz vremena prije 5. stoljeća, što ga svrstava u najstarije primjere ranokršćanske ikonografije u Dalmaciji.

“Na križu su simboli Sunca, Mjeseca i Danice, a središnji motiv – Kolodar – predstavlja godišnji ciklus i četiri strane svijeta. To nije znak smrti, nego blagoslova. Taj križ ne nosi rane ni čavle, već simbolizira duhovni sklad i svjetlost“, objašnjava Grgurević za Slobodnu Dalmaciju.

Prema njemu, upravo taj križ svjedoči o civilizacijskoj dubini sela koje se danas gubi pod nasipima i betonom.
“Ovo kamenje su knjige našeg naroda – a netko ih baca u jarak. Time ne rušimo samo tradiciju, nego i vlastiti identitet“, zaključuje.

“Križ iz smeća” – poraz kulture na groblju sv. Jakova

Dok se kraj Počivala vodi bitka za očuvanje, na groblju kod crkve sv. Jakova pojavila se nova slika koja duboko pogađa mještane: kamenI križ koji je nekada stajao na sarkofagu – stoji bačen među vreće smeća i potrgane lampione.

Taj križ, s urezanim licem, ustima, prstima i kružnim vijencem („kruvon“), bio je poznat kao izniman primjer starijeg kamenog klesarstva. Danas je napuknut, grubo premazan cementom, a tragovi vremena – patina i reljefni obrisi – zauvijek su izgubljeni.

“To nije pogreška, to je sramota. Time je izvršeno i simbolično oskvrnuće. Kamen koji je čuvao grobove predaka sada leži među smećem”, ogorčena je Kelam.

U pismu Ministarstvu kulture ona upozorava na širu sliku: “Dok se milijuni ulažu u kilometre asfalta i Centar za gospodarenje otpadom, nama nestaju križevi, sarkofazi i predkršćanski simboli. Uništava se baština koja bi sutra mogla biti temelj kulturnog turizma, obrazovanja i lokalnog ponosa.“

Tišina institucija i glas naroda

Iz Ministarstva kulture do sada nije stigao odgovor na upite ni mještana ni novinara Slobodne Dalmacije. Teren obilaze bageri – ne i konzervatori.

“Ako nadležni ne reagiraju odmah, ostat će nam samo fotografije. Ovdje se ne uništava kamen – ovdje se briše povijest“, poručuje Kelam, čije snimke s terena jasno pokazuju radove svega nekoliko metara od spomenika.

Slične brige već je ranije izrekao i Marinko Perović, koji je upozorio na mogući nestanak “biljuga” – mirila kod Kladnjica – pa su tek tada djelomično reagirale službe, ali radovi nisu stali. Postavljene su zaštitne ograde, no bageri su i dalje ondje.

Kladnjice i njihovi kameni tragovi nose priču o svijetu u kojem su ljudi “bez eura u džepu” gradili kulturno blago koje danas nestaje pred investicijskim projektima. Priča o Počivalima stoga nadilazi lokalne granice – ona je pitanje o tome kakav odnos moderna Hrvatska ima prema korijenima od kojih potječe.