Rakar: Sve najveće prevare u ovoj državi su se dogodile na transparentnim javnim nabavama
Informatički stručnjak i politički konzultant Marko Rakar prije 13 godina objavio je veliko istraživanje o javnim nabavama u Hrvatskoj. O tome kako danas izgledaju javne nabave u zdravstvu, Rakar je govorio u Novom danu kod Tihomira Ladišića.
Kada je prije 13 godina objavio svoje istraživanje, govorilo se da je ono hrvatski Wikileaks.
Na pitanja o reviziji koju najavljuje nova ministrica zdravstva, Marko Rakar kaže kako ne očekuje da se otkriju ikakve nepravilnosti jer će te revizije raditi ljudi koji su nabave provodili. “Ljudi koji odlučuju o nabavama i pišu dokumentaciju u pravilu nisu kvalificirani da kupuju imovinu velike vrijednosti niti da razumiju tehničke kvalifikacije. Onda pribjegavaju tome da im dobavljači pišu natječajnu dokumentaciju. Imali smo toga u povijesti. Ili su bili financijski stimulirani da se ugrade odgovarajuće tehničke specifikacije”, govori Rakar. Navodi primjer kada je tražio od bolnica da mu dostave specifikacije posteljine za krevete. Svi bolnički kreveti u Hrvatskoj su iste veličine, a tada je, kaže, dobio čak 37 različitih specifikacija za posteljinu. Smatra da je to dokaz da je svaka bolnica “navlačila” za određenog dobavljača.
“Naš zakonski okvir za javnu nabavu nije nužno loš, ali provedba je loša. Sve najveće prevare u ovoj državi su se dogodile na transparentnim javnim nabavama. Doslovce sve. Dok ne angažiramo ljude koji razumiju temu…”, govori Rakar.
U Europi, prije nego što se počne postupak javne nabave, mora se dokazati da će postojati tržišno natjecanje. “U našoj javnoj nabavi, toga jednostavno nema”, kaže Marko Rakar.
“Nema kontrolnog mehanizma”
“Nema kontrolnog mehanizma. Sve se svodi na to da odluku o kupovini iznimno skupe imovine, robota za kirurgiju, skupog računalnog sustava, donose ljudi koji ne razumiju kako se takva stvar nabavlja. Sve dok ne budu osposobljeni za to… Ne znači da moraju znati napamet zakon o javnoj nabavi. Dok ne razumiju tehničke karakteristike robe ili kvalitetu usluge, to se stavi u tržišne okvire… Dok u ministarstvima ne budemo imali ljude koji će proučavati rezultate javnih nabava i uspoređivali kupujemo li iste stvari po različitim cijenama, neće se ništa promijeniti. I dok ne postoje posljedice za takve stvari, mi nemamo apsolutno nikakvu posljedicu”, govori.
Rakar upozorava da je razlika u cijeni ogromna, a svejedno nitko nije reagirao. “Treba saznati tko su ljudi u povjerenstvima, tko je pisao natječajnu dokumentaciju. Ti ljudi su jednako odgovorni kao i ljudi u ministarstvima, kao i ministar koji jest ili nije primio mito”, govori.
“Oni koji kupuju imaju neke preferencije i nema ništa lošega u tome. Ali kad se radi o javnom novcu, taj postupak mora biti jasan i transparentan. Moramo biti sigurni da ima više ponuditelja, a u slučaju da kupujemo nešto toliko specifično da samo jedan proizvod odgovara tome, moramo biti sigurni zašto baš to kupujemo…”, kaže. Dodaje da je uobičajeno da proizvođači imaju svoje posrednike koji nude njihove proizvode. “Da smo htjeli, mogli smo napraviti međunarodni tender, javila bi se tvrtka iz Austrije, Švicarske i situacija bi bila drugačija. Oni su ovdje doslovno išli od bolnice do bolnice, od liječnika do liječnika i nagovarali su ih da im to treba”, kaže Marko Rakar.
“Naravno da svaka bolnica želi biti izvrsna, imati dobru opremu i rezultate, na tu taštinu je lako igrati. Ne mora nužno biti u pitanju korupcija, ali u konačnici smo dobili koruptivni javni natječaj”, objašnjava.
Ministarstvo organiziralo predavanje naziva “Možemo mi to bolje od Rakara”
Na pitanje može li se doći do podataka o zadnjih 10 godina javne nabave u hrvatskom zdravstvu, Rakar kaže da podaci postoje, ali da ustanove koje ih imaju ne dopuštaju slobodan pristup podacima. “Kad smo mi ovo radili 2011., nekoliko mjeseci nakon toga Ministarstvo gospodarstva je organiziralo predavanje koje se zvalo ‘Možemo mi to bolje od Rakara’. Što je naravno smiješno. Jer svaka usporedba državnog mehanizma s grupicom entuzijasta je smiješna”, govori.
Rakar smatra i da će ministrica dobiti podatke koje će tražiti, ali te podatke će netko prelistati. “Ti ljudi će snositi neku sankciju, ali nema smisla baviti se time. Te nabave su provedene, roba je plaćena i isporučena i tu se ništa ne može napraviti. Postoji li volja da se to riješi u budućnosti? Mislim da ne. … Jasno je da ministrica ne razumije osnovne pojmove javne nabave, ona to očigledno ne razumije. Meni je nejasno kako možete 11 godina biti ravnatelj bolnice i to ne znati, ali… To se dogodilo i to je kontinuitet. Kao što smo imali Beroša i Kujundžića prije… Lijevi, desni, to nikog nije briga. Poanta je da imamo javni novac s kojim se mora pažljivo rukovati. Svaki euro mora biti utrošen svrsishodno. Ako kupite robota za 450 tisuća, a on košta 130, pitanje je gdje je nestalo ovih 330. Pitajte bilo koji trgovački lanac s kakvim rabatima oni posluju, nitko ne posluje s rabatima od 300 posto”, zaključuje Rakar.
