Raspad sistema u Hajduku: Evo što stoji iza totalnog kraha momčadi koja je bila predodređena za titulu

Do polusezone je sve izgledalo tako bajno, Hajdukova je prednost nad konkurencijom bila osjetna. A onda se, malo-pomalo počelo gasiti, ne bi li dotaknulo razine na kojima je danas.

Bila je to jesen iz snova. Štoviše, počelo je sve u ljetu, i to nakon što je Hajduk u trećoj prvenstvenoj dionici minimalnim rezultatom slavio na Pampasu. Pogotkom Marka Livaje, jedinim na utakmici, momčad s Poljuda preuzela je prvo mjesto na ljestvici i nije ga ispuštala do kraja kalendarske godine. Znala je prednost Splićana biti i veća, a nakon šest kola nad Poljudom je sjalo, doslovce, ružičasto sunce. Šest od šest, 18 bodova, šest više od tada drugoplasirane Rijeke i čak 11 bodova više od Dinama. Već se u Splitu pripremalo postolje za dolazak pehara za prvaka Hrvatske, a bio je tek kraj kolovoza...

Kad se očekivao nastavak procvata, sjeo je prvi "klip pod kotače" splitskog slavlja. U sedmom kolu Istra je na Poljudu slavila s 1:0, a nakon prve, one rujanske reprezentativne stanke Hajduk se poskliznuo i u Velikoj Gorici. U dva tjedna, eno Rijeke na minus dva, a Dinama s utakmicom manje koju vuče i danas na zaostatku od pet bodova. One priče o tituli već su tada krenule lagano zamirati, makar se sve spremalo za novi, jesenski uzlet.

Hajduk je s prvim danom listopada "zavezao" dvije minimalne pobjede, nad Lokomotivom i Dinamom, no prednost nad Rijekom u bodovnom smislu nije doživjela dodatno razvijanje. Dinamo je bio i u kovitlacu europskih posrtaja, već tada vidno ogrezao u jesen u Konferencijskoj ligi, uz poraz, primjerice, od Ballkanija u Prištini. A onda, novi šamar. Poraz na Rujevici, poraz doma od Osijeka... Korak naprijed, dva nazad. Rijeka je preuzela vrh, ispostavit će se tada, tek privremeno, ali pred Hajdukom je, znalo se i tada, puno posla. Pogotovo stoga što se nakon debakla protiv Osijeka s koferom u rukama, s druge strane ulaznih vratiju našao dotadašnji trener Ivan Leko.

Mislav Karoglan zavezao je dvije pobjede na startu svog drugog mandata, a dogodilo mu se i po jedan kiks oba konkurenta pošto je Rijeka remizirala s Varaždinom, kao i Dinamo kolo kasnije. Hajduk je u 15. kolu dobio Varaždin, a Rijeka i Dinamo su remizirali. To znači da je uoči posljednje reprezentativne stanke Hajduk imao dva boda prednosti pred Rijekom. Na polusezoni to će iznositi +3.

U drugom dijelu sezone, Hajdukova igra doživjela je potpuni preobrat na negativnu stranu. Sve je počelo izgubljenim jadranskim derbijem na Poljudu. Hajduk je poveo golom Livaje u prvom dijelu i onda stao, a to su iskoristili Obregon i Selahi, čija bomba kao da još uvijek odzvanja splitskim stadionom. Remi s Osijekom je uslijedio, a pobjede nad Slavenom i Rudešom nisu uspjele zakamuflirati načeto stanje stvari koje se raspoznaje danas.

Pravi debakl počeo je porazom protiv Lokomotive na Poljudu. Ona dva gola Roberta Mudražije načela su rane, a redanje poraza nije stalo do danas. Dvaput Dinamo, u prvenstvu i u Kupu, a onda i Rijeka za kraj trotjednog pakla na Poljudu. Hajdukov pad na minus deset na prvenstvenoj ljestvici, ispadanje iz kupa, jedan gol u zadnje četiri utakmice... Brojke jasno govore što se krije iza neobjašnjivog rezultatskog kraha splitske momčadi. Otišao je predsjednik Jakobušić, otišao je trener Karoglan, sprema se novo doba, novi reset Hajduka.