Dok je dobar dio hrvatskih građana zanesen rezultatima nogometnih utakmica, brojni aktivisti iz raznih udruga koje su primarno fokusirane na zaštitu okoliša i hrvatskog priobalja vode pravi mali rat s predstavnicima Ministarstva prometa i Vlade premijera Plenkovića, i to zbog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je na javnom savjetovanju jer ga smatraju uvertirom u privatizaciju hrvatskog pomorskog dobra od obala do plaža, luka, lučica, mora pa sve do otoka.
Priobalni pojas koji razni poduzetnici sumnjivih profila u koordinaciji s bezidejnim političarima ubrzano uništavaju najvredniji je, a ujedno i jedini preostali resurs kojim naša zemlja raspolaže, a koji još nije devastiran i privatiziran, to je zapravo jedino javno dobro koje nam je preostalo, upozoravaju aktivisti s kojima smo razgovarali i napominju kako su pojedine odredbe ovog zakona kritizirali ne samo žitelji priobalja nego i niz stručnjaka koje se nije željelo saslušati.
Zabrana prilaza
Ova medijski nedovoljno eksponirana tema ozbiljno zabrinjava one koji žive uz more jer se, kako kažu, zakonski na ovaj način nastoji privatnim osobama olakšati ili zloporaba ili prikrivena privatizacija priobalja, što se ne bi smjelo dopustiti.
Nezadovoljnici također smatraju da bi se usvajanjem ovoga zakona zadao posljednji udarac pomorskom dobru jer bi se njime uz nekoliko novih zakonskih odredbi lakše manipuliralo, a ujedno bi ga se i lakše prisvajalo. Sve to odvija se u jeku svjetskog prvenstva u nogometu, a građani zapravo nisu svjesni što se to točno događa. Za to se, svjesno ili ne, pobrinuo i predsjednik Milanović koji je Plenkovića napao zbog obuke ukrajinskih vojnika u našoj zemlji, dok ovu osjetno važniju temu nitko i spominje, premda se Zakon među aktivistima ističe i kao neustavan jer se njime osiguravaju nezakoniti okviri za upravljanje pomorskim dobrom kao općim dobrom RH.
Prema riječima onih koji su upućeni u ovu tematiku, Vlada ne može u ime RH upravljati općim dobrom pa to ne mogu raditi ni župani, kao što se to spominje u spornom nacrtu, nego odluku o tome treba donositi Županijska skupština ili pak Gradsko vijeće ako su u pitanju gradovi, a ne načelnik ili gradonačelnik, kako se to navodi u članku 74. navedenog Zakona zbog kojega je vladajuće nedavno prozvala zadarska gradska vijećnica iz Akcije mladih Marijana Botić tvrdeći da se najveći problem pomorskog dobra u Hrvatskoj odnosi na pritiske kako bi se dopustila ne samo privatizacija nego i gradnja na samoj obali. Botić podsjeća i na to da se od Zakona ogradila i skupina za njegovu izradu jer u stvarnoj izradi nisu mogli sudjelovati, a ujedno napominje i kako je nedavno završeno javno savjetovanje za Zakon o prostornom uređenju koji je zapravo kukavičje jaje s ciljem omogućavanja traženja lokacijske dozvole na zahtjev za izgradnju na obali.
Oglušili se na pismo
Osim ove vijećnice, kritike na Zakon već dugo iznose i u Pokretu otoka, u kojem smatraju da se njime otvaraju vrata za ograničen pristup na određena kupališta i uvale, za što će se vrlo vjerojatno plaćati ulaznice, zbog čega su se i tijekom ljeta otvorenim pismom obraćali ministru Olegu Butkoviću, premijeru Andreju Plenkoviću i državnom tajniku Josipu Bilaveru problematizirajući uz ostalo i to što se prema analizama njihovih eksperata u Zakonu navode planovi upravljanja pomorskim dobrom koje izgrađuju lokalne vlasti, a čime bi se trebalo definirati na kojim će se uređenim plažama ograničiti upotreba pomorskog dobra na način da ga se doista potencijalno ogradi, a zatim i naplaćuje. Dok su otočani još od ljeta kritični prema Zakonu, resorni ministar Butković odbacuje njihove teze i kritike te navodi da njegova intencija ni u kojem smislu nije privatizacija na pomorskom dobru ili onemogućavanje građana da ga koriste.
Nisu ovakvim objašnjenjima zadovoljni ni u Zelenom forumu, u kojem također navode da je ovo početak privatizacije javnog dobra, kao i da se njime omogućuje isključivanje javnosti iz korištenja javnog dobra koje je dobro opće uporabe. Donošenje takvog zakona prema njima bi dovelo do daljnjeg trenda preizgrađenosti obale, a on privatizaciju potiče i tako što predstavlja mogućnost ograničenja opće upotrebe plaža pod koncesijom, ali i tako što ograđuje pomorsko dobro onemogućujući pristup dijelu pomorskog dobra sa ili bez naplate korištenja, kao i gradnju u okviru koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra jer je trenutačno gradnja na pomorskom dobru mimo luka bila moguća isključivo u kontekstu infrastrukture i građevina od javnog interesa.
Kao zabrinjavajuću stavku u Zelenom forumu navode članak u kojem se propisuje da, ako je određeni projekt od interesa RH ili ako to opravdanim ocijeni Vlada RH, u svakom trenutku mogu dati ili preuzeti koncesiju neovisno o nadlaženostima. U inicijativi Javno dobro navode pak kako su lažno definirani razlozi izmjene i dopune Zakona o prostornom uređenju, gdje su se kao povod naveli tehnički razlozi, promjena upravnog ustroja i uvođenje eura, iako oni smatraju da je zapravo riječ o pokušaju “legalizacije” neusklađenih i nezakonitih odredbi u prijedlogu Zakona o pomorskom dobru.
Sporne točke
Naime, Vlada je prema njima, uz tehničke odluke, odlučila provesti implementaciju Direktive o prostornom planiranju mora, na što su zaboravili pri izradi prijedloga novog zakona o pomorskom dobru. Ideja o naknadnom, ali i prilično tajnovitom ubacivanju Direktive u drugi zakon a da se to javno nije obuhvatilo u procjenama učinka propisa, pa i u brzinsko javno savjetovanje od 15-ak dana u javnom dobru smatra se nezakonitom procedurom donošenja izmjena i dopuna Zakona o prostornom planiranju. Niz je točaka koje se ovdje smatraju spornima, a jedna od njih je i ona koja se odnosi na zahtjev za ishođenje koncesije koja se po novom zakonu može podnijeti za plažu koja po svom položaju čini funkcionalnu infrastrukturu i prostornu cjelinu s jednom ugostiteljskom i smještajnom jedinicom u građevinskom području ugostiteljsko-turističke namjene.
Pojednostavljeno rečeno, za zakonodavca je plaža u položaju prema ugostiteljskoj jedinici, umjesto da priča bude obrnuta, a uz to se postavlja pitanje što je to smještajna jedinica i može li to biti vila kakvog tajkuna u prvom redu uz more. S ovakvom odredbom tajkun ima opciju zatražiti koncesiju na prostor od ograde do mora, maksimum površine koncesioniranog dijela za uređenje plaže je 70 posto, ali se ne navodi je li koncesionirana površina uzdužna ili poprečna na pomorskom dobru. Ne navodi se u novom zakonu odredba po kojoj bi svaki koncesionar morao osigurati javni pristup obali, a osim toga, on se, prema tvrdnjama kritičara, svim silama trudi da ograničenja građana i zaštitu prostora svede na iznimno.
Sporne dijelove Zakona analizirao je i profesor Željko Smolčić s riječkog Građevinskog fakulteta, koji je analizirao cijeli niz spornih članaka ovog zakona pa se dotaknuo i ograničavanja opće upotrebe pomorskog dobra iz točke 22. članka 2. nacrta prijedloga ZPDML-a kojoj se ograničavanje opće upotrebe pomorskog dobra objašnjava kao ograđivanje ili drugo otežavanje pristupa dijelu pomorskog dobra sa ili bez naplate korištenja tog istog pomorskog dobra.
Ograđivanje plaža
“Takvom definicijom na velika se vrata uvodi ograničavanje opće upotrebe pomorskog dobra kao zakonska definicija, što u prijevodu znači ograđivanje plaže sa ili bez naplate korištenja pomorskog dobra”, upozorava profesor Smolčić dodajući da je problem ograđivanja pomorskog dobra posebno štetan kod plaža koje bi trebale ostati u općoj upotrebi pomorskog dobra, dok bi ograničavanje opće upotrebe trebalo biti izuzetak, za što su primjer nudističke plaže. “Smatram da je nepotrebno zakonski forsirati pojam ‘morska plaža hotela, kampa i turističkog naselja’, što je očito posljedica pogodovanja turističkom lobiju, zbog toga je potrebno izbaciti taj pojam iz nacrta prijedloga ZPDML-a”, poziva profesor koji smatra da je potrebno jasno definirati što je javna morska plaža u općoj upotrebi, uz napomenu da se ne može ograničavati ni isključivati opća upotreba pomorskog dobra. “Ovaj ZPDML u dosta je članaka pisan na način da se u nekom članku stavku 1. najprije nešto ZABRANI, a nakon toga se u stavku 2. napiše veliki broj izuzetaka koji gotovo poništavaju zabranu iz 1. stavka.
Prema tome, ZPDML ste mogli napisati puno jednostavnije a da ne zamagljujete oči javnosti”, kaže Smolčić uz podsjetnik da se ovaj zakon među ostalim bavi i legalizacijom bespravne gradnje na pomorskom dobru, što se odnosi na nasipe i objekte, zbog čega smatra da mu je potrebno promijeniti naziv u Zakon o pomorskom dobru, legalizaciji bespravne gradnje na pomorskom dobru i morskim lukama.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.